INTERVJU SA STJEPANOM TOKIĆEM, DOPREDSJEDNIKOM SHZ-a
Razgovaramo sa Stjepanom Tokićem, dopredsjednikom Stranke hrvatskog zajedništva. Na početku našeg razgovora molimo Vas da se ukratko predstavite.
Rođen sam 26.10.1960. u Pleternici, općina Požega. Završio sam osnovnu školu, klasičnu gimnaziju, veterinar.teh i moderatora. Imao sam i privatno poduzeće prije rata koje je poslije rata ugašeno, a strojevi opljačkani. U bivšoj Jugoslaviji je bilo teško imati svoje "JA", a uz to se javno predstavljati kao Hrvat i rimokatolik, ali sam i danas ostao isti. Poštujem svakog čovjeka bez obzira na vjeru i naciju, ali svoje ljubim i volim iznad svega i znam tko sam i što sam i to mi je bitno.
P. Vi ste ratni vojni invalid. Odlikovani ste raznim odlikovanjima , spomenicom domovinskog rata ,redom hrvatskog križa i dr.
Kako to da ste sada politički aktivni, a teški ste invalid ?
O. Da. Iznevjeren sam, razočaran i ožalošćen nepravdom koju danas hrvatski branitelji i narod trpe, posebno oni koji su svojim životima i zdravljem uz mnoga odricanja i stvorili neovisnu i slobodnu državu Hrvatsku. Borili smo se za pravnu, socijalnu, demokratsku, suverenu, nezavisnu državu Hrvatsku za koju sam bio, a i danas sam spreman život dati. Nažalost, danas Hrvatska nije ni pravna ni socijalna, a još manje slobodna i nezavisna država. Danas Hrvatskom vladaju oni koji su tada sjedili u podrumima ili europskim državama. Oni Hrvatsku žele pokloniti i time izdati stoljetne patnje i žrtve Hrvata, prolivenu krv i nekoliko stotina tisuća žrtava stradalih kroz povijest, nekoliko desetaka tisuća poginulih u Domovinskom ratu, invalida, siročadi, djece koji su ostali bez jednog ili oba roditelja. Sada kada su te patnje i životi dani za Hrvatsku postigli ciljeve, tj. oslobodili Hrvatsku od srpskog agresora i domaćih izdajica, kada imamo svoju državu Hrvatsku, neprijatelji naroda i države Hrvatske tu državu poklanjaju. Poklanjajući Hrvatsku, hrvatski narod pretvaraju u roblje, državu i narod vraćaju u feudalno ropstvo. To je direktno blaćenje svih palih žrtava za Hrvatsku. Očevi, djedovi i starije generacije u grobovima se prevrću što njihova pokoljenja pljuju po kostima svojih predaka. To rade vlastodršci koje narod plaća da rade protiv naroda. Branitelji i svi drugi hrvatski domoljubi pod cijenu vlastitog života to neće dozvoliti. Hrvati su uvijek i pod cijenu vlastitog života branili suverenost, slobodu i opstojnost Hrvatske. Posebno sam osjetljiv prema mladima, starijima, nemoćnim, invalidima koji danas nemaju ni za kruh dok se političari razbacuju milijunima eura.
P. Vi ste prvi predsjednik HDZ-a u Dalmaciji?
O. Ne, prvi predsjednik HDZ-a u Dalmaciji je bio pokojni profesor Pero Beatović, a ja sam bio dopredsjednik, dok je Pavo Matković bio tajnik. Osim toga u Splitu je bio dr.Marković, Živko Nenadić, Mate Perišić, a u Zadru dr.Grbeša.
P. Možete li nam opisati stvaranje HDZ-a i hrvatske vojske?
O. Gledajte, ja sam u Dalmaciju došao 1987. i tada je bilo jako malo hrvatskih sinova i kćeri koji su željeli hrvatsku državu. Tada sam stanovao kod obitelji Nikše i Nikice Karaman u Cavtatu, družio sam se s Perom Đurković ali i s mnogima koji su bili uz Savku i Tripala, a protiv srpske hegemonije. U Cavtatu su tada najglasniji za velikosrpske ideje bili: Božo Vragolov, Zlopaša, Tomislav Žanetić, Ankica Obradović...
P. Vi ste u Tihoj kod Cavtata zalijepili dva šamara Slobodanu Miloševiću?
O. Hehe, radio sam u hotelu Cavtat kao konobar i to zbog znanja stranih jezika koje sam naučio u klasičnoj gimnaziji. Tu je bio prvi sastanak Stipe Šuvara i Slobodana Miloševića, koji je inače prema ženama bio jako bezobrazan, bez manira muškarca. Zasmetalo mi je kada su cijeli Cavtat, Konavle, Dubrovnik nazvali srpskom zemljom uz pljesak prisutnih Hrvata. U meni je kuhalo i kuhalo i onda sam prišao stolu i željezni poslužovnik na kojemu je bilo puno hladnog pića bacio Vragolovu u krilo, a Slobodanu zalijepio dvije triske uz napomenu da Dubrovnik pripada Hrvatskoj, a ne Srbiji.
P. Čuli smo da su vas poslije častili vašim omiljenim jelima?
O. Da, Pero Đurković i Beba Pistor Banović su napravili pravo slavlje. Došli su mnogi Hrvati iz Dubrovnika i okolice, sjećam se da je jedan barba tada rekao: "Ako mu daju otkaz, ja ću financirati i njega i suprugu". Upoznao sam tada divne ljude i Hrvate s kojima sam se i kasnije družio, posebno s Nikšom Petrovićem porijeklom iz Tomislavgrada, pa s Velimirom Dilberom, itd. Nisam dobio otkaz, ali sam istjeran iz hotela Cavtat i dobio mjesto u autokampu Tiha u Poluganju.
