srijeda, 30.08.2006.

TREBA MI BUBAMARA... :)))

htjela sam još jučer napisat neki postić kako je bilo u osijeku, ali, iskreno...nije mi se dalo.
i sve mi se čini da će taj post čekat neka bolja vremena.
naime, nakon što sam svoj prvotni izbor prebacila u osijek, prilično brzo sam odlučila da želim upisat još jedan fakultet, koji mi i nije nešto tako novo jer sam ga upisala prije 2 godine, ali sam povukla papire.
i malo mi je čudno s 21 godinom spremat prijemni, ali me ujedno i veseli.
zato vas sve zajedno molim da mi držite fige 8.9. u pola 9 ujutro; ako upadnem, sve vas koji ste mi željeli sreću vodim negdje na neko veliko pijančevanje.
a nakon tih velikih štrebanja bit će postova i o osijeku, i izlascima, i hrpi gluposti koje me vesele... freak, kažem vam, freak!!!

pusa svima!

subota, 26.08.2006.

PIJAN TRIJEZNOM NE VJERUJE, ILI TAKO NEKAKO...

cijeli dan se dvoumim hoću li napisati ovaj post ili ne, jer nakon cjelodnevnog demantiranja po ostalim blogovima sve teorije o mom NEpijenju padaju u vodu.

molim catchera i malu_chi da ne čitaju ovaj post. fala.

petrnaest knjiga ispred mene.
zahladilo je.
svi mladi vani.
shanu pilji u jednu točku.
još uvijek osjeća miris bacardi-cole...
i baseve...
reflektore...

dosta drame, toliko je istinito da nije ni smiješno, al ću bar imat šta pričat unucima. il možda bolje ne?
ne,nikako.
četvrti tjedan mora, mjesto biograd. špica sezone, početak 8. mjeseca, na plaži invazija golih poprsja i pivskih trbuha. nije bilo strašno dok se žena nije naslonila na mene dok sam kupovala vodu, ko, gužva je,jelte. horor je u tome što smo obje podjednake visine,a ja sam njene gole, pregorene grudi osjetila na DONJEM dijelu svojih leđa. gravitacija je gadura.
sad sam malo odlutala. jebga.
back on track:
moja Leđenda i ja smo se opet zaputile do pakoštana na odbojku u pijesku- oduvijek sam bila pomalo autodestruktivna, a ovaj put se to odnosilo na moj ugled. e sad... kad servisirate,umjesto ravno, pod kutem od 45 stupnjeva ulijevo i pobijete pola plaže, ne možete se više izvlačit na lijepe oči ili dobar smisao za humor- od tada ste samo "cura koja je umjesto ravno servisirala pod kutem od 45 stupnjeva ulijevo i poubijala pola plaže". :mahnito sa strane traži smajlića koji bi obilježavao luzere:
Leđenda i ja smo se laganini zaputile natrag u biograd, na terasi uživale u večeri koju nam je napravila bratova cura. dok sam ja nakon večere demolirala apartman pod isprikom spremanja za van, Leđenda je odlučila ostat spavat jerbo je ona next dan vozila za zagreb, a bratova cura (u daljnjem tekstu Lepa) i ja smo se odlučile pridružit mom bratu i njegovom prijatelju Šaneru u posljednjoj noći na moru.
*mala digresija: još jedan razlog zašto volim ljeto je i taj što se u pol sata,a u to vrijeme je uključeno i tuširanje i mazanje kremicama, mogu spremit i izgledat bolje nego zimi nakon 3 sata spremanja- malo zlatnih šljokica, minimum odjeće, sandalice, raščupana kosa end dets ol a girl niids for a najt aut. eto. gotova digresija. ko kaže da je glupa jodlat ću mu na karminama.
i sredila sam se...oooo da. sva u bijelom, i valovita,lagano raščupana kosa. aha. ajm d men.
a sad se moram pohvalit da su mi se talijani na rivi derali da sam anđeo, a jedan je čak i kleknuo pred mene. ko kaže da to talijani rade i visibabama jer su ženskog roda, i njemu ću jodlat na karminama.
taman nekako dok smo Lepa i ja bile na rivi nazvao je brat i rekao da im se pridružio jedan švabo- naime, Šaner je inače skiper tom švabi.
nakon 4 ljeta u njemačkoj, znam kako švabe izgledaju, tako da sam se pripremila na nešto gikovsko, plavo i bljedunjavo... i taman u tom razmišljanju ugledam u blizini brata i Šanera i ....
i...
i...

