Marketing
ZAGLAVAČKE KRONOLOGIJE, DAN PRVI
Evo i mene, nakon nekog vremena.
prošao prvi dio Pakoštana, neslavno i Hercegovina (razboljela se glavna akterica, daklem truli jourz moi odma nakon dva dana i samo dva derneka. starim,valjda), pa sam produžila za Zagreb.
mislite da sam ostala, ha, ha, haaa???
ko je odgovorio "da", nek igra hrkljuš sa zidom i pije domestos! jerbo, jok!
naime, tko je prije čitao moje postove zna tko je Libra- moj dernek-partner.
zajedno i uz shiraz i uz domaći rum. sad je, očito, rum u igri, zato i pišem.
nagovorila me da dođem k njoj na Cres, u malu, dražesnu, šarmantnu pripizdinu od Zaglava.
15 kuća, cijela slovenija (dakle svih 58 stanovnika) i par zagrebačkih luđaka. našla krpa zakrpu,jelte.
trebalo se iz Zagreba dovući do Rijeke prvo. nagovorih Vrhovnog-polglavicu-pod-oštrom-komandom-Kraljice-Majke iliti Oca da me doveze do rijeke jerbo je isti dan on išao do Raba, što je toliko veselo prihvatio da me ostavio na prvom napučenijem djelu Rijeke.
a ja sam ko voljenije dijete u famiiji. odma nakon mlađeg brata. i starijeg. uglavnom.
libra me čekala u nekoj birtiji na rivi. bilo je vrlo jednostavno doć do nje, osim ako niste išli mojim putem. umjesto dvije ulice, ja sam ih prešla 16. vjerojatno bi bio krasan obilazak grada da nisam za sobom vukla veliki nevenciganovićski rozi kofer i veliku torbu. torba je bila za šminku. 
nakon višesatog traženja birije udaljene 8 metara zračne udaljenosti, našla sam libru. nakon santabarbarovskog susreta (bijele haljine lete na sve strane dok nam kosa leti na povjetarcu, a ogromne sunčane naočale se sudaraju u oduševljenom zagrljaju i cmokanju- ajde,ajde, znamo i mi nekad bit pi*ke 
), skužile smo da imamo 6 sati za ubit. ostavile smo stvari u garderobi, popile kavu i počele bauljat gradom. taman prije kontrole riječkih dućana, javio nam se Gazda Hemingwaya, i ispalo je da je i on u Rijeci, i da će nam pokazat i riječki hem. ukratko, ljepši je od zagrebačkog, i tamo se dobije prava ice coffe, i to sa sladoledom, a ne hrpa pjene sa preljevom, čuješ li me soldoooooo?!?!
nakon kave i upoznavanja svih prostorija (skladište je mračno...), krenule smo u prisilno prekinuti shopping nakon kojeg smo zasjele u pizzeriju Bracera (po preporuci Gazde Hema), u kojoj smo jele jednu od najboljih pizza ikad.
bila je tako dobra da smo se morale otkotrljat do katamarana, paralelno sipajući frustracije po svim okolnim kioscima tiska i duhana jerbo nigdje nema srebrnog ultra light marlbora. kojeg smo na kraju našle u jedinom dućanu u zaglavu. metropola, nema šta!
nakon dva sata mirne plovidbe došle smo i na mjesto zločina, najele se, raspakirale i zasjele na terasu uz bocu shiraza i počele pričat.
ipak, tjedan dana pakoštanskih dogodovština je samo čekalo da dođe na izvještaj mojoj jedinoj sreći...
bis morgen, na istom mjestu u isto vrijeme!
Post je objavljen 26.07.2006. u 22:37 sati.