utorak, 20.06.2006.

OSVOJI ME...SAMO NJEŽNO, MOLIM!

svaka žena se ponekad osjeti poželjnom.
postoje određeni trenutci kada, nakon manje-više pomnog spremanja, privlači poglede, uzdahe te ponekad i komentare muškog roda.
osobno, meni su komentari najdraži.
češće poznati kao uleti, upadi, zašprehavanja, barenja i slično.
nije bitan naziv, bitna je izvedba:

1) jarunski klub. oko 2-3 ujutro, nakon podužeg promatranja, nabildani ćelavac razmičući ekipu ide prema meni, stane, poliže vrh kažiprsta. dodirne s tim istim kažiprstom sebe, pa mene. pogleda me u oči i kaže : "hajdemo do mene da skinemo ovu vlažnu odjeću sa nas..."

2) studentski kafić na savi. u pozadini svira daleka obala, shanu i prijateljica se rasplesale, dok za njihovim stolom se pridružila tri poznanika. jedan se konstantno opija. nakon petrnaeste tekile ustane, ispruži spojene dlanove prema meni kao da mi nešto pruža i s tužnim pogledom kaže "ja sam ranjeni golub na tvojoj ruci."

3) slavljenje jednog rođendana u meksičkom (ne tvog, srećice ), žvačući burrito tip kaže "dušo, da si hamburger, zvala bi se McPrekrasna".

---postoje i oni koji su dali od sebe više od JEDNE rečenice. dvije, čak.---

4) u hercegovini, prije par tjedana : "slušaj, ti sutra ideš za zagreb, idem i ja. moram, poslovno (mala digresija-ima 22 godine, i ne radi. tata mu radi. ). idemo zajedno."
shanu odbija, spušta ga, bahati se.
momče se naljuti.
gleda izdaleka. i još malo gleda.
pa se odvaži i kaže : "dobra si, mala, dobra. i pametna. bahata, borbena, takve ja volim, nijedna mi nikad nije pružila otpor,ti si prva. ionako sam samo vjenčan kod matičara, a to je ništa. vidiš, nema prstena.a matičar... to je samo papir. crkveno je 29.7. a ako budeš dobra, onda ću tebe, da,da, upravo tebe, odvesti pred oltar. čak ću ti oprosti tu tetovažu. nije loša. ajde. daj mi pusu."

5) polupijani dalmoš na moru: "eee...oš se jebat."
-"mislim da ću odbit, ali hvala"
okreće se prema 10 metara udaljenoj ekipi i dere: " ma kurva..ne da!"

6) centar atene. đaxer i ja. petrnaesti sat maratonskog shoppinga, pauza prva. temperatura 43 stupnja. sjedamo u preslatki talijanski kafić i naručujemo 2 cole. konobar donosi te dvije cole i čašu vode. kaže, gazda časti. pogled prema šanku- mali zalizani Fabio maše i šalje pusu ( iz čeg proizlazi da su talijani toliko uznapredovala vrsta zavodnika naspram naših rječitih muškarčina da oni to obavljaju bez ijedne riječi. rispekt.). đizs....

7) jedan od prvih uleta doletio je do mene u obliku sms-a. od bratovog poznanika s mora. i tako hopsa li ga hopsa mala shanu (racku moj mala, od 7. osnovne sam imala današnjih 177!) kadli ...bip bip biiip. opala, šta li je to. potežem mobitel iz ruksaka, i čitam : "ćao srce, ja sam infarkt, oćeš da te strefim večeras??". pitam ja "a ko je to", odgovara on "pa babo." aha. babić. metaršezdeset. kad stane na rizol, protegne se na prste. onako naivno, zovem brata da mu javim kako mi je hahaha njegov poznanika hahaha uletio. njemu baš i nije bilo smiješno. babo je tu večer žvakao palicu.

