subota, 29.07.2006.

ZAGLAVAČKE KRONOLOGIJE, DAN DRUGI

Prvi dan je prošao relativno mirno.
Bilo bi šteta tako upropastit i dan drugi, pa je pala odluka na organiziranje pizza-partya.
nevjerojatno koliko su dečki bili razočarani kad su shvatili da se radi o hrani pod pojmom pizza (naime, stvar je u izgovoru,jelte).
naravno, razočarenje ih nije spriječilo da se prejedu.
odlučile smo se na minimalan broj ljudi, što je na kraju ispao popis od 18 ljudi.
libra je mijesila tijesto, ja ga razvlačila i kombinirala sastojke- od šunke i tunjevine, do pršuta, mozzarele, kukuruza i paprika. objesit ću sljedeću osobu koja kaže da su žene izbirljive jerbo je samo muški rod imao prohtjeve prilagođene svojim izbirljivim guzicama.
cure su došle u dogovorenih 10 sati navečer, dečki se pojavili već polupijani u 11. za kaznu smo počee peć pizze tek u ponoć, jer smo znale da su gladni. moć ženske ruke je nepobjediva...GIRL POWER!!!!!
Nakon što su se zgražali nad našim nepoznavanjem čajbusa (za vas ostalu braću po neznanju- ledeni čaj i bijelo vino), dečki su odlučili pomoći u kuhinji. zaključili su da zapravo imamo i previše pršuta za 5 velikih pizza pa su pojeli skoro sve osim zadnjih 10 deka koje smo im jedva iščupale iz ruku uz protjerivanje iz kuhinje, na što su odlučili davat nam potporu seksi plesom koji uključuje napuhivanje trbuha i dodirivanje samoga sebe po cijelom tijelu. što je u redu dok ne počnu pokazivat svoja frodo-stopala. ne znam zašto, al nakon cjelodnevnog izgladnjivanja,svejedno sam izgubila tek.
pizze su se pekle do četiri ujutro, dok smo libra i ja si paralelno uz svaku ispečenu pizzu nazdravljale tuborgom gold za svaku neizgorenu, jestivu pizzu.
spavat se išlo u sedam ujutro, nakon što su svi bili uspješno nahranjeni i pomalo pripiti, što i nije toliko bitno jer je bilo urnebesno.
što i nije toliko čudno uz ove karikature koje i sad sjede na terasi za stolom nakon izlaska jer im se ne da ići doma pa ko zadnje babe olajavaju curice koje su se ustrčale oko njih, i mene i libru nasmijavaju do suza svojom kretenoidnom muškom perspektivom.

a o izlasku...idem odspavat sat-dva, pa onda o tome.



a, da...
@MALA_CHI : bit će o pakoštanima, hoće, hoće, ali tek nakon Zaglavačkih kronologija, jerbo priča s pakoštanima još nije gotova, planiram nakon zaglava otić još malo tamo, a onda pišem raport i o tome!;)

srijeda, 26.07.2006.

ZAGLAVAČKE KRONOLOGIJE, DAN PRVI

Evo i mene, nakon nekog vremena.
prošao prvi dio Pakoštana, neslavno i Hercegovina (razboljela se glavna akterica, daklem truli jourz moi odma nakon dva dana i samo dva derneka. starim,valjda), pa sam produžila za Zagreb.
mislite da sam ostala, ha, ha, haaa???
ko je odgovorio "da", nek igra hrkljuš sa zidom i pije domestos! jerbo, jok!
naime, tko je prije čitao moje postove zna tko je Libra- moj dernek-partner.
zajedno i uz shiraz i uz domaći rum. sad je, očito, rum u igri, zato i pišem.
nagovorila me da dođem k njoj na Cres, u malu, dražesnu, šarmantnu pripizdinu od Zaglava.
15 kuća, cijela slovenija (dakle svih 58 stanovnika) i par zagrebačkih luđaka. našla krpa zakrpu,jelte.

