Osjećam se tako...
Prije dva dana otvorila sam svojim starijim kolegicama s posla e-mail adrese i otkrila im svijet Interneta. Do sada nikada nisu pokazivale interes, ali prije par dana su me pitale da li bi i one mogle imati svoje „emajl“ kako bi ipak puno lakše mogle komunicirati sa klijentima. Cijeli dan su se dopisivale i jedna drugoj slale e-mailove (naravno sjede jedna pored druge u istoj sobi). Baš mi ih je lijepo bilo gledati kako su oduševljene kao mala djeca. Što se tek može naći na Googlu...:-) Obje imaju veliki strah od računala i do prije par mjeseci sav dodir sa računalom im je bio knjigovodstveni program u DOS-u. To su rasturale. Ali čim treba primiti miša u ruke, to je panika. Malo po malo uspjela sam ih naučiti kako si mogu otvoriti nove dokumente, namučila se dok sam im objasnila mape, a čak su nam tri dana trebala da naučimo kako doći do dokumenata na serveru. To su gospođe koje u stavu „mirno“ čekaju mirovnu, koje na računalu rade barem 15-ak godina, ali koje nisu sa tim odrasle i računala se strašno boje.
To me podsjetilo na slijedeću priču…Na mom prijašnjem radnom mjestu često sam imala priliku gledati starije ljude kako se bore sa svojim strahom od računala, engleskog jezika, nepoznanica. Opet mi je jedna gospođa ostala u pamćenju. Gospođa od svojih 60-ak godina došla je u da bi naučila nešto osnovno o računalu. Nakon prvog seminara kad je naučila što je „detoskop“ i što je „cd-rum“, naučila je „pržiti“ na disketu, naučila je „sejvati“ dokumente, pisati u Wordu…no Internet ju je oduševio…koliko se toga može naći na Internetu…no, ona nema Internet doma, nitko joj ga nije instalirao, te dolazi jedan dan i kaže:
Gđa: „Dobar dan“
druga osoba: „Dobar dan“
gđa: „Znate, ja sam položila sva četiri seminara koja sam platila…“
druga osoba: „Drago mi je to čuti. Vidite da nije bilo problema…“
gđa: „I znate ja doma na svom računalu imam i „detoskop“ i imam word i imam mape…ali…“
druga osoba: „Recite, kako Vam možemo pomoći…“
gđa: „Pa znate, ja nemam doma Internet…“
druga osoba: „Pa jel imate modem? Od nas ste dobili i onu šifru s kojom se možete spojiti na Internet…“
gđa: „Pa ne znam jel imam modem? Koliko to košta?“
druga osoba: „Pa ja Vam ne znam točne cijene, ali mogu Vam potražiti…“
gđa: „Imam ja prijedlog…“ i počne nešto tražiti po svojoj torbi, izvadi iz torbe disketu i kaže legendarnu rečenicu:
gđa: „Ma znate, super je meni taj Vaš Internet, jel' bi Vi to meni mogli spržiti na disketu…“
Jako je teško suzdržati se od smijeha u jedno tako vrlo ozbiljnoj situaciji. Za gospođu su to mogle biti doživotne traume. Lijepo su joj objasnili o čemu se radi, i ponudili joj pomoć…ne sjećam kako se ta situacija riješila do kraja…
P.S. Što se tiče naslova... Osjećam se tako almost cool:-) Nije mi baš jasno kako sam dospjela tamo. Bez lažne skromnosti. Ima puno boljih, a i onih koji su tu a trebali bi biti sa lijeve strane. Nepotizam? Mislim znam ja Anderlona, ali on ne zna mene, bar ne pod pseudonimom;-)…uglavnom, jako sam bila sretna (pa čak i ako je zabuna) kad sam svoje ime vidjela tamo. I morala sam to spomenuti jer nemam se kome pohvaliti nego vama:-)
I see blog people :-)