8) mjesto- makarska. vrijeme- topla ljetna večer prije koju godinu. kćer tatinog prijatelja i ja šećemo po rivi. odjednom ju skuži neki bosanski pastuh,počne maknito mahat i zaleti se prema njoj. na dva metra od nje stane, promrmlja : "jebote, izdaleka si ljepša.", okrene se i ode.


my prsnl fejvorit, s naglaskomna to da se nije dogodio meni :

*) klub hemingway. muzika trešti, lete šejkeri, pijuckaju se kokteli.
gužva je pa Ona odlazi do šanka naručit. On frajerski stoji kraj nje, samo ju kratko odmjeri pogledom, i zovne konobara:
-"ej"
-"izvolite"
-"leda mi daj"
-"hoćete u svoju čašu ili da vam dam u drugoj ili..."
-"jesam ti rek´o, leda mi daj!!"
konobar mu stavlja na šank ispred Njega čašu punu leda.
On ispe led u ruku, i tom rukom tresne po šanku, zdrobi led u komadiće, i tek se onda okrene prema Njoj i kaže : "sad kad sam razbio led, oćemo se jebat?!"

kao što sam na početku rekla, svaka žena se ponekad osjeti poželjnom.
osim u Lijepoj našoj.
osim ako deranje "koja pi*ka!!" nasred prepune ilice nije vrhunsko, galantno, taktičko i nadasve odmjereno udvaranje.
žene se zahtjevne kučke, uistinu.

subota, 17.06.2006.

uistinu, kažem vam - ispiti su moja preokupacija!!;)

morala sam maknut onaj kvazipost iliti veliki link na bobelline, još su falile neonske lampe ko na bordelu. bobe,nema to veze s tobom.
jednostavno, malo previše govorim. pokazujem.
sad treba mislit na ispite.
da...ispiti.
evo idem,...khm,khm. ispiti.
čekaju me tri ispita do ljeta. to riješim i na konju sam. hm...nikad nisam bila za jahanje. libra jaše. otkad nije na hipodromu, najčešće na meni. (ne na taj način, Vrebaču, izbaci tu sliku iz glave, fuj to!!:D).
ja sam sa sedam godina rekla djedu da nikad nisam vidila konja. pitao me kakvog želim vidjet. rekla sam bijelog.
slijedeći dan me na velikoj djedovoj livadi čekao bijeli konj. od tada uvijek ima bar jednog konja u vlasništvu.
mlađe generacije unučadi su još gore. oni nisu nikad ni magarca vidili. pa je djed prošlo ljeto dovuko magarca, a truli jourz mu je morala dat ime. pošto sam imala ljenog tovarčinu ispred sebe, sjetila sam se svog ex-susjeda vaterpolista koji je došao u mladost a ja sam ga zvala splićo. pa je i tovar dobio ime splićo.
kužite? tovar. splićo. nije smiješno, jel da?
nego...ah,da. ispiti.
imam tri za riješit.
moram. jerbo, mislila sam s librom otić u dubrovnik studirat.
al sam prije par dana dobila ponudu za osijek. studiranje plus posao tek kad ja poželim (npr. na 4.godini) u jednom odvjetničkom uredu. baš ću bit krasna mala ally mcbeal,samo što ja neću bit...hm, kako se kaže suprotno od anoreksična?
tako da je osijek izgledniji. ionako,stan više za librina alter-ega i ne baš za javnost lijepa ponašanja ( baš je pravi mali vulgarni bed blu bojs u svoja 4 zida!). znaš da te volim,draga.
shanu,koncentriraj se, shanu! ispiti. da.
uglavnom.
imam 2 ispita isti dan, 3.7., usmeni par dana nakon toga.
jooooj,a onda pakoštane, prvi put...! s librom OPET radim tour de zagreb, i nadam se sa doturom i milim djetetom, s uvodnom večerom (doture, očekujem kuhinju na raspolaganju, ti imaš čast biranja jelovnika ),a nakon toga dočekujemo moj rođendan kroz obilazak petrnaest klubova, birtija i inih prostora sa alkoholom i lakonogim poskočicama. britni rulz. ne vraćamo se, prijatelji, kući u jednom komadu...det aj promis ju!!!!
nakon toga odma pičim za pakoštane...pet dana odmora, sama!
jerbo,odmorit se treba. ou jes. vaj,ju ask mi?
zato.
zato što u tri tjedna nakon toga dolazim opet tamo s librom.
zato što ćemo sravnit pakoštane.
zato što ćemo se zabavit.
zato što su pakoštane dio mene.
ali je libra još veći.
baš kao i moj đaxer.
zato moram to spojit.
bez minute sna, odmora i dosade.
samo sa puuuno sreće.
i derneka, af kors.