P. Kako ste upoznali prof. Peru Bearovića?
O. Sa sada pokojnim Perom me upoznao Pavo Matković koji je sa mnom radio na Bistrini. Pokazao mi je iskaznicu nogometnog kluba Dinamo, naime od svih Dalmatinaca koje sam znao jedino je on navijao za Dinama, a ne za Hajduk. Pitao me želim li postati član HDZ-a i tako je počelo. Tada nas je u cijeloj dubrovačkoj županiji bilo šest. Prof. Pero je bio predsjednik, mene su imenovali dopredsjednikom, Pavu tajnikom, Antu Glunčića blagajnikom.
Onda nam se priključio prof. Ivo Jelić iz Dubrovnika, ali i pojedini intelektualci. Počeli smo osnivati ogranke - prvi ogranak je osnovan u Splitu, a predsjednik je bio dr.Marković, u Stonu je za predsjednika izabran prof. Stjepo kalifo Pavlović, u Dubrovniku je to bio prof. Ivo Jelić, a na Grudi Korda. Isto tako se krenulo i po mjesnim zajednicama i za kratko vrijeme vihor i požar je zahvatio sve Hrvate koji su željeli hrvatsku državu. Ali bilo je i onih koji su se suprostavljali, posebno pokret za Jugoslaviju kao i neke tada osnovane srpske stranke.
P. Bili ste dopredsjednik vanstranačkog vijeća dubrovačke županije. Možete li nam to pojasniti?
O. Svaka tada politička stranka koja je djelovala na području grada Dubrovnika dala je svoga kandidata koji je dobio status člana. Naime, tu smo odlučivali o sukobima između građana koji su željeli svoju domovinu Hrvatsku kao i oni koji to nisu željeli. Tada je predsjednik bio Siniša Tkalec (HSLS), ja dopredsjednik (HDZ), Velimir Dilber tajnik (HSP).
P. Možete li nam opisati kako je HDZ stvarao hrvatsku vojsku?
O. Gledajte, pobjeda HDZ-a 1990. i proglašenje suverene i neovisne hrvatske države rezultiralo je i stvaranjem hrvatske vojske. I dok je tada velika većina čelnika pekla volove i slavila pobjedu i proglašenje neovisne države Hrvatske, pojedini čelnici nisu slavili. Čuli smo i znali da se Srbi izvan Hrvatske, BiH ali i u Hrvatskoj naoružavaju i zauzimaju povoljne terene, da dobivaju i kupuju građevinsko zemljište i oružje od oficira JNA i mi smo počeli njih slijediti.
P. Možete li nam ispričati što se tada događalo?
O. U desetom mjesecu 1990. u Dubrovnik je došao Dražen Budiša, predsjednik HSLS-a i oni su bili prvi za stvaranje hrvatske vojske i da hrvatski vojnik vojni rok služi u Hrvatskoj, a ne u nekoj od tadašnjih država SFRJ. Na Stradunu su potpisivali peticiju Dražen Budiša, pravnik Ivica Ban, Siniša Tkalec. Ja sam kao HDZ-ovac to potpisao iako je bila naredba da to nije naše i da se od toga treba udaljiti.Uzeo sam od njih listove peticije i s Potrebicom iz Slanoga prikupio 70 000 potpisa.
P. Što se događalo poslije peticije koju je inicirao HSLS?
O. Neki zadrti čelnici HDZ-a su tada bili protiv toga potpisivanja kao npr. Ante Dedo, predsjednik HDZ-a iz Slanoga. On je došao i pobacao prazne listove sa stola, a ja sam mu tada pokazao dršku pištolja i uhvatio ga za bradu (imao je dugu crnu bradu) i natjerao sam ga da sve lijepo podigne. Situacija se još više zakuhala kada je došao oficir JNA, koji je imao stan u Slanom, i potegao pištolj na mene i Potrebicu. Bio sam brži i on se nije ni snašao, a pištolj s metkom u cijevi već je bio uperen u njega. Zatim je on zatražio da mu vratim pištolj jer to mu je bio službeni, ali je umjesto pištolja dobio nogu u stražnjicu uz navijanje građana koji su došli potpisati peticiju. Sjećam se da je direktor hotela Admiral, inače član SKH, na naš stol poslao hranu i piće, a kada nije bilo nikoga, došao je i potpisao se. Dr. Franjo Tuđman je donio odluku da se stvaraju nenaoružani dragovoljački odredi, a mene imenovao povjerenikom hrvatske vlade.
P. Znate li koliko je tada bilo osnovano nenaoružanih dragovoljačkih odreda?
O. Znam da je tada osnovana Stonska satnija koja je brojila 127 ljudi, a za zapovjednika je postavljen Božo Šare. Na Pelješcu je osnovana jedna satnija s 40 ljudi, zatim Daiđina satnija s 57 ljudi, u Dubrovniku dvije satnije ZNG koje je obučavao "legionar Baća iz Stona", jedna satnija HOS-a kojom je trebao zapovjedati Mislav Carević, predsjednik HSP-a u Dubrovniku, iako je po meni Franjo Arapović bio puno bolja i duhovno snažnija osoba, ali poslije je satnijom zapovjedao Velimir Dilber. Zatim konaovska satnija sa 60 ljudi i to 30 u Konavlima i 30 na Obod-Zvekovica-Cavtat čiji je zapovjednik bio iz Poluganja. Ako se tome pribroje i pričuvni policajci, onda ispada da je cijelu dubrovačku županiju branilo cca 700 ljudi. Neki od njih nisu imali oružje, a neki nisu htjeli uzeti oružje, jer su tada imali obavezu "trganja grožđa"...