trebalo se iz Zagreba dovući do Rijeke prvo. nagovorih Vrhovnog-polglavicu-pod-oštrom-komandom-Kraljice-Majke iliti Oca da me doveze do rijeke jerbo je isti dan on išao do Raba, što je toliko veselo prihvatio da me ostavio na prvom napučenijem djelu Rijeke.
a ja sam ko voljenije dijete u famiiji. odma nakon mlađeg brata. i starijeg. uglavnom.
libra me čekala u nekoj birtiji na rivi. bilo je vrlo jednostavno doć do nje, osim ako niste išli mojim putem. umjesto dvije ulice, ja sam ih prešla 16. vjerojatno bi bio krasan obilazak grada da nisam za sobom vukla veliki nevenciganovićski rozi kofer i veliku torbu. torba je bila za šminku.

nakon višesatog traženja birije udaljene 8 metara zračne udaljenosti, našla sam libru. nakon santabarbarovskog susreta (bijele haljine lete na sve strane dok nam kosa leti na povjetarcu, a ogromne sunčane naočale se sudaraju u oduševljenom zagrljaju i cmokanju- ajde,ajde, znamo i mi nekad bit pi*ke ), skužile smo da imamo 6 sati za ubit. ostavile smo stvari u garderobi, popile kavu i počele bauljat gradom. taman prije kontrole riječkih dućana, javio nam se Gazda Hemingwaya, i ispalo je da je i on u Rijeci, i da će nam pokazat i riječki hem. ukratko, ljepši je od zagrebačkog, i tamo se dobije prava ice coffe, i to sa sladoledom, a ne hrpa pjene sa preljevom, čuješ li me soldoooooo?!?!
nakon kave i upoznavanja svih prostorija (skladište je mračno...), krenule smo u prisilno prekinuti shopping nakon kojeg smo zasjele u pizzeriju Bracera (po preporuci Gazde Hema), u kojoj smo jele jednu od najboljih pizza ikad.
bila je tako dobra da smo se morale otkotrljat do katamarana, paralelno sipajući frustracije po svim okolnim kioscima tiska i duhana jerbo nigdje nema srebrnog ultra light marlbora. kojeg smo na kraju našle u jedinom dućanu u zaglavu. metropola, nema šta!
nakon dva sata mirne plovidbe došle smo i na mjesto zločina, najele se, raspakirale i zasjele na terasu uz bocu shiraza i počele pričat.
ipak, tjedan dana pakoštanskih dogodovština je samo čekalo da dođe na izvještaj mojoj jedinoj sreći...

bis morgen, na istom mjestu u isto vrijeme!

nedjelja, 09.07.2006.

NA TIH DVADESET, OVIH ŠEST MI JE PREMALO...

ne znaš kako te je lako voljeti...

od prvog dana, prije šest godina.
volim sve što jesi.
kako se smiješ.
kako napućiš usne dok razmišljaš.
volim način na koji hodaš, i na koji jedeš big mac.
najljepša mi je uspomena kako u 5 ujutro pjevaš "škatulu za sne".
najtužnija kad sam te vidjela da plačeš.
obožavam kako me razumiješ, uvijek i u svemu, i ne pokušavaš me promijeniti.
obožavam tvoju inteligenciju.
natprosječnu inteligenciju (svi znamo da je, srećo, tako).
i kako jedino ti kužiš moj nastrani smisao za humor.
svako naše zajedničko ljeto bilo mi je savršena sinkronizacija zabave, zbližavanja i različitih karaktera koji se tako dobro slažu.
svaka naša zima bila mi je samo izgovor da se zabijemo negdje na čaj jabuka-cimet, i da te gledam.
predivno te je gledati, znaš li?
još lijepše slušati.
ma, sva si mi predivna, ti si moje savršenstvo, već šest godina.
i znaš što? baš su kratke bile, jer tih 6 godina je najkraći dio od onog perioda koji te želim kraj sebe u svom životu-a to je zauvijek!
svaki tvoj rođendan mi je samo podsjetnik na naše provedeno vrijeme i kako nekad datumi nisu bitni- jer meni je svaki dan tvoj dan, a ne samo 9.7.

želim ti sve najljepše srećo, jer si ti najljepša.

zaslužuješ sve, jer ti i jesi SVE. moje malo savršenstvo, moja velika sreća.

ĐAXERU MOJ, SRETAN TI 20. ROĐENDAN! VOLIM TE, ONAKO, BAŠ!!