opet sam skrenula s teme, jel?
nije ni bitno, idem učit. al zato vas molim da mi držite fige 20.6. i duple 3.7.! kad to prođe, bar neću morat glumit da me pogađaju ovi silni rokovi; moći ću bez grižnje savjesti preskakat s teme na temu!
ole!
end nau, vil ju ekskjuz mi pliz?
čekaju me prednosti dioničkih društava popraćeni vacatio legisom, te sve zajedno začinjeno frommovom analizom ljudske destruktivnosti.

subota, 10.06.2006.

ovo NIJE tekst o cajkama :))

Upravo me Iva (spominje se sa strane pod temom "Pakoštane") nasmijala s vijesti da se Pakoštane po televiziji i novinama u zadnje vrijeme spominju kao TOTALNO IN mjesto za ovu sezonu.
iskreno, ne mogu zamislit kako Neven Ciganović u Maloj febri priča o novim jagodicama (na obrazima, ne voću. on ne jede,jel.), i Iva Jerković gologuza ulazi u Tri ferala. a-a,jok.

sjećam se kad mi je Kraljica Majka prije 6 godina priopćila da idemo u Pakoštane.
GDJE?! šta??? jok, ne idem ja u neku pripizdnu, vukojebina, selendru, ma kakvi, ja sam djevojčurak iz Zagreba, ja moram ić u velka mjesta, da imam fora priču za 9.mjesec!

te godine su me doslovce tjerali da idem, svake sljedeće sam ja sama trčala tamo.

što ima u Pakoštanima?

A) najbolja je hrana koja u nazivu ima bilo što vezano sa zagrebom : najbolja večera u tri ferala je zagrebački odrezak (iako, ja sam nulto mjerilo, jerbo ne volim ribu), a najbolja pizza u pizzeriji odmah uz more je zagrabia. najbolji biljar je u birtiji koja izgleda izvana ko zagrebački tramvaj br.11

B) šikaniranje od strane lokalne ekipe je ustaljeno ko zaletavanje biciklom u more s malog mola. par dana se smješkaš, pozdravljaš, plaćaš runde cjeloj konobi.šesti dan ih sve steraš u trokurac,odeš u purgersku birtiju i i hodaš po rivi s dignutim nosom ko vlatka pokos. sedmi dan ste najbolji prijatelji. osmi dan ideš kući.

C)najveći smjehovi su sa lokalnom ekipom. pogotovo kad prepričavaju događaje sa mladim čehinjama. tumač znakovlja: Č-mlada, nevina, neiskusna čehinja; LG-lokalni galeb sa genetski urođenom otpornosti na sve spolne bolesti i odbijanja;
LG: "ne boj se, neće ti ništa bit..." (skida ju polako i baca na prije tjedan dana na plaži ostavljen češki ručnik)
-za to vrijeme ga Č gleda velikim, plavim lanećim očima
-5 minuta kasnije su oboje goli, pošto je ona čehinja LG očekuje da će sama znat šta dalje pa se izvaljuje na ručnik;Č ga gleda u čudu, spušta pogled, razgorači oči i upita:
Č: "CO TO JE????
JA TO NIKAD NE UVIDELA.....!"
-i dalje zapanjeno gledajući, digne jedan prstić i počne opipavat nastavljajući u heureka-stilu:
Č: "tvrd je ko banana!"

Jedna druga čehinja je imala slične upite, osim što je ona posljednje pitanje umjesto s bananom povezala s nečim drugim i s usklikom upitala "A TO MONSTRUM?!"

D) najljepša bediranja su na velikom molu uz tuborg i marlboro ; jedan drugom dodaje lopovske, a zadnjeg se vuče gore, onda se poredamo jedan do drugog, 2 metra ispod tebe velika oštra kamenja na kojima se razbijaju valovi, s jedne strane vidiš centar pakoštana i hrpu ljudi koji se i dalje prešetavaju iako ti sutra moraš kući,a s druge samo more i otoci.

E)najbolji gotovinini plakati su u centru - već je postao običaj svake godine se slikat naslonjen na plakat u proud-to-be-croat pozi. a to nema nikakve veze s politikom.

