Ishikoridome No Mikoto

17.08.2007., petak

Leidenschaftlich



Odgađanje zasićenja. Sublimiranje libida u neku vrelu paru uokolo ega; toliko toplu da se ti počinješ hladiti nekom mokrom, neizdrživo drhtajućom hladnoćom koja se koncentrira u lijevak tebe.
Otkucavajuća doza melodične gustoće, podrealno se razlijeva zrakom, ište gutanje etera, ti si sva podbuhla, žudljiva kugla strasti pred prsnuće - koje odgađaš.
Veliki lik njega, plinovit i kovrčav, neko tendenciozno naginjanje - dodir, potmuli mali dodir zaklonjen tankoćom sebe - njegovi prsti se late tebe, vrhovima, naoštreno, čisto.
Uvrti se taj dodir tvoje kože u krug, samo malo poviše se podignuti, pridignuti se, zatražiti dodir sobom, i pri privitku užitka u tebi samoj, melodično se drhtavo slomiti pod propinjanjem potrebe, slomiti se i početi propadati, oduzimati mu sebe, da uhvati pri padu dodirom i snažno, obuzetim poljupcem spoji slomljene progorjele karike, isparavanje žudnje snažnije u svojem paklenskom huktanju Još, uvijanje zraka, bolno uvijanje zraka tobom od dogorjelosti, od savijenog željeznog užitka kojim se lomi, drhtavo se tijelo ogoljuje do čiste Namjere, oslobođene od suvišnih priklonjenih mu kretnji kojima se inače suzdržava, zgnječena izbočenost tišine te pritišće prema sebi, mekanom vrtnjom draženja.
(smijeh)
Svilena nakupina sa svojom ritmičnom kretnjom ritmizira mrak ispred tebe, u prostoru, i palicavo te dotakne, i sklizne uz tebe, obuzme te, prožme te samoj sebi, valovito zagrijavajuće.
Koncentrični krugovi topline jarko prozivaju hladnoćom sebe zagrljaj. Žarišta, žigosavajuća uzavrela žarišta poljubaca i njihovo financiranje tvog tijela, golicava bol probija eter, pravocrtno produži, zatim se smete, ustalasa se i ispari u daljinu. . . ostaci, bolni ugljen blica u mraku, pada po tvom tijelu i zagrijava te hladnu, zagrijava te sa svojim Još, i kad je to dahtajuće teško, oduzeti užitak, odgoditi si dodir, na trenutak, i još jedan, i još jedan, i još jedan, dok ...

do tamo nisam stigla, ne mogu se sjetiti zašto, zašto

- 22:59 - "Mind if I smoke?" (1) - "-Care if I do." - #

<< Arhiva >>

12.08 (1)
09.08 (1)
08.08 (1)
06.08 (1)
04.08 (1)
03.08 (2)
02.08 (1)
01.08 (1)
12.07 (1)
11.07 (1)
10.07 (1)
09.07 (1)
08.07 (1)
07.07 (2)
06.07 (3)
05.07 (2)
04.07 (2)
03.07 (2)
02.07 (1)
01.07 (1)
12.06 (1)
11.06 (3)
09.06 (1)
08.06 (3)
07.06 (4)
06.06 (3)
05.06 (2)
04.06 (2)
03.06 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Teško promiču ceste, noć je trudna.
Noć je vatra i srebro pojasa tvoga.
Brda se crna ziblju, goveda budna,
raste šuma kao sudbina nijema i stroga.
Tamo je zapad, žut, ti ideš zanesen;
nespokojno te neko krilo zove.
Kamenita je zemlja, put rastresen.
Reci mi, zašto voliš neba i galebove?

---

VJEČNOST

Našli smo je opet.
A koga to? - Vječnost.
Val do sunca propet,
More uzneseno.

Dušo stražarice,
Šapnimo priznanje
Te ništavne tmice
I plamena danjeg.

Od svih ljudskih težnja
I općih elana,
Slobodnijih čežnja
Krilima si gnana.

Jer po tebi samo,
Žeravo od svile,
Mi Dužnosti znamo
Što nas stalno sile.

Tu nikakve nade
Preporoda nema.
Strpljen taj tko znade,
Patnja nam se sprema.

Našli smo je opet.
A koga to? - Vječnost.
Val do sunca propet,
More uzneseno.

Arthur Rimbaud


---

Nocturno s prozora
Pomaljam glavu
kroz prozor i vidim
kako je želi nož vjetra
odsjeći.

Na tu nevidljivu
giljotinu postavio sam
glavu bez očiju
svih mojih želja.

I miris limuna
ispuni beskrajni trenutak,
dok se vjetar
u koprenu pretvori.
Federico Garcia Lorca


---

ŽUTI CVJETOVI NIŠTAVOSTI

Žuti cvjetovi ništavosti
opadaju. Cvili u žlijebu
vodopad i prhće na vrhu bukve
vrabac.
Alabastrene madone
prate me; nehajni moji koraci
ne znaju do li put ne-
svjesnosti. Uzdam se u ovu slabu svjetlost
što preobrazuje, i što više krzmam to više
udaljujem se od sebe.
Otajne harfe
večeri razapinju mi mreže
sna.
Stvoren od trava i misli,
ne ćutim student osamljenosti.

Osvaldo Ramous

---

KRISTAL

Gruda skrućene svjetlosti zatvorene
u simetričnom obliku, kristal.
Irisno jutro u tebi spava
stoljećima;
i gledaš, netremice, vrtoglavo
proticanje sunca.

Osvaldo Ramous

---

LANCI

Bolovao sam od lanaca zvukova
i neprohodnih krugova svjetla.
A ritam, ritam neprestani: krv,
zvijezde, godišta.

Vrijeme je samo brujanje zvona.

Osvaldo Ramous


---