P. Možete li nam više reći o Mati Šarliji - Daiđi?
O. Mate Šarlija - Daiđa je pseudonim, naime Nijaz Baklak je njegovo pravo ime i prezime. S njim me u Pločama kod Velibora Kikerec upoznao Ante Parađik koji je kasnije bio i moj gost, ali posjetio je i stonsku satniju i upoznao Božu Šaru u njegovom restoranu "Korona" u malom Stonu. Daiđa je pravi Hrvat, ali tvrdoglav kao mazga i nisi mu mogao ništa objasniti, tako da sam ja bio tampon zona između njega i Bože Šare koji je isto tako tvrdoglav. Jednom je grupa koju je poslao Božo Šare srušila Daiđi logor u Papratnom, a Daiđa je okupio 46 ljudi i htio ubiti i Božu i ostale. Posebno je bio kivan na Tea Barkiđija. Za njega je rekao da nije vrijedan metka, da će ga on osobno objesiti.
Prvu pobjedu nad nadmoćnim neprijateljem na Čepikućama odnijela je upravo Daiđina satnija s 47 ljudi. Četnici su taj dan 1.10.1991. imali 97 mrtvih, 359 teško ranjenih, dok su lako ranjeni bacali oružje i bježali. Kada smo kupili dokumente, saznali smo da ima i časnika i dočasnika kao i vojnika specijalne policije iz Niša, Obrenovca, Karađorđeva. Bilo je i ruskih vojnika, četnika-gardista, belih orlova. Taj dan smo im srušili tri aviona, a jedan kojim je pilotirao ruski pilot pukovnik Aleksa Aleksej je pao kod Stona. Poslije te pobjede hrvatske vojske JNA i četnici su nas tukli iz sveg dalekometnog oružja, s brodova, a u zraku je uvijek bilo 14 aviona koji su se dizali iz Mostara i Titograda.
P. Kako ste znali za dizanje aviona?
O. Tako što smo još početkom devetog mjeseca zauzeli telekomunikacijski centar Rotu. U tom zauzimanju je sudjelovala pričuvna policija iz Dubrovnika, Slanoga, Stona, stonska satnija, ali stonska satnija je poslije toga zauzela položaje na Kuni, blizu Rote jer je JNA rekla da će izvršiti desant ako ne predamo Rotu i povučemo se. Osim toga, naša je delegacija tada bila kod generala Janka Bobetka koji se odmarao u rezidenciji na Kuni i tražili smo od njega da se stavi na čelo hrvatske vojske, ali odbio je i potjerao nas iz rezidencije. Njegov sin Ivan, koji je isto tako bio osnivač HDZ-a, rekao mi je da će njegov otac Janko pristati i tada je ugovorio sastanak sa "starim".
P. Što znate o obrani Slanoga?
O. Ante Glunčić iz Dola je zapovjedao obranom Slanoga. S 13 pripadnika Stonske satnije, prije ulaza tenkova i transportera, ušao je u Slano. I ja sam trebao biti s njima, ali kako smo dva dana prije ove akcije iskakali iz crvenog autobusa koji je vozio Stjepo Beatović iz Ošlja, razderao sam desnu nogu i teško sam se mogao penjati u vojni kamion. Tako sam zakačio nogom stranicu kamiona i trebao ubaciti lijevu nogu, a onda mi je Vinko Konjuh izbacio desnu nogu tako da sam izletio iz kamiona, a vozač je stiskao gas do daske. Otišli su smijući se i dok sam repetirao puškomitraljez, već su nestali iza obližnjeg brda.
P. Prijatelji koji su tada bili s vama su nam rekli da ste na Čepikućama skočili na policajca. Što nam možete o tome reći?
O. Ne znam tko vam je to rekao, ali da mi je taj lažov ovdje...
Mi smo iz kamiona još 17.9.1991. tovarili municiju i granate i onda su nas nadletjeli avioni JNA i počeli pucati po nama. Svatko od nas je tražio zaklon. Ja sam skočio u kupine, a dolje na zemlji je ležao policajac Marko iz Metkovića koji je tada radio u policijskoj stanici u Stonu i koji mi je kasnije pomagao kada sam bio ranjen.
P. Za vrijeme Domovinskog rata borili ste se na jugu, ali i diljem Hrvatske i Herceg Bosne. Možete li nam reći što je na Vas ostavilo najdublji trag rata?
O. Rat je veliko zlo, ali najviše me pogodilo kada su "Veliki Hrvati", koji danas žele biti još veći, doveli uhvaćene bosanske Hrvate: generala Tihomira Blaškića, braću Kupreškić, a s njima su bile i njihove obitelji. Po povratku iz Bosne 1993. kada sam obnašao funkciju zapovjednika osiguranja na Dujlovu rat mi se zgadio i to pogotovo kada sam vidio uplakane oči djevojčice koja je molečivim pogledom gledala u nas, nas koji smo nosili iste vojne odore kao i njezin otac, da joj spasimo oca. Da sam u to vrijeme imao sklonište gdje bih ih mogao staviti, istog trena bih razoružao sve one kancelarijske štakore koji su ih dopratili, bez obzira na američke helikoptere koji su kružili iznad Dujlova, ali nisam. Ta slika uplakane djevojčice me tada toliko pogodila i potresla da noćima nisam mogao zaspati.
P. Ranjavani ste u lijevu i desnu nogu i prepone, invalid ste na desnu i lijevu nogu, na jedno oko ništa ne vidite, a na drugom je dioptrija -10. Od kuda Vam snaga da se aktivno uključite u politiku?
O. Vidim da ste dobro informirani, ali to vam je i posao. Naime, da se uključim u politiku, navela me ljubav prema hrvatskom narodu i domovini, ali i gospodarski program čiji će rezultat u konačnici biti da svaki Hrvat i Hrvatica, kao i ostali građani Hrvatske, ostanu u Hrvatskoj i budu svoj na svome, a ne da lutamo po EU bez imena i prezimena i da sva naša rudna bogatstva i ljepote Hrvatske prepustimo na milost i nemilost onim narodima koji će za mali novac pokupovati u Hrvatskoj sve što vrijedi, a gdje će živjeti naša pokoljenja. To je zdravi gospodarski program koji je izrađen na temeljima resursa koje Hrvatska ima, a samo je nekoliko osnovnih elemenata dugoročnog razvoja RH koji se bazira na realnim osnovama za razvoj ekološke poljoprivrede, zdravstveno-sportsko-rekreativnog i drugog turizma, prateće industrije, monetarne neovisnosti i teritorijalne državne cjelovitosti.