VOLIM TEBE!

i ne znaš kako te je lako voljeti...

subota, 08.07.2006.

KRIZE PO STUDENTU ILITI WILLST DU MIT MIR LERNEN, VOL. 1.

zvrnd...zzvrnd...zzzvrrrrrrrrnd
-shanu: "haaalooo...."
-libra: "spavaš?"
-shanu: "pa, zapravo i da, jer..."
-libra: "ma pitam reda radi, zaboli me, spremaj se i dolazi! ODMAH!"
-shanu: "ma šta je bilo?"
-libra (šaptom, svojim aj-hev-samtin-sirius-tu-sej glasom): "otišli su..."
-shanu (šaptom, svojim aj-hev-hrd-samtin-sirius glasom) : "otišli su..."
-libra: "i nema ih tjedan dana."
-shanu: "za pol sata ispred hema. ponesi papir i olovku. trči svom brzinom, nek te nosi snaga gorskog vjetra i šumskih grana...!"
-libra: "mda. mislim da ću busom. za pol sata."
-shanu: "pol sata. i požur der bona."
tu-tuuu...tu-tuuu...

pol sata kasnije, ispred gradske birtije...
libra naravno kasni. nije stigla na bus, al eto, takva joj je sreća da uvijek baš njenom taksiju pukne guma, ode karburator i treba novi cincilator (odrasla sam uz starijeg brata, jel).
uletava u hem, bacajući se na stolicu i paleći cigaretu.
naime, roditelji su joj otišli na more. na tjedan dana. ou jes.
trebalo je to iskoristit, pa je odluka pala da taj dan gledamo napravimo večeru.
a kad već kuhamo, odlučile smo da bi mogle nešto radit uz to.
pa smo odlučile gledat tekmu.
a kad već kuhamo i gledamo tekmu, mogle bi i popit malo vina.
kad već kuhamo, gledamo tekmu i pijemo, e pa mogle bi zovnut i kojeg dečkića il dva.
pa smo pozvale tri.
odlučile smo napravit burittose, za predjelo tortille i salsu, uz naravno poprilične količine corone i milky waya za desert (ja volim milky way, volim, volim, VOOOLIIIIMM....!!!).
Nakon netipično kratke trosatne kave uputile smo se prema billi pokupovat sve što nam treba za tu večeru i sve ostale dane, i morale smo biti poprilično brze jer smo obje imale dogovore u 5, što je značilo da u 5 svaka mora krenut u svom smjeru.
i sve bi bilo u redu, bi, ma zaista bi, da libra na izlazu iz bille nije vidjela McDonalds.
pustila sam dijete da se najede, spusti niz tobogan, zakelja shakeom, zakmeči nad prosutom colom i podrigne prije vraćanja u svijet odraslih i pripaljivanja cigarete (draga, to ti je za ono dolje objašnjavanje namjene tastature ).
naravno, svaka je zakasnila na svoj dogovor. samo se nadam da Vrebač još uvijek puši foru sa gumom, karburatorom i cincilatorom!

