Velika očekivanja
Dovraga! Cijeli život ispunjavam nečija očekivanja i dosta mi je toga. Dok sam bila u srednjoj školi od mene se očekivalo da upišem fakultet. Kad sam ga upisala očekivalo se da ga završim. Kad sam ga završila očekivalo se da se zaposlim. Kad sam se zaposlila očekivalo se da se zaljubim i nađem trajnu vezu. Kad sam se zaljubila očekivalo se da se osamostalim(o). Kad sam se osamostalila očekivalo se da se udam. Kad sam se udala svi si uzimaju za pravo pitati me kad će dijete. Kad budem imala prvo dijete svi će me pitati kad ćemo imati drugo dijete. Pa kada će to dijete krenuti u školu, pa u koju će srednju školu, pa kada će upisati faks, zaposliti se, zaljubiti se, osamostaliti se, udati/oženiti se, imati vlastitu djecu koja trebaju kretati u školu. I tako u nedogled.
Nedavno sam se pohvalila svojim prijateljicama kako moji roditelji, za razliku od njihovih ništa ne ispituju o unucima koje bi im mi trebali podariti. Do neki dan. U redovnom tjednom razgovoru, moja je majka izvalila:
"Nego znaš, u zadnje vrijeme me ljudi sve češće pitaju kad ćemo biti baka i dida! Nije da se nama žuri, ali što bi vam falilo..."
"Mama, nećemo o tome razgovarati. Ne planiramo ništa..Kad bude biti će!"
"Kako to misliš ne planirate?"
"Mama ne želim o tome razgovarati o tome. Biti će nekad u ne tako dalekoj budućnosti. I budi sigurna da ćeš saznati među prvima. Ne želimo to planirati pa biti nesretni ako se ne dogodit u točno određeni dan pa dijete zbog toga ispadne neki bezvezni horoskopski znak...kad bude biti će."
I na tome smo stale. Onda sam joj par dana kasnije poslala jednu veselu vijest ne vezano uz ovu tematiku, a ona šalje:
"OK. Znači planovi za rujan idu nesmetano. Posrećilo vam se od prve."
Očito je ovu ne tako daleku budućnost protumačila stvarno bliskom budućnosti. Ali to je moja mama, njoj to još i mogu oprostiti.
No, prije par dana sam ujutro dovela moju najdražu tetu prodavačicu u neugodan položaj. Nakon klasične ranojutarnje razmjene ljubaznog razgovora, znakovito me pogledala u prsten na lijevoj ruci i rekla da je to očito novo i da zašto ona ne zna ništa o tome. Izmotala sam se da je bila na godišnjem, pa sam na godišnjem bila ja, pa to onda više i nije bilo tako novo. Prihvatila je ispriku. A onda je izvalila "A i to je novo?" i vrlo znakovito me pogledala u trbuh koji se zaista poprilično isticao u majici vrlo nezahvalnog kroja (ta današnja moda i od mršavica napravi trudnice, a di ne bi od nas ugodno popunjenih). "Ne, to je staro. Imam to već godinama". Nasmijala sam se, platila račun i izašla van s čvrstom odlukom da krećem svako jutro raditi trbušnjake, a njoj je i dan danas vrlo neugodno kad me vidi. Tako bi se rado jedno jutro pogladila po trbuhu da vidim kako će reagirati.
Onda sam par dana kasnije na gotov isti način dovela u nezgodan položaj ženu koji sam taj dan prvi put vidjela i provela s njom par sati. Odgovorila sam na isti način. "Ne, to je staro, imam to već godinama." A zapravo sam htjela odgovoriti: "Ne, to je od piva i fine papice, ali što se to Vas dovraga tiče jesam li ja trudna ili nisam i koliko ću imati djece i koliko će njihova djeca imati djece, i kada će ta moja praunučad krenuti u školu...". Daklem, sad na veliko očekujem sljedeću žrtvu koja će me pitati isto da joj sve to saspem u facu:)