F) najbolje cure su dolje - iva, veronika, anamarija. ova posljednja sa mnom djeli faksovske brige i mjesto stanovanja, ali me uvijek živcira što ove dvije leđende vidim samo jednom godišnje.

G)dolje sam se prvi put napila. i otad se opijam samo dolje. moj đaxer i ove tri gore spomenute kokoške znaju šta znači "ajmo se sašit". i to tako da po najvećem pljusku u zoru teturaš do apartmana okolnim putem (magistralom do centra pakoštana, ajdeeeee!!!)

H) najbolji koktel ikad, kod Gabre, Batida Brazil.

I) prvo i posljednje topless sunčanje. SJEĆAŠ SE, ĐAXA???

J) najbolja odbojka na pijesku. mislim, najljepša. visoko. oblikovano. preplanulo. sa izrazito dobrim odrazom (a to je bitno svakoj djevojci). mda.
lovre...joško....joooškoooo...mmm...!


Ove godine sam pomalo napeto sretna; ove godine i Libra upoznaje Pakoštane. znam da će ih pokorit, impresionirat, zadivit; ma ona neće morat tjedan dana osvajat lokalnu ekipu!
veselim se jutarnjim mrgudnim kavama, sunčanjima, zajedničkim opijanjima i kasnim večerama, veselim se cjelonoćnom tračanju na plaži i konačnom upoznavanju sa onim instruktorom jedrenja.
veselim se što ću napokon naučit libru bar da razbije jaje i izreže paradajiz...da se ne osramoti kad VREBAČ IZ ZELENGAJSKE ŠUME doleti sa ekipom u posjet (vrebaču, znam da ovo čitaš....imaš mjesec i po´ spremit se za vaterpolo okršaj! the victory is mine!!)!

zato molim vas, šačicu ljudi koji me čitate , da proširite glas da je u pakoštanima baš bezveze, da čehinje ne daju, dalmoši su ružni a votka samo badelova. ne želim da navala turista ubije sve lijepo u toj mojoj najhrvatskijoj selendri na svijetu.
UNAPRIJED FALA.

nedjelja, 04.06.2006.

KO JE BEZ GRIJEHA NEK BACI KAMEN PRVI ILITI I TEBE SAM SIT KAFANO

već tjedan dana pokušavam nešto napisat o vikendu u hercegovini, a ne ide, uvijek mi nešto uleti. sad je uletila LIBRA. ako želite miran, tih, staložen život - ne zovite Libru. Želite li otići na KRATKU POPODNEVNU KAVU - opet ne zovite Libru. želite li umirat od dosade i ne napit se usred tjedna- izbrišite Librin broj.
ja ga ne brišem.
zato što smo u tandemu dernek i obavezno neke pizdarije. al svaki put, svaki božji put. svaki.

daljni tekst nije za izrazite nacionaliste, patriote, prikrivene ustaše, vjerske fanatike i europsku uniju. niti za ljubitelje eurosonga sa srčanom manom. nek ga izbjegavaju i mrzitelji steroidnih, ćelavih, lančinama okićenih ljubitelja lakonotnih poskočica.

u paničnom prisjećanju davno prošlih dana kada su izlasci bili skoro pa naša svakodnevica, libra i moi smo se dogovorile da bi mogle skoknut do hemingwaya. al samo skoknut. ipak moramo učit, a ne možemo baš odbit, ipak nas je mali gazda zvao, i zvao, pa još malo inzistirao...da, da, al samo do 11, učit, UČIT se mora, ma ni minute dalje, jer iza toga nas čeka već stoput prežvakana skripta sa više kave nego tinte na sebi i ozbiljnim udubljenjima od naših glavurdi zbog čestog spavanja na toj istoj smrdljivoj, prokletoj skripturdi. al nisam ogorčena, jok. nikad. i´m so very cool.
mislim da smo obadvije znale da ništa od ranog povratka doma kad smo manijakalno počele u 7 sati nabijat po bankomatima. jedna do druge,vjetar puše, kiša lije, kosa se sljepila niz lice. svaka na svom bankomatu. dovoljno blizu da osjetimo neverbalnu podršku, dovoljno daleko da u žaru borbe ne ozljedimo jedna drugu.
-"unesite pin"
...surrender, zagrebačka banka..... na tri-četiri-sad obadvije smo masakrirale tipke ukucavajući pinove i iznose rukama, nogama. glavom. štagod.
znale smo da da te večeri ne dolazimo u komadu doma. :frajersko-odmetnička muzika u pozadini:
potrpale pare u novčanike, otrčale do libre u brda se spremit. u pol sata bile smo spremne, obružane sa petrnest kutija davidoffa, rezervnim sjajilom i duhom spremnim za još jednu večer friendly bondinga.
al sam prvo morala s librinom bakom zapalit jednu uz obavezno jadanje o stupidnosti muškog roda. žena sve kuži. leđenda. libra. dušo. UČI!!!