P. Bili ste osnivač HDZ-a. Kako to da ste danas osnivač SHZ-a?
O. 1988. smo stvarali hrvatsku državu, 1990. je izborili,
a 1991.-1995. smo je branili i na kraju obranili. SHZ ima gospodarski program koji će krvlju i životima dobiveni suverenitet i slobodu hrvatskog naroda očuvati i za buduće naraštaje Hrvata i to je bio moj cilj i cilj svih domoljubnih Hrvata. Osim toga svi Hrvati bi trebali pogledati američke pomorske i topografske karte.
Na topografskim kartama je ucrtan Piranski zaljev, počevši od “Pregledne K und K generalštaba topograf.karte br.31-45 mjerilo 1:250 000 iz 1900.g.”, preko sovjetskih (voenno-topograficheskoe upravlenie generalnog staba VTU GSh) karata L-33-88-V i L-33-88 iz 1973.-1991.g. do američkih (national geospatial-intelligence agency) - 1985-I iz 1993.g., pa čak i karte bivše JNA (VGI) br. 366-1-1 iz 1982.g. te karte topografskog zavoda Slovenije br. 4611 iz 1995.g.
P. Zašto se niste aktivirali u HDZ-u čiji ste bili osnivač?
O. HDZ više nije ona hrvatska stranka koju smo 1988. stvarali. Domoljubna stranka brani interese svoga naroda, a ne daje ih i ne prodaje za judine škude, ne izručuje svoje državljane drugim državama, posebno ne one koji su obranili suverenost i slobodu hrvatskog naroda, ali i cijelokupni teritorij. Osobno smatram da se članovi HDZ-a koji se nisu ogriješili o hrvatski narod i državu trebaju nama priključiti jer ovdje u SHZ-u je i 59 bivših osnivača HDZ-a. Ako uzmete da se HDZ-ova vlast nije zauzela za Tihomira Purdu, da je u zatvoru srpskog agresora koji je ubijao, palio, klao po našoj domovini, da je i dalje u srpskom zatvoru hrvatski branitelj Veljko Marić, da se svaki dan privode i istražuju hrvatski branitelji, da je nedavno ubijen jedan od mojih prijatelja iz toga vremena - Đuro Brodarac, general i zapovjednik obrane Siska, onda je svima jasno da HDZ treba izbrisati s političke scene.
P. Da ste u HDZ-u, mogli ste imati visoke političke funkcije. Zašto to niste iskoristili?
O. To su priče, ali nisam to iskoristio zbog lova i progona ljudi koji su stvorili suverenu i slobodnu Hrvatsku. Osim toga, ne mogu sjediti na dvije stolice. Naime, kada je Vladimir Šeks izjavio za moga prijatelja i hrvatskog junaka, generala Antu Gotovinu: locirati, uhititi, zatvoriti, procesuirati, pao mi je mrak na oči i sutradan sam se zahvalio i s 500 članova istupio iz HDZ-a, jer to više nije ona hrvatska stranka koja se borila za svakog Hrvata i Hrvaticu. Sadašnje vodstvo stranke su monstrumi i hrvatožderi i meni među njima nije mjesto.
P. Što je to što Vas je privuklo u Stranku hrvatskog zajedništva?
O. Prvo, naziv zajedništvo. Prvi put u povijesti Hrvata zajedništvo je zaživjelo kod borbe za suverenu i neovisnu državu Hrvatsku za koju smo se zajednički sa svim Hrvatima svijeta borili. Cilj nam je bio jasan, a to je moralna, socijalna, demokratska, suvremena, suverena neovisna država Hrvatska. Zajedništvo je urodilo plodom - cilj je postignut. Hrvati su dobili svoju državu Hrvatsku, ostvarili su višestoljetni san - uz žrtve i prolivenu krv najboljih hrvatskih sinova i kćeri, ali imamo državu Hrvatsku i njihove žrtve stoga nisu uzaludne.
P. Mnoge stranke u Hrvatskoj se pozivaju na zajedništvo. Po čemu se vi razlikujete od drugih?
O. Da, mnogi se pozivaju i imaju zajedništvo u svom programu, ali njihovo zajedništvo nije definirano. Zajedništvo može biti da zajednički skinemo nekoga s vlasti i zajednički vladamo, da zajedno idemo na piće, da zajedno idemo pecati ribu i dr. Ako nije utvrđen cilj zajedništva, onda ga svaka grupa koristi prema njihovim interesima.
P. Što konkretno znači zajedništvo kod Stranke hrvatskog zajedništva?
O. Stranka hrvatskog zajedništva je definirala ciljeve zajedništva, a oni su:
1. Pobjediti na sljedećim parlamentarnim izborima
2. Realizirati gospodarski i politički program SHZ-a
3.Uvesti moral kao osnovno mjerilo vrijednosti čovjeka
Kada ostvarimo sva tri navedena cilja, vratit ćemo osmijeh na lica hrvatskog čovjeka.