(ovo je trenutak kada vi zamišljate visokog, tamnoputog havajca ili brazilca koji u slobodno vrijeme osvaja nobelove nagrade samo da bi ih darovao svojoj majci jer ju iznimno cijeni i voli, a paralelno brine za siročad u somaliji i višestruki je svjetski prvak u pentatlonu; "švabo" je samo zato jer trenutno živi u njemačkoj radi pisanja znanstvenog rada o utjecaju nacizma na rast tigrastih ljubičica u podnožju Schwarzwalda)

...jeste zamislili?
sigurno?
e pa i ja sam. i žao mi je.
zamislite koliko je tek moje razočarenje bilo kad se ispred mene pojavio 45-godišnji plavokosi mate mišo kovač.
joachim se zove.
ne bi čovjek vjerovao. nije da sam osljepila od njegove narukvice na kojoj piše ime. njegovo, naravno. ispisano pravim dijamantima.
no, nastranu predrasude, nakon početnog šoka, postajalo je sve zanimljivije- zasjeli smo na terasu neke birtije, i odradili prvi bonding kad smo skužili da Joachim, Šaner i ja pijemo bacardi-colu, pa su se brat i Lepa priklonili većini. od silne sreće radi telepatije i neobjašnjive povezanosti, Joachim je naručio prvo 3 duple b.-cole za svakog, i nastavio svakih 5 minuta naručivat po još dvije. na nekih 10 popijenih gazda je poslao još 3 runde na račun kuće.
njemački se pričao sve u šesnaest, o Joachimu smo saznali ima 45 godina, crnkinju od 25 godina za curu, i sina od isto 25 godina koji *ebe sve što hoda.
Lepa je već počela svoju cugu uvaljivat meni i bratu, a meni se smisao za humor temeljio na forama tipa :" skiper, kažeš? kad odrasteš bit ćeš ken?" :glupavo se smije:

...još cuge stiže na stol:

-joachim: "halt, halt! wo ist zitrone? ich trinke bacardi-cola immer mit zitrone!"
-šaner:" kein zitrone, nur orange und...krastavac! jebga, ko će se sad sjetit."
*(cijeli stol se pola sata previja od smijeha na kombiniranje njemačkog i hrvatskog.konobar ne kapira, na kraju odlazi. da se inteligencija mjeri u celzijevim stupnjevima, u tom trenu bi svi pomrli od pothlađenosti)

nakon još dvije cuge, skužimo da smo sami na terasi, birc zatvoren, svjetla pogašena. nabrajamo teorije zavjere po kojima se sve to odvilo a da mi to nismo mogli skužit.
zaključujemo da je biograd mjesto za penzionere i skupljače salveta i zapućujemo se prema pakoštanima.
uguravamo se u auto, nekontrolirano se cerekamo.
zašto?
zaključite:
-kriza srednjih godina
-mate mišo kovač
-brabus
-4,7 do stotke
-svira sean paul do daske

sve to zbrojite, i dobijete plavu kosicu kako vijori na vjetru dok middle-age švabo mrda glavom na seana paula i stišće gas. jedino moram naglasit da su mi preko ljeta suicidalni nagoni na minimumu zbog velike udaljenosti fakulteta pa je bilo iznimno bitno da tip dobro vozi. i vozio je.

uletili smo u mogambo ko smogovci, zauzimajući cijeli šank. švabo je počeo plesat, konobari donosili cugu, brat i lepa se smijali švabi, a Šaner i ja se zezali s ekipom- on je uletavao curama ko da im se nabacuje da izazove moju ljubomoru, a ja sam trebala tipovima. i ide on od cure do cure, gleda me onim nu-što-padaju pogledom. i vrati se, stane kraj mene, počne se pobjedonosno smješkati.
u tom trenu ja se okrenem i pogledam visokog, tamnoputog, tamnokosog apolona- odbojkaša (na pijesku, na pijesku!), a on me lagano primi za ruku, povuče prema sebi, poljubi u oba obraza i počne nešto šaputat na uho. nakon 5 minuta sam mu dala svoj broj, a on mi pripalio cigaretu i opet me poljubio u obraz za pozdrav. vratila sam se, stala kraj šanera i rekla "e to je ljubomora" otpuhujući dim, dok on nije znao gdje bi pogledao.
nisam mu rekla da je to frend kojeg znam 6 godina.
taman kad sam mislila da večer ne može biti bolja, osjetila sam da mi mobitel vibrira, javila se i ...
15 minuta poslije došao je Iga.