oko 10 sati smo uletile, zasjele na naš stražnji dio šanka koji nam je mali gazda sačuvao i otvorile večer sa šampanjcem. i još jednim. i još jednim. bilo nam je dosta alkohola, pa smo odlučile preć na bijelo vino. a pošto nismo htjele mrcvarit konobare svakih 5 minuta, odmah smo uzele butelju. zapravo smo suosjećajne, a ne alkoholičarke.
većinom je bila stalna ekipa, pa je sve bilo u ležero atmosferi i zajebanciji. radi smanjivanja trauma u mom dva desetljeća kratkom životu, odlučila sam u zajebanciju svrstati i tipa, generacija radeljak, minimalno sedam banki, kako mi na uho zavlači -"boook, ja sam henrik al me svii zovu heenk. ma, ma ti si preekrasna. pre-kra-sna. ovi današnji dečki se upoće ne znaju trudit. sam´ je problem kaj sam ja malo popiiiio, a ti izgleda ne, a uvijek je loše kad samo jedan pije."
-" da znam, i ja se dvoumim dal bi mi sad bilo bolje da sam mrtva pijana il da budem sretna što sam još uvijek trijezna"
-"je pa kak to misliš'"
-"ništa. nije bitno."
-"joooj, pa ti si neekaaa opasna, jel te mogu na kavu pozvati,... joj, kaj ideš, pa hajdmo se vidjeti!"
- "NE."
-"pa jel te mogu bar poljubiti u obraz za rastanak?"
-"ne. kao tipična hercegovka ježim se od bilo kakvog muškog dodira prije braka."
-"hihihi, draga. pa ti si taaaak duhovita!!"
-"ne šalim se."
-"ah...khm, ovaj,bilo mi je drago,pa ak se predomisliš, dođi na kavicu, znaš, ja sam ti staalno u kavkazu, s tvojim dekanom pijem jutarnju kavicu, ma mi ti si stalno novine razmjenjujemo."
-"odlično. doviđenja."
-"baj baj, dušice, vidimo se."

:shanu bljuje te se vraća nazad u ekipu:
-ej, jel znaš šta je to malo, ljubičasto u kutu
-šta?
-TO JE MOJ CRNAC I JA ĆU GA OBOJAT KAKO JA HOĆU!!!!!!!!
dečki izvrsno pričaju viceve, nema šta.
usput i hvala profesoru, iz kojeg sam nakon sat vremena opijanja pokušala izvuć bar jedno ispitno pitanje. tajnovito, u pol glasa mi je rekao: "bit će ti sigurno nešto iz prve, i nešto iz druge knijge."
iz tog predmeta i imaju samo dvije knijge.