P. Koji su to programi? Možete li ih nabrojiti?
O. Mogu, zašto ne?:
Gospodarski program:
1. Luku Rijeka osposobiti da bude glavna luka za uvoz i izvoz robe u EU prema svijetu
2. Hrvatskoj osigurati 7 međunarodnih koridora, što bi nam osiguralo prihode (rentu)
3. Proglašenje isključivog gospodarskog pojasa na Jadranu
4. Riješenje svih neriješenih graničnih područja RH koje sada koriste Srbija, Slovenija i Crna Gora
5. Izgradnja međunarodnog poslovnog centra Karlovac
6. Izgradnja međunarodnih centara mladih na području gradova Vrgorca, Makarske i Ljubuškog, susjednog grada BiH
7. Putem razvojnih centara RH Zagreb, Split, Osijek i Rijeka osigurati otkup svih poljoprivrednih i mesnih proizvoda
8. Izgraditi dvosmjernu elektrificiranu željezničku prugu Pula - Zagreb prema mađarskoj granici
9. Izgraditi dvosmjernu elektrificiranu željezničku prugu Raša - Slovenija koja ide prema Veneciji
10. Izgraditi novi vodovod Lika - Rijeka kako bi se osigurala voda za izvoz (postignuti dogovore da Hrvatska daje litru vode za litru plina franko Rijeka)
11. Izgradnja 5 brodova s tankerima od rosvaja za prijevoz vode prema Africi i plina iz Afrike prema Hrvatskoj
12. Izgradnja dvosmjernog kanala Dunav - Sava i osiguranje riječnog plovnog prometa do Karlovca
Za navedene investicije osigurana su sredstva od 55 milijardi eura. Realizacijom tih sredstava otvorit će se cca 350 tisuća novih radnih mjesta, a Hrvatskoj će se osigurati godišnji BDP od najmanje 5% dok će se hrvatskom narodu osigurati gospodarska stabilnost u narednih 50 godina.
Politički program :
1. Ukinuti nadri institucije i sva opterećenja dohotka osim socijalnog i onog za nezaposlene
2. Preustrojiti RH po kulturnim, jezičnim i gospodarskim specifičnostima
3. Vratiti narodu opljačkano
4. Osigurati socijalnu sigurnost građanima RH
5. Uvesti odgovornost po uzoru na Sveto pismo - mišlju, riječju, djelom i propustom od mjesne zajednice do Sabora RH
6. Uz zakonodavnu, sudsku i izvršnu vlast uvesti još i četvrtu - monetarnu vlast
7. Osnovati Hrvatsku Svjetsku Banku
8. Osigurati da Narodna Banka Hrvatske bude istinski Hrvatska Narodna Banka koja će služiti interesima hrvatskog naroda, a ne interesima domaćeg i stranog kapitala
9. Majkama s troje i više djece osigurati prosječna mjesečna primanja i sva prava iz radnog odnosa kao da su zaposlene
10. Osigurati svoj djeci smještaj u vrtićima
11. Osigurati svim đacima i studentima besplatno školovanje
12. Uvesti odgovornost da se onaj tko je pronevjerio ili za sebe osobno iskoristio državne poslove više nikad ne može zaposliti u državnim službama
Vanjska politika:
1.Voditi korektnu partnersku politiku sa svim zemljama svijeta bez superiornosti i podčinjenosti, na temelju ravnopravnih odnosa, cijeneći svoje, a uvažavajući tuđe.
2. Hrvate izvan domovine prihvatiti kao sastavni dio hrvatskog naroda kao što to čini Stranka hrvatskog zajedništva
3. Hrvati Bosne i Hercegovine nisu dijaspora nego konstitutivni narod Bosne i Hercegovine koji imaju pravo na svoj teritorij (Herceg Bosnu), pismo i kulturu. Hrvatska, kao matična država, Hrvate BiH mora štititi pred međunarodnim subjektima i pomoći da kao narod ostvare svoja prava i budu ravnopravni s drugim narodima BiH.
Kultura:
Stranka hrvatskog zajedništva podržava olimpijadu kulture koja će se održati 2012. godine u Osijeku i sve druge kulturne sadržaje putem kojih se inicira i predstavlja hrvatska kultura u Hrvatskoj i u svijetu.
P. To je veoma ambiciozan program. Kako ga mislite realizirati?
O. Nema programa kojeg zajednički domovinska i iseljena Hrvatska ne može realizirati. Kada smo zajednički s Hrvatima u Hrvatskoj i u svijetu uspjeli pobijediti treću vojnu silu, uz velike životne i materijalne žrtve, sada ćemo puno lakše moći u miru zajednički doći do navedenih ciljeva i hrvatskom narodu osigurati stabilnu i sretnu budućnost u narednih 50 godina.
P. Jesu li Hrvati koji žive izvan Hrvatske prepoznali program za koji se zalažete?
O. Hrvatima izvan domovine nije se lako snaći u Hrvatskoj koja ima 4,3 milijuna stanovnika, a 108 stranaka koje se natječu na izborima. Nije se lako snaći ni nama koji živimo u Hrvatskoj, a kamoli njima. Srećom, oni su bolje informirani od nas u Hrvatskoj. Program SHZ-a prvi su pratili Hrvati u Torontu, a nakon njih i u drugim gradovima Kanade koji i financijski pomažu. Među prvima u Kanadi je gosp. Milan Dragičević. Zatim su nas počeli pratiti i Hrvati u Australiji, posebno Hrvati u Sydneyu koji su prvi i materijalno pomogli, a među njima je prvi bio gospodin Denis Valčić, a nakon njega i drugi.Vjerujemo da dijaspora želi preuzeti incijativu kao što su to učinili devedesete godine. Bez njihove finacijske, moralne i fizičke pomoći danas ne bismo imali Hrvatsku. Danas oni znaju ako zajedničkim snagama ne dođemo do navedenih ciljeva, da ćemo izgubiti Hrvatsku, njen suverenitet i njenu nezavisnost. Time bi se odrekli svih patnji i stradanja kroz stoljeća, svih žrtava palih za Hrvatsku.
