Moja baka ima dugu, pepeljasto smeđu kosu koju bi svako jutro pažljivo raščešljala i pedantno isplela u dvije jednake pletenice. Od tih pletenica bi ornajlama (komadić žice predviđen za ovakve "frizure") smotala punđu i tada preko glave zavezala maramu pod vratom. Tako su to radile sve udane žene. Ali čini mi se da ni kao mlada nije nikad nosila raspuštenu kosu. Rijetke su prilike kada nije nosila maramu na glavi, ili kada bi maramu povezala visok na glavi. Još su rjeđe prilike u kojima sam mogla vidjeti koliko joj je zaista duga kosa i nisam sigurna da li ju je i šišala. Sigurno je morala jer kosa stalno raste, pa ju je možda ponekad kad je nitko ne gleda nevidljivo podšišala. Marame je uvijek birala prema ostalom što bi nosila. Kao što ja biram odgovarajuće cipele uz torbu, tako bi ona birala svoje marame. Plavu za plavu bluzu i suknju, za crkvu, neku staru smeđu za njivu, crnu za sprovode, bijelu za bolnicu.
Mojoj su baki danas odrezali njene pletenice. Nisu joj mogle raščešljati kosu, a ornajle je bodu dok leži. Nadam se da moja baka ne skriva svu svoju snagu u kosi…
Dr. Phil proclaimed, "The way to achieve inner peace is to finish all the things you have started and have never finished." So, I looked around my house to see all the things I started and hadn't finished, and before leaving the house this morning, I finished off a bottle of Merlot, a bottle of White Zinfandel, a bottle of Bailey's Irish Cream, a bottle of Kahlua, a package of Oreos, the remainder of my old Prozac , the rest of the cheesecake, some Doritos and a box of chocolates. You have no idea how freaking good I feel.