oko 2 smo rješile tu buteljicu, i odlučile se zaletit do lakea čisto pozdravit gazdu, vidit šta ima. inače s maloprije spomenutim mrgom zarakijamo na klapama i pogađamo ključanicu u pet ujutro, al kako dugo nismo bile vani došle smo ga pozdravit. s nama je pošao frend, dečko iz hemingwaya, zadnja godina stomatologije, svira gitaru, pravi mali šminker, otvorio nam vrata auta, posjeo nas, upalio nam muziku.... "kada te vidim prorade hormoni, jer ti si glavna premija, grudi mi tesne, želje mi pobesne, treba mi anestezija, ma nemoj da si luda, ma nemoj da te stid, samo mi kaži kuda hoćeš u zid, u zid; teeeeloooo vreeteeenooo...."
-"M., šta je ovo???"
-"hihihi, ma ja to ne slušam, neko mi ostavio cd"
u istom ritmu smo odmarširale u lake, popili cugu, popričali s mrgom (koji je ujedno jedna od najvećih dobrica), i krenule doma. nagovorile frenda da ode solo, jerbo ja živim na jarunu, libra će do mene taman da malo prošetamo pa će ona na taksi. aha.
frend otišao, mi napravile par koraka do gallerya (zatvoren na mjesec dana, op.a.), stiže poruka od ekipe iz hemaća "za 5 min u fontani".
ha??? molim???gdje???
-"libra, a di je fontana?"
-"neam pojma, nikad bila. ni ti ne znaš?"
-"jok. čula sam da su tamo one teže cajke, užas."
-"ma sranje, znam. idemo? :devil-look by libra:"
-"doma sigurno neću! :devil-smile by shanu:
uletile u prvi taksi, zaletile se u fontanu, uzele cugu na šanku, razbacale se, zezale s ekipom, upoznavale ljude koje inače ne bi nikad:
-"ti si kum gotovini?
-"ti ljetuješ dolje? znaš mu nećaka?"
-"aha, dvije kuće od mene, pa kod njega kavu pijem."
-"pa kako te nikad nisam vidio dolje?"
-"očito ne znaš gledat lijepe stvari"
-"hahaha"
-"odlična replika"
-"šta?"
-"ništa, prva cuga zasigurno"
-"ma presto brojat u ponoć"
razgovarali smo u pol 6 ujutro, čisto informacije radi.

kad su ptice postale glasnije od "uudaram u glavu ko šampanjac, njeno malo glatko crno koleenooooo", sjele smo u taksi, i napokon otišle kući. nakon 11 sati provedenih zajedno, isto toliko smo provele kod kuće.
tada samo otišle na KRATKU POPODNEVNU KAVU.
Da bi riječi rekla.


****ĐAST A LITL DODATAK: ja mrzim mačke. pogotovo onu s remize ( libra:"jebote, šta je ONO?!?!" ; shanu:" ma mačka, samo joj vjeverica raste iz dupeta." ; libra:"bogte....BJEEEŽIIIIIII!!!!!" :krivuda po cesti trčeći u bratovim hlačama dok zapravo mačka bježi od nje:). al me jedna priča o jednoj bezimenoj mački bacila u grčevite napadaje smijeha. ako vam ne bude smiješna, ju hev som sirius išjus.

petak, 02.06.2006.

ukratko. i to je previše.

ovaj blog je metafora za sve moje tipove.
zanimljiv mi je na periode, većinu vremena mogu bez njega.
obećavam postove, al ih ne pišem.
nije da nisam čovjek od riječi, samo sam prevrtljiva. ja i kad zaista želim vezu s nekim, nitko ne može garantirat da ću bit tu i za 5 dana.
al to je stvar ega; onog trena kad me netko počne uzimat zdravo za gotovo ili mislit da sam tu zauvijek, odlazim. mrzim polovno, što se kosi s onim mojim da volim slobodu.jer ako nije polovno, znači da cijelog sebe moraš uložit u to, bez obzira što to bilo.
volim svoj život, i moj povremeni lagani blues, izlaske,putovanja, napadaje smijeha, vrištanje na košarkaškoj tekmi, opijanje se u berlinu i još hrpu stvari koje su svima u paketu previše.
nedavno me oprala panika da nisam komplicirana bahata kučka. mislim,jesam. pa sam pitala frendicu za potvrdu. rekla je da nisam. "pa kakva sam onda?" - objektivnost mi nikad nije bila jača strana.
"Divlja. s tobom se teško borit, ne zna čovjek šta bi, ako šuti-najebe, ako vraća-najebe još više. teško te ukrotit"
-"istina, samo zato što ne želim da me ukrote, ja se sama smirim kad vidim da me ne žele vezat; jebemu, simbioza može proć, al kud baš na mene svi paraziti..."
-"a jebiga sad, shanu"

naravno, tu samo samo promijenile temu, čemu raspravljat o pizdarijama kad te rasprave ništa ne vrijede. ionako ne želim da me svi pročitaju. dovoljan je jedan.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.