e, ovako...iga je posebna priča, moja sreća i ljubav moja, moj drugi stariji braco, iako ne po krvi. ništa me ne može razveselit ko njegove fudbalerske priče, i kad mi počne s ljubavlju pričat o sl. brodu otkud je inače, a ja njemu o širokom; pa se onda prepiremo tko će kome spremit bolji izlazak- on meni u osijeku gdje sad igra, ili ja njemu u zagrebu.
uglavnom, čim je javio da dolazi, bila sam van sebe od sreće. čak sam i izašla pred njega, dok je on ušao s druge strane, upoznao se i skompao s mojim bratom i ekipom, tako da dok je mene Šaner uvukao nazad unutra, Iga i brat su već s buteljama vina pjevali slavonske i dalmatinske pjesme.

tek sam sad skužila da sam napisala malo predug post, i iako to nije ni stoti dio od onog što se dogodilo, morala sam to nekako tu istrkeljat, čisto da mi ostane neki zapis, na koji ću se vraćat kad me opere lagani blues u šugave, jesenske dane..

za kraj, tipičan ljetni pozdrav:

četvrtak, 24.08.2006.

KRATAK SAŽETAK PODUŽE LJETNE TURNEJE ILITI K.S.P.LJ.T.

trebalo bi zakonom zabranit sva ljetovanja duža od tjedan dana, pogotovo ako ste na moru. jerbo, matematika mi nikad nije išla, al pratim proporcionalnost između što dužeg boravka na moru naspram sve veće mržnje prema kontinentalnim predjelima.
uglavnom, vani trenutno pada kiša, a ja nemam pojma gdje sam uopće stavila robu dugih rukava.

kad je u biogradu padala kiša, brat i ja smo se zaletili u more i po najvećem pljusku igrali vaterpolo.
a u pakoštanima sam po kratkom, ljetnom pljusku lagano šetala bosa u haljinici po rivi i uživala u svakoj kapi kiše koja je klizila niz mene.
obožavala sam predvečer na plaži čitat fromma, i ispijat jutarnju kavu zavaljena u velikoj stolici ispod divovskog bora kroz kojeg se sunce lagano probijalo i lagano padalo na dnevne novine.
ispričavam se obitelji iz susjednog apartmana kojima sam svako jutro krala te dnevne novine prije nego što su ih pročitali.
prvih par dana sam se čak obožavala sama sunčati, al mi je dvometarski loši dalmatinski naglasak sa njemačkim zavlačenjem pokvario koncept soliranja.
i on godinama ljetuje u pakoštanima, ali tek smo se ove godine počeli družit; malo planovi padnu u vodu kad obadvije strane nemaju isto shvaćanje pojma "druženje".
naime, schwabo je imao fenomenalan i nadasve inovativan način zbližavanja- nakon svakog kupanja bi došao i legao na moj ručnik. dok ja ležim. na tom istom ručniku, jelte.
iako, i sama sam si kriva što sam prokleti konformist pa mi ručnik ima 2 sa 2 metra, pa mi se cijelo vrijeme netko samoinicijativno pozivao. my personal favorite je bio čehos koji je mislio da je to dekica njegove žene pa je komotno si otvorio paštetu dok sam ja pokušavala plivat nakon ručka. e. trebalo mu je to objasnit kad izađeš iz vode onako mokar, vani vjetar dovoljne jačine da ottu bariću otpuhne tupe s glave, a debeli ahoj-jak-se-maš ti se prolio po ručniku.
uglavnom.
i schwabo je stekao naviku da mi se petrnaest puta dnevno zavali na ručnik i šapuće "pogled-aj me u oći i ja ću zna-ti što ti o meni osijećaš" (sve pravopisne pogreške u citatu su namjerne, af kors). mislio je da plačem od ljubavi. nije mu palo na pamet da u pokušaju mariniranja su mi oči prosuzile od hektolitara maslinovog ulja i pokušaja škiljenja u sunce da vidim koji dio nogu još moram osunčat.
na kraju sam ostavila strpljenje i ljubav prema bližnjima sestri bernardici, velečasnom sudcu i sličnima, i poslala schwabu u rodno mjesto.
i on je to doslovno shvatio. "weisst du" upita schwabo "da je moja mater o-davde".
e pa jebga sad.
izbjegavanje je uvijek dobra opcija.
zadnji dan mi je preko sms-a izjavi ljubav. naravno, ja sam ga razočarala neuzvraćanjem.