P. Osim zajedničkog cilja, a to je realizacija programa kojeg ste naveli, što Vas toliko veže za SHZ?
O. Program zajedništva domovinske i iseljene Hrvatske, briga za Hrvate diljem svijeta te srdačnost i prijateljstvo u svim strukturama. Nema razlike između člana SHZ-a i predsjednika SHZ-a. Svatko radi u svojim mogućnostima gdje je najbolji i gdje može najviše dati. Osim toga, interes za svakog Hrvata i građanina bez obzira živi li u domovini ili van domovine.
P. Predsjednica Vlade Jadranka Kosor kaže da su invalidi privilegirani. Je li to istina?
O. Ja sam njoj u više navrata javno odgovorio da ću sve moje privilegije dati njoj i njezinoj obitelji i suradnicima, a da oni meni vrate moje zdravlje koje sam imao prije rata. Kako koja vlast dođe (SDP, HDZ) naša prava se krate i skraćuju, tako da ljudi koji su u kreditima uz skraćivanje prava gladuju ili ne mogu kupiti neophodne lijekove, ne mogu otići u veći centar na liječenje jer nemaju novca ni za život bez obzira na "visoku mirovinu". Ako uz sebe imate suprugu i još pet članova obitelji o kojima se brinete, onda ćete shvatiti kakve su naše "privilegije". Da sam zdrav, uvijek bi zaradio onu razliku koja danas nedostaje meni, ali i svakom kućanstvu, posebno bolesnima. Smanjila nam je 14% mirovine, onda vratila 4% , a onih 10% uopće ne spominje kada će vratiti kao da nam ih nije ni uzela.
P. Da vam se vratiti u devedeste, biste li se stavili na «oltar domovine» kao što ste se stavili tih godina?
O. Da. Opet bih išao, ali bi ispred mene išli i "tatini i mamini sinovi", ali i oni koji su pobjegli i danas su veći Hrvati nego oni koji su ih branili, ginuli i bili ranjavani.
P. Biste li kao branitelj učinili sve kako bi Hrvatsku osposobili za život ili biste je prepustili političarima, kako Vi kažete partitokratima?
O. Da sam htio prepustiti moju domovinu Hrvatsku i moj hrvatski narod europskoj stihiji, onda bih sjedio u kući i ne bih se u ništa petljao i ne bih bio osnivač SHZ-a.
P. Kada Vaša stranka dođe na vlast, što ćete prvo učiniti?
O. Realizirati cijeli gospodarski i politički program.
P. Program Stranke hrvatskog zajedništva je preambiciozan. Hoćete li imati dovoljno snage da ga realizirate?
O. Naša snaga je u zajedništvu domovinske i iseljene Hrvatske, u pameti nekoliko stotina najeminentnijih svjetskih hrvatskih stručnjaka koji su se stavili na uslugu narodu i državi Hrvatskoj, koji su autori i suautori programa SHZ-a, a ako Bog da, bit će i njihovi relizatori.
P. Kako na vaše aktivnosti gledaju vaši suborci koji su skupa s Vama stvarali HDZ?
O. Oni koji su još živi razmišljaju i djeluju kao i ja. Veoma dobro znam da su dušom i tijelom uz mene i gospodarski program SHZ-a, ali funkcije koje trenutno obnašaju kao i privilegije koje imaju ne daju im snage da se aktivno suprostave gubitku suvereniteta i hrvatske cjelovitosti koju još naša zajednička i jedina domovina Hrvatska ima.
P. Što Vi znate više o ulasku Hrvatske u EU kada svi hrvatski i strani mediji objavljuju da je to odlična stvar za Hrvate i Hrvatsku?!
O. Pročitajte lisabonski ugovor.
P. Ali molim Vas gospodine Tokić da vi iznesete Vaše mišljenje, što Vi negativno imate reći?
O. Od tisućljetne borbe za samostalnost i tek dvadeset godina nakon što je ta samostalnost ostvarena, hrvatski narod danas stoji pred odlukom treba li ostati samostalan ili ući u novu veliku europsku državnu zajednicu. Kad god smo bili u nekakvoj državnoj zajednici s drugim narodima, bili smo izloženi njihovoj dominaciji - političkoj, gospodarskoj, jezičnoj, kulturnoj, a bilo je i pokušaja da nam se oduzmu dijelovi našeg teritorija pa i naš identitet. Većina naroda s kojima smo bili u zajedničkim državama prema nama su nažalost vodili osvajačku politiku, a neki čak i genocidnu. I danas imamo primjer Hrvata u Bosni i Hercegovini koji su tamo neravnopravni i čiji je goli opstanak u pitanju iako su pod izravnim političkim tutorstvom guvernera Valentina Inzka kojeg je postavila Europska Unija. To je važno istaknuti upravo zato jer smo danas pred tom sudbonosnom odlukom koju sam već spomenuo: ostati samostalni ili opet ući u zajedničku državu s drugim narodima. Većini je poznato da je Europska unija pokušala usvojiti novi ustav, ali da su ga građani Francuske i Nizozemske odbacili na referendumima koji su održani u tim zemljama. Nakon što su neki narodi u europskim zemljama rekli da ne žele takav ustav, europski stratezi odlučili su da više neće tražiti mišljenje naroda, da više neće održavati referendume, nego da će isti cilj postići zaobilaznim putem. Odlučili su da će odluke o novom ustroju europske megadržave donositi političke elite, a ne narodi na koje se to izravno odnosi. I tako je sastavljen Lisabonski ugovor, jedan iznimno komplicirani i gotovo nečitljivi dokument od 150 stranica koji se ustvari sastoji od izmjena i dopuna, dakle amandmana, jednog drugog dokumenta. Bez tog izvornog dokumenta Lisabonski ugovor je sam po sebi nečitljiv i gotovo neshvatljiv što je i bila namjera onih koji su ga htjeli što lakše progurati. S obzirom da Lisabonski ugovor više nije nosio ime 'Ustav', nego samo Ugovor, to je značilo da za njegovo prihvaćanje više nisu bili potrebni referendumi, već samo odluke nacionalnih parlamenata, osim u Irskoj po čijem se Ustavu ipak morao održati referendum. Nakon što je irski narod na prvom referendumu odbacio Lisabonski ugovor, europski povjerenik za unutarnje tržište i bivši irski ministar financija, Charles McCreevy, javno je priznao da ni on nije pročitao čitav ugovor te da ne zna koja bi "zdrava" osoba to učinila u svojem slobodnom vremenu. Njegovo priznanje navelo je irske novinare da upitaju i druge političare jesu li i oni uopće pročitali taj ugovor kojeg žele da narod prihvati. McCreevy je također priznao da bi 95 posto zemalja članica reklo NE Lisabonskom ugovoru i novim institucionalnim pravilima da su mogli izaći na referendum. 'Svi politički vođe znaju dobro da bi odgovor 95 posto zemalja bio NE da je to pitanje stavljeno pred njihovo biračko tijelo'- rekao je McCreevy. Pitanje za hrvatske političare i za sve one koji bi htjeli uvesti Hrvatsku u zajedničku naddržavu s još 27 drugih država je: 'Jeste li Vi uopće pročitali Ugovor? Znate li uopće što u njemu piše? Zašto hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova nije objavilo hrvatski prijevod Lisabonskog ugovora?„
Na samom početku Lisabonskog ugovora u Članku 3, stavku 2, Europsku se državu definira kao 'područje slobode, sigurnosti i pravednosti bez unutarnjih granica u kojem se osigurava slobodno kretanje osoba'.