-sljedeći dan-
libra i ja se ranom zorom (u podne, jel) nalazimo u gradu. teglimo mojih 14 torbi osnovnih potrepština za četiri dana zajedničkog života, bratstva i jedinstva, simbioze, cimerstva. to uključuje i trpljenje njenih...posebnih osobina. ja ih nemam, jel, maaa kaaakvi..!!
čim smo stigle, sve smo složile, počistile i prebrisale, zatim se bacile pod tuš ( za sve dečke: i to zajedno, dok nam se niz pripijena tijela slijevao mlaz vruće vode, a ruke istraživale sva ona područja koja ni mnogi muškarci nikada nisu niti vidjeli niti dodirnuli...majmuni jedni, fuj, ma sram vas bilo. libra je išla prva.).
nakon tog smo uz kavu i cigartet napravile ratni plan, i pripremile sve za kuhanje- narezale sve paprike osim jedne četvrtine (vidjet ćete poslije zašto :namignamig:), luk, piletinu očistile, narezale, uvaljale u meksičke začine, pripremile sve tave i lonce i sl.
nakon toga smo skužile da moramo jako prirodno izgledat, onako, "kućno". problem je bio u tome što smo izgledale preprirodno.
pa smo se pol sata šminkale. pol sata oblačile. pol sata frizirale. nakon četiri sata uvodnog ušminkavanja, čišćenja i pripremanja namirnica, te dečke smo prekrižile za nešto ozbiljnije. jednostavno su u startu bili navikli na savršenstvo.
naravno, mi smo bile se ranije spremile a oni su kasnili, pa smo otvorile vino i zapalile koju, glupirale se i cerekale ko idioti.
zaboravile na njih.
skroz.
jel si možete predočit stampedo koji je nastao kad smo ih kroz prozor vidjeli da uparkiravaju?? ITKO?!?!
bacanje preko stola s kolutom naprijed u zraku, uklizavanje u kuhinju, raspuštanje kose jednom rukom i nanošenej sjajila drugom, trčanje na wc u 5 sekundi (neću vam reć tko je to bio, al nisam bila ja!) i doslovce bacanje na jadne baby-rajčice koje su čekale da ih se opere.
pogledamo jedna drugu i prasnemo u smijeh. spontano. glupavo. ne znamo jesmo li gluplje ili smiješnije u tom trenu. i čujemo dečke na vratima kako ignoriraju post-it "tko kasni, jede žgance.".
u trenu kad su ušli, zgrabila sam onu gore spomenutu četvrtinu paprike i nastavila ju rezat, čisto radi vizualnog dojma ( ajmeee šta sam pameetnaaa...!),a libra baby-rajčice.
dečki su se udomaćili već nakon 5 minuta, Vrebač (hihi, toliko ti bolje stoji taj nadimak nego Skinny) i Libra su si podizali tjelesnu temperaturu ("da, fakat je hladno u 6.mjesecu" :stiskstisk:, "ej libra, aj mi promješaj piletinu"; "evo, čekaj malo" :stiskstisk:), Krkan je bio u deliriju zbog olivera (" shanu, ovo je samo za tebe, samo za tebe ću ovo pustit...e ako te ovo ne dirne e pa onda si zbilja...ma, prava si ti cura!" :pušta moj lipi anđele: ), a Bečka Škola je svakih 5 minuta gurao glavu u lonac- "e, a kaj je ovo?... a ovo? a kad je to gotovo? a koji su to začini?"
kad je bilo gotovo, najeli smo se, dečki su nastavili s pivom a libra i ja s vinom (shiraz rula!!) i prešli smo na gledanje tekme.
libra je taaako divan domaćin... a i Vrebač pomaže, uistinu!
naime, tijekom prvog poluvremena spustili su se u librinu sobu po liniju da bi mogli u poluvremenu slušat muziku. istu onu liniju na kojoj Krkan pušta olivera. u dnevnom, jel.
al ne brinite, skužili su nakon pol sata da je nema dolje. :spontani aplauz:
al su se u drugom poluvremenu opet vratili dolje da provjere dal su donijeli sve kablove, pospajali sve komponente i slično. ah, ma prokleto je komplicirana ta današnja tehnologija. ko cif na trapericama, jel da vrebaču?? ili gumica za kosu, zar ne libra?!
uglavnom, večer je bila odlična, Krkan i ja smo razmjenjivali fascinacije hercegovinom i ljubav prema milky wayu, ljubav i smijeh su se širili u koncentričnim krugovima oko nas petero, baš kao i mučnina oko mene i libre zbog pretjeranog miješanja davidoffa i marlbora.
ali, to je već VOL.2!

utorak, 04.07.2006.

ISPRIKA MEETS OBEĆANJE

rokovi su rokovi...
šačica vas koji me zaista i čitate evo zaslužili ste ispriku zbog mog nejavljanja, pogotovo zato što postoji toliko ljudi ovdje čije nove dogodovštine i razmišljanja želim pročitat i iskomentirat.
ali, do četvrtka je sve u drugom planu.
zato, pozdrav do četvrtka.
a onda trgam tastauru, jer imam toliko toga za ispričat ( svi koji su mi dali povoda za to- be affraid, be very affraid)!
držite mi fige, kolektivno se molite, nosite zečje repiće i sve ine gluposti koje mi ionako neće pomoć.

ljubim!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.