Odgađanje zasićenja. Sublimiranje libida u neku vrelu paru uokolo ega; toliko toplu da se ti počinješ hladiti nekom mokrom, neizdrživo drhtajućom hladnoćom koja se koncentrira u lijevak tebe.
Otkucavajuća doza melodične gustoće, podrealno se razlijeva zrakom, ište gutanje etera, ti si sva podbuhla, žudljiva kugla strasti pred prsnuće - koje odgađaš.
Veliki lik njega, plinovit i kovrčav, neko tendenciozno naginjanje - dodir, potmuli mali dodir zaklonjen tankoćom sebe - njegovi prsti se late tebe, vrhovima, naoštreno, čisto.
Uvrti se taj dodir tvoje kože u krug, samo malo poviše se podignuti, pridignuti se, zatražiti dodir sobom, i pri privitku užitka u tebi samoj, melodično se drhtavo slomiti pod propinjanjem potrebe, slomiti se i početi propadati, oduzimati mu sebe, da uhvati pri padu dodirom i snažno, obuzetim poljupcem spoji slomljene progorjele karike, isparavanje žudnje snažnije u svojem paklenskom huktanju Još, uvijanje zraka, bolno uvijanje zraka tobom od dogorjelosti, od savijenog željeznog užitka kojim se lomi, drhtavo se tijelo ogoljuje do čiste Namjere, oslobođene od suvišnih priklonjenih mu kretnji kojima se inače suzdržava, zgnječena izbočenost tišine te pritišće prema sebi, mekanom vrtnjom draženja.
(smijeh)
Svilena nakupina sa svojom ritmičnom kretnjom ritmizira mrak ispred tebe, u prostoru, i palicavo te dotakne, i sklizne uz tebe, obuzme te, prožme te samoj sebi, valovito zagrijavajuće.
Koncentrični krugovi topline jarko prozivaju hladnoćom sebe zagrljaj. Žarišta, žigosavajuća uzavrela žarišta poljubaca i njihovo financiranje tvog tijela, golicava bol probija eter, pravocrtno produži, zatim se smete, ustalasa se i ispari u daljinu. . . ostaci, bolni ugljen blica u mraku, pada po tvom tijelu i zagrijava te hladnu, zagrijava te sa svojim Još, i kad je to dahtajuće teško, oduzeti užitak, odgoditi si dodir, na trenutak, i još jedan, i još jedan, i još jedan, dok ...
do tamo nisam stigla, ne mogu se sjetiti zašto, zašto
Post je objavljen 17.08.2007. u 22:59 sati.