Dakle 'područje bez unutarnjih granica'!
Članak 61, stavak 2, također govori o ukidanju unutarnjih granica, ali i o zajedničkoj politici useljavanja: 'Unija osigurava da se osobe pri prijelazu njenih unutarnjih granica ne provjeravaju i oblikuje zajedničku politiku azila, useljenja i nadzora vanjskih granica'.
Članak 69, stavak 2a, isto tako kaže da se 'osobe pri prijelazu unutarnjih granica bez obzira na njihovo državljanstvo neće podvrgavati bilo kakvoj kontroli'.
Danas, Hrvatska kao samostalna i suverena država ima punu kontrolu nad svojim vanjskim granicama kao i suvereno pravo da određuje tko može živjeti na njenom teritoriju, a tko ne može.
Ulaskom u Europsku uniju Hrvatska će to pravo izgubiti.
Svakome bi također moralo biti jasno da je samostalna i suverena država jedini dugoročni okvir koji Hrvatima može osigurati slobodu, kulturni napredak i materijalno blagostanje.
Pored ovih političkih prava iz Europskog ustava stranci koji u Hrvatskoj budu živjeli više od pet godina, prema tadašnjim hrvatskim zakonima, imat će pravo dobiti i hrvatsko državljanstvo te biti u potpunosti politički izjednačeni s Hrvatima. Ovakvo stanje posebno bi pogodovalo kolonistima iz Italije i Srbije koje obje dozvoljavaju dvojna državljanstva. Proeuropska propaganda naših političkih elita već neko vrijeme pokušava nas uvjeriti kako ulaskom u EU Hrvatska ne bi izgubila svoj suverenitet, nego bi ga samo 'ravnopravno dijelila' s ostalim narodima Unije. Ta je tvrdnja daleko od istine. Hrvatska je teoretski svoj suverenitet dijelila i u bivšoj SFRJ, a svi znamo kako je to izgledalo u praksi, iako je Hrvata u toj državi bilo oko 22 posto. U europskoj megadržavi od pola milijarde stanovnika Hrvata će biti manje od jedan posto. Dakle, u novoj će državi jedan posto Hrvata dijeliti suverenitet s 99 posto ne-Hrvata. Ali ono što je najopasnije i što se pažljivo skriva od hrvatskog naroda je onaj dio Lisabonskog ugovora koji vrlo jasno precizira kako će se ubuduće donositi odluke. Prema 'Deklaraciji o članku 9c' koja je usvojena kao dodatak Lisabonskom ugovoru, Europsko vijeće i Vijeće ministara donosit će u prijelaznom razdoblju od 1. studenog 2014. do 31. ožujka 2017. odluke većinom od dvije trećine glasova, a od 1. travnja 2017. odluke će se donositi većinom od 55 posto glasova. A tko će u našoj budućoj državi odluke donositi većinom od 55 posto, a nas je Hrvata manje od jedan posto. Možete i sami zaključiti koliku će političku snagu imati Hrvati u svojoj budućoj državi. Hrvatski će glasovi predstavljati običnu statističku pogrešku i sasvim je jasno da će se odluke donositi bez nas i da će veliki narodi u biti donositi odluke bez značajnog udjela malih naroda, poput nas Hrvata. Političke elite na vlasti kao i mediji u stranom vlasništvu koji ih podržavaju očito to ne žele. Dapače, informacije o Europskoj uniji su strogo kontrolirane i frizirane. U javnosti se čuju samo glasovi onih koji su za ulazak u Uniju, a neugodne činjenice poput ovih koje večeras spominjem uopće se ne pojavljuju. Nedavno sam čak javno nudio novčanu nagradu za bilo koji novinski članak o tome u dnevnim novinama (takvih članaka u zadnjih 14 mjeseci nije bilo). Oni koji papagajski tvrde da 'EU nema alternative', neka to prvo odu objasniti Švicarskoj i Norveškoj, a nama Hrvatima neka dozvole da odlučimo nakon otvorene rasprave želimo li biti u Uniji i sretni kao Grčka ili pak samostalni kao Švicarska. Kada bi ulazak Hrvatske u EU bio tako dobar kako to tvrdi naša politička elita, onda se ne bi bojali otvorene debate o prednostima i opasnostima nego bi ju sami poticali. Ali sama činjenica da debate nema, jasno ukazuje da su im argumenti slabi i da oni to sami znaju. Zato su izabrali taktiku izbjegavanja bilo kakve debate i držanja građana u neznanju. I dok se bilo kakva javna rasprava o ulasku Hrvatske u uniju guši, političke elite međusobno, opet bez javne rasprave, pokušavaju izmijeniti hrvatski Ustav kako bi što lakše mogli ukinuti samostalnost hrvatske države. Na referendumu o hrvatskoj samostalnosti održanom 19. svibnja 1991. godine sudjelovalo je 83,5 posto svih birača od kojih se čak 94 posto izjasnilo za samostalnost, za državu, za slobodu. Vladimir Šeks i njegova podanička svita tu plebiscitarnu odluku hrvatskog naroda sada žele poništiti glasovima svega 25 ili 26 posto birača. Ovo što sam sada iznio lako je provjerljivo, a hrvatski narod u svakom slučaju ima pravo znati što u njemu piše, jer ovdje se ne radi o nekoj sporednoj temi nego o tome hoće li naša država biti samostalna ili neće, hoćemo li mi kao narod opstati ili nećemo. Ako je ovo doista točno, onda svakome mora biti jasno da ulazak Hrvatske u Europsku uniju donosi ogromne neizvjesnosti i opasnosti za dugoročni opstanak hrvatskog naroda na ovim prostorima.