Obožavam duboke muške glasove! Danas sam razgovarala sa jednim dubokim muškim glasom, i kako to kod mene već biva, odmah sam si iza glasa zamislila i lice, te nadasve vrlo ugodnu vanjštinu tog dubokog-muškog-glasa. Bio je vrlo visok, crn, sa naočalama (palim se na naočale), malo proćelav (ili možda samo jako kratko ošišan – nisam baš sve vidjela, morala sam se koncentrirati na razgovor što je naravno bilo vrlo teško zbog njegovog dubokog-muškog-glasa), i što bi Koki rekla „tak su mu dobro stajale traperice“…;-) onda sam morala prekinuti taj ugodan razgovor, jer valjda smo došli do zaključka, a poslovni razgovori nažalost ne mogu trajati, i trajati…pa na radiju čujem vrlo ugodan malo manje-duboki-muški-glas i stvaram si vanjštinu iza tog glasa. I nakon toga krenem čitati blogove. Svima sam zamislila vanjštine. Nekima sam čak čula i glasove:-) Ne znam da li i ostali iza riječi koje čitaju stvaraju osobu, ne karakter, nego izgled. Samo jednu od blogerica poznajem „lično“, pa njen izgled ne izmišljam. No, ostali…
Moja Trill npr. ima plavu frčkavu kosu, osmijeh na licu, velike smeđe oči, i uvijek se glasno smije. Srednje je visine, i uvijek je casual obučena, i uvijek negdje leti (valjda zbog leptirića)
Moja opterećena:) iako priča da ima višak kilograma nije takva, ima dugu kosu do ramena, plave oči i uvijek na sebi ima bijelu kutu i stetoskop:-)
Dorinu sliku sam vidjela danas, i otprilike je kako sam ju zamišljala (doduše one se opisivala da ima previše kila, ali ja nikad ne vjerujem tim samokritičarima pa sam odmah skinula 40%). Dakle, moja Dora u stvarnosti izgleda mršavije nego li sam mislila. A frizura je tu negdje.
Moj 69, je marketinški mag, i ima duboki-muški-glas, jedino mi je malo onizak (to ja zbog Pere da se ne osjeća ugrožen:-)).
Leonidine oči vidim na blogu, pa sam iza toga složila i vanjštinu – ima kosu do ramena, pepeljasti pramenovi, uvijek je u trapericama, i kad priča maše rukama:-)
Moja 2911 ima crnu kratku kosu, plave oči, moje je visine, i uvijek ima neke velike naušnice na ušima.
Moj NewsJJ, ima plavu frčkavu kosu, ne kao Trill, nego popularnu mikrofonku:-) i ne zna reći R, a to mu je kod mene plus.:-)
Moj Djuro, Dalmatinac, ima crnu kosu, i zbog previše sjedenja za računalom se drži previše pogrbljeno:-) ali ljudi što je „smišan“...
Moja Koki vrlo sliči na Trill, samo se malo manje smije od Trill, i ima malo kraću kosu.
Moja Dva, ima plave pramenove i opet valovita kosa (sve žene valjda imaju valovitu kosu jer ju ja nemam, a čitav sam život htjela imati), i slavonka je i bećaruša...
I sad ti reci da ja nisam luda…tako ja iz dana u dan zamišljam ljude i glasove…:-)
UPDATE: Moja draga D-moll me neopisivo podsjeća na preslatku, ali tužnu djevojčicu Lidiju iz Bubimira...i uvijek kad je vidim pjevuši Balaševića...:-)))
Krv nije voda ili priča o mom obiteljskom stablu
Pretpostavke (potrebno za ostatak priče): Ja sam Slavonka, šokačka i bećarska mi krv teče venama:-). Trenutno, imam samo jednog muškarca u svom životu. Nisam ga prevarila i nadam se da neću. Ako se time može kontrolirati...:-)
Prije par godina kad su dida i baka (tatini roditelji) slavili pedesetu godišnjicu unučad (nas 11-ero + jedan priženjeni član) smo im istražili, izradili i poklonili ogroman prikaz našeg obiteljskog stabla. Znala sam da mi je dida bio bećar. Jedno je vanbračno dijete čak i priznao, a gdje ima dima ima i vatre, tj. gdje je jedno ima i više sigurno:-) Dok smo u župnom dvoru istraživali naše pradjedove i šukundjedove i njihove djedove i pradjedove, iznenadila nas je brojka zakonite, ali još više nezakonite djece. Šokci su stvarno bili divlji. Nije mi baš jasno kad su to sve stizali, jer uz njivu, štalu i stoku, uz svojih bar 5-ero napravili su još bar toliko nezakonite (što priznate, što nepriznate djece). Izgleda da šokačka sijela nisu baš bila samo pjesma i ples…Tko zna što se događalo na šokačkim stanovima, u kućarima ili uz plotove starih kuća.
