Vrijeme je za...
Porezne prijave:) Jedna je dobra banka i ove je godine izdala obrazac. Možete ga skinuti ovdje. Upute za popunjavanje možete pronaći na ovom linku.
Želim vam svima brzu i veliku isplatu povrata poreza:)
Nosi se meme!
Naša se Riječka dama tek vratila i odmah nam bacila rukavicu. Izazov prihvaćam, iako sam vam rekla puno stvari o sebi na ovaj ili onaj način. Ali ajde probati ću. This one time, at band camp, I stuck a flute in my… :)
1. Znam riječi turbo folk pjesama, iako ne znam otkud ih znam. Časna riječ ne slušam Radio Banovinu, nemam sprženi CD s najnovijim hitovima grupe Noćni skok ili Dražena Biškupa i Ljubice Tomaškovići ili bilo koje drugo od sličnih izdanja, ali kad krene neka od tih pjesama riječi samo izviru iz mene. Nadam se da to govori više o pjesmama i nemaštovitim tekstovima, nego o meni.
2. Uvijek pričam o kilama, tj. o višku istih. Ali nisam vam rekla da uvijek od brojke koje pokazuje moja vaga oduzmem 2. Kažem da imam točno dvije kile manje od onog što pokazuje vaga. Kao da imam dodanu neku taru za pakiranje:). Jedini Pero zna potpunu istinu i to samo zato što me je jednom natjerao da pred njim stanem na vagu. Bio je to vraški test naše veze.
3. U nekim sam situacijama zlopamtilo (ako se to može tako podijeliti da nekad jesam, a nekad nisam) i to tada ne priznajem. Nisam osvetoljubiva, vraški se trudim oprostiti i zaboraviti i nikad to neću reći na glas, ali pamtim jako dugo i u situacijama ili-ili uvijek bude ili.
4. Volim biti vođa. Ne u svim situacijama, ali ponekad volim. Na primjer u plesu volim voditi iako mi to ne priliči jer Pero je muško i on bi trebao voditi. Iz tog razloga malo plešemo, jer se uvijek svađamo tko će voditi i zato nam se smiješi plesna škola kako bi on naučio korake, a ja naučila biti vođena. Nisam takva baš u svemu:)
5. Za cijelo vrijeme školovanja nisam imala ni jedan neopravdani sat i sad mi je žao! Nisam bila štreber i u razrednim markiranjima uvijek sam markirala s ostatkom razreda, ali to su uvijek bile opravdane situacije koje nam je razrednica uvijek opravdala. To sad više baš nikako ne mogu ispraviti.
Štafetu šaljem dalje, a prvih pet dobiva još i set noževa: Dva, Koki, Žvaksa, Djuro (iako ga već dugo nisam vidjela tu, a ja volim pročitati njegove rasprave), SSpot (iako ne piše znam da dolazi ovdje).
Društvo za zaštitu božićnih drvaca
Ovaj su vikend svi pravi katolici uklanjali svoja božićna drvca iz domova. Gotovo u istom trenu prestali su svijetliti svi ukrasi u mom kvartu. Sve je stalo. Jer sutradan nije naš Božić i ne daj Bože da nas netko vidi da mi još uvijek imamo okićeno božićno drvce. Pero i ja smo svoj ostavili. I ovako nam je kratko trajao doživljaj Božića, pa smo ga pokušali još malo zadržati. Već dan kasnije iglice su pokrile polovicu dnevnog boravka i bor se tužio da mi je vruće i da je žedan, pa smo ga usprkos našoj tradiciji ipak raskitili i iznijeli na balkon gdje čeka da mu pronađemo savršenu lokaciju gdje ćemo ga posaditi. Neka od drvaca pravih katolika nisu bila te sreće. Završila su u kantama za smeće, na cestama gdje su nastale divlje deponije božićnih drvaca, ali jedan od načina mahnitog rješavanja božićnog drvca me posebno oduševio. Stanari zgrade gdje se nalazi moj ured vrlo često se svog smeća rješavaju bacanjem preko ograde – nerijetko prisustvujem hranjenju mačaka ostatcima ručka koji lete s petog kata (do sada na sreću samo kruta hrana), stresanju punih pepeljara s četvrtog kata (dobra protupožarna zaštita stana) no nagradu za najmaštovtijeg stara dobiva onaj koji se riješio svog božićnog drvca bacanjem s šestog kata, koje je zapelo na obližnjem drvetu i sad služi kao podsjetnik kakvi smo mi "PRAVI" katolici!
09.01.2007. u 10:40 |
On/Off
Nisu sve žene Janica
Kostelići su definitivno puno napravili za popularizaciju skijanja kod nas. Brojka od čak 200.000 Hrvata koji će tijekom siječnja potražiti snijeg na skijalištima negdje u bližem ili daljem inozemstvu i ostaviti svoje teško ili lako, pošteno ili nepošteno zarađene novce, to svakako potvrđuje. Ili je i prije postojao taj skijaški tjedan kod nas, ali se o tome nije toliko pričalo? Ne znam, ali znam da je skijanje postalo pitanje stila. Nisi IN ako ne ideš na skijanje. Od jutros već su me dva puta pitali „Kad ideš na skijanje?“, jučer jednom „Kam' ideš na skijanje?“. Dakle ne i "Ideš li na skijanje?", jer to se valjda podrazumijeva. E, pa ne idem na skijanje! Skijanje nije moj sport i u njemu nisam našla užitak. Prvi put sam na skije stala prije desetak godina kad sam s roditeljima otišla na neko skijalište u Poljskoj. U mojoj prvoj skijaškoj priči svidio mi se samo zgodan instruktor s kojim sam provela dva od tri dana na stazi. Preostalo vrijeme sam provela liječeći modrice na nozi. Dakle, ne vidim gušt u tome da za tjedan dana skijanja ostavim nekoliko tisuća kuna za opremu i isto toliko za apartman, ski kartu i sve ostalo što ide uz to. Ne oduševljava me nekoliko slojeva odjeće koju moram nositi i kad me baš jako zasvrbi ispod lijeve lopatice a treba mi pet minuta da skinem rukavice, jaknu, nadmajicu, majicu, ispodmajicu ne bi li se posvrbila, ili još gore - jako mi se žuri na WC, a moram skinuti jaknu, hlače, štrample i onda još povrh svega ne znam gdje bih s tregerima. Dodatni su problem moji nogometaški listovi sputani u pancericama, da ne govorim o skijama i nemogućnosti upravljanja vlastitim nogama jer skije imaju svoj put koji je daleko od onoga gdje sam ja htjela ići. Pa čak i ako zanemarim sve ovo, pa se odlučim na toplotni udar pod nekoliko slojeva skupe skijaške garderobe, unatoč zdravom razumu odlučim se zaustaviti cirkulaciju u listovima i prepustim svojim skijama da me vode, ne vidim radost u pluženju i sizifovskom uspinjanju na baby stazi ili u padovima poslije kojih moram skinuti skije, pokupiti štapove i suprotstaviti se gravitaciji koja moju pozadinu vuče prema dolje. U svemu tome, najbolji dio skijanja je kuhano vino u pet sati!
Skijanje nije moj sport. Ni tenis. Ni golf (iako to nisam probala). Totalno nisam IN!
EDIT: Pero je danas diplomirao!!! Više ne spavam sa studentom nego s inženjerom!