odmalena sam mrzila svoj rođendan jer je bio usred ljeta, i nikad ga nisam mogla slavit jer bi svi klinci bili na školskim praznicima, neki na moru, neki kod bake i djeda, i sl.
otkad sam počela ljetovat u pakoštanima,počela sam obožavat svoje rođendane.
onaj 16., kad sam se s curama zapila u zadnjem separeu u gabri, kad sam plesala s najzodnijim dečkom tamo i sramežljivo zamolila za slikanje moju tadašnju simpatiju.
onaj 17., moj najdraži ikad, sa onim preslatkim prstenom i najslađim poljupcem.
također i 18., kad sam se vratila iz njemačke i s bratom pila samo njemačka pića.
onaj 19., iako malo zakašnjelo, sa mojom đaxom na plaži i cerekanjem do zore.
obožavam i 20., kada me uhvatila kriza srednjih godina i svima sam zabranila da mi čestitaju rođendan,a onda me moja đaxa natjerala da se zabavim, uz cubu libre u Sodi. i anamarija se pridružila pijanci, iako nije smjela! draga, ti si heroj moje ulice!

ni ovaj 21. nije bio loš... moja petra, dok smo u centru pakoštana ubijale moju "krizu srednjih godina" bacardi-colom, otišla je u slastičarnicu i točno u ponoć mi donijela tortu od hrpe kuglica sladoleda sa mnogo svjećica, a konobar čokoladice sa svjećicama. libra je i sama pomalo pripita zvala na jedan broj, a đaxer na drugi, ekipa je oko mene cugala, vrijeme je bilo predivno, i sve je nekako štimalo.

...
ovaj post ipak dobiva svoj nastavak, jerbo ih se mnogo žalilo.
istina, Vrebač mi je poslao jednu od meni najdražih čestitki, u svojoj ja-nisam-bahat-već-sam-samo-pametan maniri. uglavnom, prepisujem: "Prijete mi familiji pa ti ´IPAK´ moram čestitati rođendan (al bar se lako pamti,i stara mi danas slavi:)). Sorry al nisam baš talentiran za ´gay friendly´ poruke tipa :nek ti sjaje tisuće zvijezda, tak da...sve najbolje za rođendan!:) btw. zdravlje i sreća još kak tak, al svi se nadamo da ćeš bit bar malo pametnija ;))) uživaj!;)".

uglavnom, više-manje svi su me podsjećali na moju punoljetnost po svim zakonima, što je urodilo jednom veri intresting statistikom- svi su, ali ama baš svi, te godine povezali sa opijanjem u svim bitrijama na svijetu. statistika u statistici pokazuje da narod najviše fasciniraju upravo one američke birtije.

isto tako, uz već 12-satne trnce koji me prolaze od telepatije (meni je to petrnaest puta stravičnije nego nekon drugom jer baš i ne vjerujem u takve stvari), pozdravljam svoju pepi, istu onu koja mi je za ovaj rođendan donijela u ponoć onu sladolednu tortu i koja je sa mnom prošla sve pakoštanske izlaske sa čašom bacardi-cole u ruci (ta cuga je postala lajt-motiv ovog ljeta...). trebate ju vidit nakon par čaša kada se u mogambu raspleše onako pripita, pa od sramežljivosti počne dizat suklju da njome prekrije oči!
draga, welcome!

ponedjeljak, 14.08.2006.