Prije par dana pričala sam s drugom bakom (maminom mamom). Mamina strana obitelji mi se ipak činila malo mirnijom. Možda zbog činjenice da su mamini iz grada, a tatini sa sela. No…još veće iznenađenje. Za pokojnog djeda sam znala da je imao ljubavnicu. Znala sam ja, sve njegove kćeri, njegova žena i vjerojatno pola grada…ustvari saznala sam to pod kraj djedovog života pa mi nije bilo bitno. To se nije odrazilo na slika koju ja imam o njemu. On je bio moj djed kojeg sam obožavala i točka. Djed je uz to još bio strašno ljubomoran, pa je imao obraza moju bogobojaznu baku optuživati za nevjeru, po principu „quod licet Jovi, non licet bovi“…ali ni u to neću ulaziti:-) Međutim, korijene njegove nevjere pronalazim u njegovim precima. Njegov se otac tri puta ženio. Doduše, imao je nesreću da su mu žene umrle, i to dok je bio mlad, pa se ženio tri puta, i sa svakom imao djece nekoliko. Mislim da on nije bio nevjeran, ali je bio grozno ljubomoran. Od mog dide dida je pak bio prava bećar i bekrija. Dvije žene, tri ljubavnice i još sigurno nešto usputno. I devetero djece. Priznate. Njegove su pak žene imale muževe prije nego su li se udale za mog šukundidu. I imale su svaka po nekoliko djece. Kako li su samo znali tko je kome u rodu, nije mi baš jasno. Jedna od mojih šukunbaka je bila počimajla u crkvi (žena koja prva počinje pjesmu). To je bila velika čast, i po tome ju je cijeli grad znao. Ali, ne samo po tome. Bila je lijepa, mlada, bogata i divlja. Ta je vragu iz torbe pobjegla. Oni koji su bili čiste savjesti, imali su pravo negodovati da je jedna počimajla (po važnosti u crkvi prva iz svećenika) tako divlja i da je prati takav glas. Baka mi nije baš išla u detalje što to znaći divlja...ali mogu samo pretpostaviti.
Ne vjerujem u horoskop, ne vjerujem u sudbinu, ali ako imaš neku nasljednu bolest onda od toga ne možeš pobjeći ili u to ne vjerovati.
I tko mi se sad ima pravo zgražati na račun raskalašene mladeži:-) Moji su djedovi i njihovi djedovi i njihovih djedova djedovi žarili i palili po Slavoniji. A i bake i njihove bake, i njihovih baka bake su prašinu iza sebe dizale. I moji primjer sigurno nije usamljen.
Tko zna tko mi je sve u rodu. Doduše moji baka i dida su u rodu, ali to je neka sasvim druga priča i objašnjava sasvim neke druge poremećaje:-)
Filip Dobrić
Ovih par dana dok blog nije radio, nisam mogla komentirati, pa sam imala više vremena čitati različite blogove. Ovaj mi je blog upao u oko, obzirom da sam priču o Filipu pročitala u novinama i da mi je poznata.
Filip boluje od Osteogenesis Imperfecta, obje noge su mu nedavno operirane i potrebana su mu nova invalidska kolica. Novac koji je dobiven od HZZO-a nije dostatan za nabavku kolica, pa je pokrenuta akcija za pomoć malom Filipu. Brojevi računa su na blogu.
