Žene su cmoljave, muškarci su macho
Jučer su nas prijatelji pozvali na malu feštu za useljenje. Obilazak stana i divljenje poseban je ritual. Hodnik, spavaća soba, dječja (ili radna) kako tko to zove, kuhinja, dnevni boravak i kupaona. Osjetljiva sam i pomalo zavidna na lijepo uređene kupaone, jer mi za svoju, obzirom da smo uletili u stan prekasno, nismo uspjeli birati pločice, pa nam kuponu krase „divne“ mramorne zelene pločice na podu i na zidu do 70 cm visine, pa „divna“ bordura sa uvenulim ljiljanima, pa mramorno sive pločice do stropa. Milina! Ali kod kupovine stana nismo htjeli biti tašti, niti smo imali novaca da to mijenjamo. Uglavnom, već kao općepoznati refren kad netko od naših gostiju pokaže želju za tom prostorijicom netko od nas dvoje izreći će „Imajte na umu da pločice u kupaonici nismo birali mi“:)
No, nisam htjela o ukusima ljudi koji su naš stan rezervirali prije nas, pa onda odustali. Jednostavno nismo imali sreće. Dakle, obišli smo novi stan naših prijatelja, divili se svakoj prostoriji i ideji kako će to izgledati jednog dana kad se stan opremi, pa smo onda sjeli da nazdravimo. Četiri cure, dva dečka - Domaćin i Pero. Tren nakon što smo digli čaše i nazdravili novom stanu, naša će Domaćica nama sa ogromnim smiješkom na licu: „Pa eto, mi smo se skupili i da vam kažemo da se mi ženimo!“. Žene odgovoriše sa onim čudnim, američkim „Aaaaaaaaaaaaaaaaaaa…“, Domaćin ponosan sam na sebe, a Pero ustuknuo. On je macho!:) Opet čaše, opet zdravica, opet svadba. Treća ove godine, dvanaesta u godinu dana, al na ovoj barem nisam kuma.:) Naravno, svi smo ista generacija, i jednom kad krene ne staje dok se svi ne požene. Kao kad opremaš stan, kupiš sve aparate u isto vrijeme, prvi se pokvari, i njegov primjer slijede svi. Ili ovo nije dobra usporedba. Ma znate što sam htjela reći… Nas tri cure, tri nevina promatrača smo radoznale kako je to izgledalo, i dok nam je naša Domaćica i dalje sa tim ogromnim smiješkom na licu pričala kako se to sve skupa odvijalo, Domaćin je s druge strane kutije (nemaju još sav namještaj u stanu), bio ponosan na svoje djelo, a Pero je sjedio i šutio i povremeno bacio oko na televizor. On je macho!:) Bravo za našeg Domaćina. Sve je odradio po pravilima. Našao je pravi prsten, uletila savršena prilika, našao je pravo mjesto i čak su i suze kapnule:) Sve je frcalo romantikom. Pa čak sam i ja, iako se ne smatram posebnom romantičarkom, bila oduševljena. Držim do tradicije, nisam konzervativna, ali neke se stvari moraju odraditi po propisima. Ne bih se pristala racionalno dogovoriti za svadbu, ipak bih voljela biti pometena. Pero, smatraj ovo ranim upozorenjem..:)