ZAGLAVAČKE KRONOLOGIJE, DAN TREĆI I JOŠ ONIH SEDAM IZA TOG TREĆEG

zaista sam imala najbolju namjeru svako jutro u zaglavu se ustat i napisat jedan kratki postić o prethodnom danu, čisto da imam neki desetodnevni kontinuitet, bar što se bloga tiče. u svemu ostalom 10 dana kontinuiteta je čista utopija. vjerojatno zato se sama na sebe kladim da ću bit vječni student.
uglavnom, imala sam najbolju namjeru. a-ha, o da.
zajeb je kada na spavanje odlaziš u 7 ujutro i dižeš se u 4 popodne, taman na vrijeme da popiješ kavu i dovedeš se bar malo u red prije novog dernečenja.
a sad ne mogu naknadno sve opisivat, nema smisla, pogotovo kad ima toliko stvari koje moram nadoknadit, pa zato evo samo ZAGLAV TOP 5 ljestvica,proglašenje glazbene zvijezde zaglavačkih cede plejera i jedan lokalni, ali s globalnim značenjem, izbor za miss.

NAJ PARTY - "IPSILON"
-ipsilon je, naime, jedan makadanski put koji vodi s "glavne" ceste (hahaha...dobro, šta sad, da ste vidjeli tu cesticu smijali bi se i vi na ovo "glavna"...hebote zahtjevne publike...), na kraju kojega su dečki parkirali aute, raspalili muziku do kraja, jedna iznimno darežljiva matea naskakivala je po dečkima potvrđujući tu svoju već spomenutu darežljivost, jedan lokalni šaner je uletavao sa vjerskim psalmom nakon kojeg obavezno slijedi pitanje "a ka´ćemo se ljubit?",a libra i ja smo branile svoju stellu i vino, dok sam ja paralelno morala ispunjavat svoj dio oklade. ah da, pošto je zaglav jako jako malo mjesto, mladi imaju prilično poseban način ubijanja dosade- oklade. ja sam svoju popušila. više o tome, i o tome kako je došlo do partya na ipsilonu saznat ćete sad:

NAJ OKLADA - "UBIJ ME LOZOM"
znam da nije ženstveno. znam, ooo, vjerujte mi, znam. i da nije nešto za pohvalit se. al, eto, ipak. drx i ja smo se, iz razloga kojih se više ne sjećam, kladili. ne znam zašto. ne znam ni zašto sam pristala. zašto....?!?!
uglavnom.
pala je oklada tko će popit više loze. next day smo se svi skupili, dečki su zasjeli za stol na terasi, ja sam kasnila 20 minuta jer sam se spremala. naime, ako sam već morala pit kao frajer, odlučila sam bar izgledat kao žensko. uspjelo je.
počelo se cugat, dok je drx bio u kuhinji ja sam nabila prednost od tri, dok sam popravljala sjajilo on je izjednačio i podigao prednost za isto tri u svoju korist. da bi održali atmosferu na nivou, paralelno smo se igrali "ubojice" (odlična igra, s kartama, toplo preporučam za ekipna opijanja). nakon puno cerekanja i prolijevanja cuge po stolu (bilo je slučaaajnoooo!), otišla sam bacit đir oko kuće da se malo razbudim. s druge strane kuće sam se predomislila, ušla unutra i zaspala ko mala beba. bilo je tek 1 iza ponoći. ujutro sam se dignula sva hiperaktivna, nikad veselija, učila par sati u komadu, kuhala, čistila, saznala da su oni kad sam ja zaspala napravili par plakata i zaljepili ih po zaglavu i susjednom selu da se tu večer održava "ipsilon party". uglavnom, bilo mi je ok, nikakvog mamurluka.
ah, da, da ne zaboravim. izgubila sam okladu, iako moj zadatak je bio tuga, čemer i jad naspram onog što bi čekalo drxa da je izgubio.
jesam li još išta zaboravila reć....
aha. score: drx ih je popio 30 i zasluženo pobijedio. truli jourz je popila 23. neloše za ženu, dobro za dernek, al ne i nešto za ponosit se. al kad je bal...!