Ukoliko želite pomoći, a nemate novca, pošaljte Filipu razglednicu. Naime, Filipova majka piše da Filip jako voli primati razglednicu (adresa je na blogu).
dajte mi pušku da se ubijem...
Tražim partnera za pokretanje farme ovaca.
Dosta mi je posla, klijenata, izvještaja, telefona, kompjutera, poslovnih sastanaka, trke i zbrke, prometnih gužvi i potrage za parkingom!? Vrlo rado bih od danas uzgajala ovce.
Ništa o ovcama ne znam, ali dobar sam radnik i voljna sam naučiti. Početnog kapitala nemam, ali znam pregovarati sa bankama pa se to valjda može iskoristiti.
Ponude hitno da se ne predomislim!
Koliko davna je bila 1955.?
"Davne 1955. godine štampan je priručnik za žene nazvan "Kućna ekonomija". Slijedi nekoliko savjeta za žene iz priručnika "Kućna ekonomija", starih samo 47 godina: Pripremite večeru na vrijeme. Večeru planirajte ujutro, ili čak prethodnog dana, kako bi vašeg supruga dočekao ukusan obrok kad se vrati s posla. Tako ćete mu dati do znanja da ste mislili na njega dok je on radio, ali i da se brinete za njegove potrebe. Većina muškaraca je gladna kad se vrate s posla, a pripremanjem njemu omiljenog jela ispunit ćete mu potrebu za toplom dobrodošlicom. Pripremite se za njega Odmorite se 15 minuta prije njegovog dolaska kući, tako ćete biti osvježeni kada on dođe. Popravite šminku, stavite vrpcu u kosu i izgledajte svježe. Vas suprug je proveo puno vremena s ljudima umornima od posla. Budite zanimljiva i vesela za njega. Njegov dan je bio dosadan i treba mu malo zabave, a dio vaših dužnosti je da se pobrinete za to. Smanjite razinu buke .Kad se vaš suprug vrati s posla, isključite sve kućanske aparate i potaknite djecu da se i ona utišaju. Budite sretni sto ga vidite. Toplo mu se nasmijte i pokažite iskrenu želju da mu udovoljite. Poslušajte ga iako mu možda morate reći puno toga, nemojte to učiniti neposredno nakon njegovog dolaska kući. Neka on prvo govori, on sigurno ima važnije stvari na umu od vas. Ne ometajte ga. Ne žalite se ako vas muž dođe kući kasno navečer ili ako želi otići van na večeru bez vas. Umjesto prigovaranja, pokušajte razumjeti pod kolikim je on pritiskom zbog posla. Kad je kod kuće, sigurno se želi odmoriti i opustiti. I na kraju,ne postavljajte mu nepotrebna pitanja i ne sumnjajte u njegovu sposobnost prosuđivanje ili integritet. Ne zaboravite da je on gospodar u kući i kao takav će uvijek provoditi svoju volju, pošteno i pravedno.
I zapamtite, dobra žena zna gdje joj je mjesto."
Pronašla na portalu grada Karlovca
Kad se Tena udavala
kreni sa mnom
zadnji put
vjeruj mi
daleko od mraka
bolje ćemo znati
ništa nije teško
naša lica još su lijepa
zatvori mi oči
neka kraj nas jure
nek se lome prsti
idemo na ples
i svijet je opet mlad
i samo šuti
gdje su bile riječi
kad nije bilo nade za nas
samo dugi dani nestali u tami
jer ništa nije važno
raširi ruke
ruke su ti snažne
upri iz sve snage
nek se cijedi znoj
nek koža pukne mi
idemo na ples
i svijet je opet mlad
i naša lica još su uvijek lijepa...
raširi ruke,ruke su ti snažne...
udahni zrak
koji dolazi
sve je gotovo
i mi smo spašeni
i naša lica još su lijepa
Svadbas /Treblebas
Svadba. Sutra. Slavonska. :-))
