|
|
Ishikoridome No Mikoto
03.06.2007., nedjelja
Povorka oblaka provedena posrijed zore, izmedj' dva zida praznina, a tamo je snivao
Snazna prisutnost pucine
U zvuku,
Zar mi je dopusteno vidjeti
kako ja crveno zakovana u zid
gledam kako plavo obzorje snazno
juri ispred mene u svoje modro nistavilo
I ja se krecem prema Tomu
I progutat ce me artificijelno savrsenstvo zivota u impresiji
zakovana crveno
za zid iza
sebe.
Ubija me moja misao.
More je suho zivjelo,
kao i par tjedana iza toga
i stajalo je jureci
stajalo je tuzno
dani, hoteli, nisam artikulirana
povezana nisam
nisam sebe dosla zapisati
zasto to pokusavam
ubija me moja misao.
Imam novu misao.
Umiram i radjam se svakog trenutka
Nikad ne zivim
Nikad
nisam
Tu.
Giving my self away
I was always far behind me.
A tad mi je bilo mucno
i htjela sam da ne bude
I poslije je mali vlak kasnio
funfcen minuten je mali vlak kasnio
Do what I had to
Prizivanje sebe iz proslih dana - proslih zivota
Sebe.
Sebe.
feisty - ice tea.
Nepodnosljivo je bilo onako zivjeti, tek sad vidim.
Treba ici dalje.
I pucina i glazba te tjedne su me fascinirali
zivjeli su mjesto mene
prikovane crveno
za zid iza mene.
Gdje sam sad??
Znat cu tek za neko vrijeme.
I ja zaista mislim da nikad ne zivimo sad, vec samo u proslosti i buducnosti.
No kako je to neshvatljivo sasvim, samo nazrivo, grci mi se zeludac.
Ne mucno, vec, svjesno.
preslikat cu se kroz svoje usne u njegovo tekuce lice.
dovraga.
Ja stvarno mislim da shvacam nesto. Ne znam kako to reci.
Samo rijetko kad zivimo Sad i Tu. To je kad se ne pitamo o Ovom (Tom) trenutku, i kad smo uprisutnjeni
neupitno u njemu, kad je nama Nominativima vrijeme Lokativ. Tek tad.
Rijetki su to, kako vec rekoh, trenuci. Zivimo li samo tad, ili su to iznimke u nasem proslo-buducem zivljenju, to jos ne znam.
Ovo samo nazirem.
|
|
|
12.08 (1)
09.08 (1)
08.08 (1)
06.08 (1)
04.08 (1)
03.08 (2)
02.08 (1)
01.08 (1)
12.07 (1)
11.07 (1)
10.07 (1)
09.07 (1)
08.07 (1)
07.07 (2)
06.07 (3)
05.07 (2)
04.07 (2)
03.07 (2)
02.07 (1)
01.07 (1)
12.06 (1)
11.06 (3)
09.06 (1)
08.06 (3)
07.06 (4)
06.06 (3)
05.06 (2)
04.06 (2)
03.06 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
|
Teško promiču ceste, noć je trudna.
Noć je vatra i srebro pojasa tvoga.
Brda se crna ziblju, goveda budna,
raste šuma kao sudbina nijema i stroga.
Tamo je zapad, žut, ti ideš zanesen;
nespokojno te neko krilo zove.
Kamenita je zemlja, put rastresen.
Reci mi, zašto voliš neba i galebove?
---
VJEČNOST
Našli smo je opet.
A koga to? - Vječnost.
Val do sunca propet,
More uzneseno.
Dušo stražarice,
Šapnimo priznanje
Te ništavne tmice
I plamena danjeg.
Od svih ljudskih težnja
I općih elana,
Slobodnijih čežnja
Krilima si gnana.
Jer po tebi samo,
Žeravo od svile,
Mi Dužnosti znamo
Što nas stalno sile.
Tu nikakve nade
Preporoda nema.
Strpljen taj tko znade,
Patnja nam se sprema.
Našli smo je opet.
A koga to? - Vječnost.
Val do sunca propet,
More uzneseno.
Arthur Rimbaud
---
Nocturno s prozora
Pomaljam glavu
kroz prozor i vidim
kako je želi nož vjetra
odsjeći.
Na tu nevidljivu
giljotinu postavio sam
glavu bez očiju
svih mojih želja.
I miris limuna
ispuni beskrajni trenutak,
dok se vjetar
u koprenu pretvori.
Federico Garcia Lorca
---
ŽUTI CVJETOVI NIŠTAVOSTI
Žuti cvjetovi ništavosti
opadaju. Cvili u žlijebu
vodopad i prhće na vrhu bukve
vrabac.
Alabastrene madone
prate me; nehajni moji koraci
ne znaju do li put ne-
svjesnosti. Uzdam se u ovu slabu svjetlost
što preobrazuje, i što više krzmam to više
udaljujem se od sebe.
Otajne harfe
večeri razapinju mi mreže
sna.
Stvoren od trava i misli,
ne ćutim student osamljenosti.
Osvaldo Ramous
---
KRISTAL
Gruda skrućene svjetlosti zatvorene
u simetričnom obliku, kristal.
Irisno jutro u tebi spava
stoljećima;
i gledaš, netremice, vrtoglavo
proticanje sunca.
Osvaldo Ramous
---
LANCI
Bolovao sam od lanaca zvukova
i neprohodnih krugova svjetla.
A ritam, ritam neprestani: krv,
zvijezde, godišta.
Vrijeme je samo brujanje zvona.
Osvaldo Ramous
---
|
|