NAJ IZLAZAK - "FAST FOOD MARIO"
-vjerujem da je naj izlazak upravo ovaj, iako, teško je reć...naime, bio je i jedini, iz jednostavnog razloga što fast food "Mario" je jedino mjesto u blizini gdje možete izaći, a nalazi se u susjednom selu. meine liebe libra und ich smo se sredile ko da slavimo novu godinu, a na svaki kompliment smo dogovarale sa već isprobanom ah-pa-to-sam-navukla-u-dvije-minute rečenicom, udarile po red bull-votki, i plakale od smijeha da glazbu, koja je poprilično slična hercegovačkom sistemu. da objasnim na primjeru: shakira-sean paul- lil kim- šampanjac- prvi poljubac-insomnia- šampanjac- nikotin-šampanjac- world is mine- šampanjac. za one koji ne znaju, šampanjac je ultramegaturboextra popularna cajka koja ide nekako ovako : "udaram u glavu ko šampanjac, njeno malo glatko crno koleeeenooo, pusti srećo samo sam muškarac, vuuučeee me prokleeetoooo".
taj isti dečko koji je pušto glazbu sutra mi je radio hamburger...a takva karijera bi ga čekala kod huljića!

NAJ IZLET - "ZEČA MEETS ŽUJA"
drx, capo di buraz ( iako je on moj vječni ludwig von smitzerfield zvani lulu!), frodo, sen´č, libra i ja. gliser. torba puna čipsa i voltarena (oni dani u mjesecu...). mini frižider pun pive.
odredište- mali otok zeča, savršenstvo očuvane netaknute prirode, najljepši spoj mora, mediteranske flore i faune te jednog ludog magarca. što, naravno, ja ne bi znala, jer su stali 100 metara od obale i počeli ronit ili, ko frodo, jednostavno plutat na leđima sa žujom na prsima. doživljaj je potpun ako na gliseru trešti kruška "diivnooo je biti neekome neešto, diiivnooo je bitii tebi sveee...". na repeatu. kad su se debilčeki izglupirali, sjetili su se da bi mogli impresionirat i ženski dio, pa su krenuli u ronilačke pohode. izronili su nam 3 morske zvijezde, 5 školjki, praznu pivsku bocu koju su oni bacili 2 dana prije, morski krastavac i dječji rozi rajf koji je ostatak dana nosio frodo nakon što smo ga mi odbile.

NAJ CHILLIN - "LIVE FROM BEACH"
-ovo je večer za koju sam uvjerena da će mi ostat u najljepšem sjećanju, a koja se dogodila sasvim spontano. naime, bez ikakvog dogovora, uz prijedlog "ajmo na plažu", libra i ja smo pokupile ručnike, pizzu, sachericu, sok, par pivi i marlboro i zaputile se na malo udaljeniju plažu. nebo je bilo prekrasno, bez ijednog oblačka, ja sam izbrojala 21 zvijezdu (mislim, koje su pale, jelte) za svaku svoju godinu života, pošto mi je nedavno bio rođendan. onda smo imale spontani photo session, gdje sam ja glumila ostarjelu pin up zvijezdu a libra djevojčicu sa šibicama (joj, draga...!BUAHAHAHAHA!!!!). nakon tolko cerekanja samo smo se srušile natrag na ručnike, zapiljile u zvijezde i zašutjele. sve dok ja nisam nazalnim glasom počela pjevat neke domaće pjesme. libra, umjesto da to sreže u korjenu, nastavi pjevat sa mnom, što bi bilo poprilično veselo dok nismo došle do jedne pjesme koja nas je obje malo zbedirala. i zbog jedne stare, glupave pjesme, shvatila sam da neke stvari se jednostavno ne mogu razvlačit godinama, pogotovo kad si pasivan. tada sam odlučila tome što me muči, posvetit jedan jedini post. zadnji. al ne još. ima još doživljaja s mora.

NEPOBITNA GLAZBENA ZVIJEZDA ZAGLAVAČKIH CEDE PLEJERA:
IVICA
SIKIRIĆ
IĆO!!!!!!!
ALEEE ALEEEEE!!!!
tip je car. molim, ne komentirajte ako niste preslušali zadnji cd. bar iz poštovanja prema meni. ja volim iću. ja jaaako volim iću.

MISS ZAGLAVA : definitivno, LIBRA
-ionako ja ne volim te izbore...! đast kidin, uglavnom, već mi je i glupo pričat o njoj, mislim da vam svima već izlazi na uši...al evo još malo () : ne znam s kime bi mi još bilo 10 dana u nekoj selendri bilo tako zabavno, i ne znam s kom bi se drugim tako odmorila... definitivno moja miss, i po ljepoti, i po personalityu, iako fotogeničnost...ha, djevojčice sa šibicama?!?!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.