Osobno smatram da svaki Hrvat i Hrvatica, ali i ostali građani Hrvatske trebaju pročitati gdje ih vodi sadašnja politika. Osim toga, evo vam link pa ako želite čitati na engleskom jeziku, u redu! Naime, potpisivanje ovakvog ugovora, a da se nije obavijestio i upoznao hrvatski narod, naziva se veleizdaja naroda i države i osobno sam podnio kaznene prijave protiv svih aktera veleizdaje domovine, ali i sami možete pročitati link:
http://bookshop.europa.eu/is-bin/INTERSHOP.enfinity/WFS/EU-Bookshop-Site/en_GB/-/EUR/ViewStandardCatalog-Browse;pgid=y8dIS7GUWMdSR0EAlMEUU
P. Jedan aktivni političar, kada sam spomenuo da ću s Vama napraviti intervju, rekao je da ste Vi izdali HDZ. U našem razgovoru Vi kažete da Vi nikog niste izdali, gdje je tu istina?
O. Svaki političar treba pročitati Lisabonski ugovor i kada ga pročita, neka onda dođe da razgovaramo. Naime, po Lisabonskom ugovoru, ugovor koji Vesna Pusić potpisuje u ime svih Hrvata, zove se veleizdaja, a ja u veleizdaji ne želim i neću sudjelovati, pa da mi je rođeno dijete u pitanju, a ne politička stranka. Osim toga smatram da svaki Hrvat mora pročitati Lisabonski ugovor prije nego se odluči na sljedećim izborima glasovati, jer po Lisabonskom ugovoru gubimo suverenitet i postajemo "područje EU". ZAŠTO JE ONDA SAMO U OVOME RATU POGINULO 15500 Hrvata i Hrvatica, srušeno je i spaljeno toliko domova, spomenika nulte kategorije, raseljeno je toliko obitelji? Zbog toga smatram da Hrvati moraju ostati svoj na svome, a to im upravo omogućava gospodarski program SHZ-a: biti partner Europi i cijelome svijetu, ali biti gospodar u svojoj vlastitoj domovini Hrvatskoj, to je cilj.
P. Znači li to da je Stranka hrvatskog zajedništva protiv Europe?
O. Sačuvaj Bože! Mi smo za Europu, mi smo sastavni dio Europe, svi naši programi rađeni su u zajednici s Europom. Naš gospodarski program investirala je Europa i to sa 7 milijuna eura, jer je to europski program kojim je Hrvatska dobila sedam međunarodnih koridora bez da je u njega uložila jedan euro (samo jedan koridor "Proglašenje isključivog gospodarskog pojasa na Jadranu" godišnje Hrvatskoj donosi 1,5 milijardi eura, a da o drugih šest i ne govorimo). To je novac Bogom dan, kao da je pao s neba, jer nam je to Bog dao kada nam je dao najljepši komad zemlje na svijetu, a slična je situacija s preostalih 6 hrvatsko-međunarodnih koridora.
P. Kakav je to program kojeg niste učinili dostupnim hrvatskoj javnosti?
O. To nije točno. Program je predstavljen na znanstvenim skupovima i to 9.2.2011. u nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici gdje je pozvana Vlada RH i mnogi nezavisni stručnjaci te 15.6.2011. i 9.9.2010. Mediji su sve to prešutjeli, osim Glasa Koncila koji je u broju 8/ 2010 detaljno opisao program gospodarske obnove RH. U taj program, čiji je koordinator Hrvatski Svjetski Sabor, nezavisni stručnjaci i svi sudionici u tih 15 godina rada uložili su dio kako bi hrvatskom narodu osigurali životne uvjete za narednih 50 godina kakve ne može osigurati niti jedna europska zemlja.
P. Za kraj, što bi poručili hrvatskom narodu?
O. Poručio bih da se zajednički organiziramo kao što smo se organizirali 1990. godine, da zajednički izvršimo smjenu vlasti i na vlast postavimo one domoljube kojima je opći interes naroda i države Hrvatske ispred osobnog interesa. Moramo realizirati navedeni program. Samo zajednički možemo pobijediti zlo koje nas prati od oslobođenja do danas. Dobrim moramo pobijediti zlo ako želimo pripadnicima hrvatskog naroda osigurati sretnu budućnost.
Bez zajedništva nema boljeg sutra. Djelima prihvatimo zajedništvo danas, da sutra ne bude kasno!
Hvala na razgovoru.
Hvala Vama
Razgovor vodio. Š.ivica
Split, 17.8.2011. godine
Post je objavljen 20.08.2011. u 12:47 sati.