četvrtak, 24.08.2006.

KRATAK SAŽETAK PODUŽE LJETNE TURNEJE ILITI K.S.P.LJ.T.

trebalo bi zakonom zabranit sva ljetovanja duža od tjedan dana, pogotovo ako ste na moru. jerbo, matematika mi nikad nije išla, al pratim proporcionalnost između što dužeg boravka na moru naspram sve veće mržnje prema kontinentalnim predjelima.
uglavnom, vani trenutno pada kiša, a ja nemam pojma gdje sam uopće stavila robu dugih rukava.

kad je u biogradu padala kiša, brat i ja smo se zaletili u more i po najvećem pljusku igrali vaterpolo.
a u pakoštanima sam po kratkom, ljetnom pljusku lagano šetala bosa u haljinici po rivi i uživala u svakoj kapi kiše koja je klizila niz mene.
obožavala sam predvečer na plaži čitat fromma, i ispijat jutarnju kavu zavaljena u velikoj stolici ispod divovskog bora kroz kojeg se sunce lagano probijalo i lagano padalo na dnevne novine.
ispričavam se obitelji iz susjednog apartmana kojima sam svako jutro krala te dnevne novine prije nego što su ih pročitali.
prvih par dana sam se čak obožavala sama sunčati, al mi je dvometarski loši dalmatinski naglasak sa njemačkim zavlačenjem pokvario koncept soliranja.
i on godinama ljetuje u pakoštanima, ali tek smo se ove godine počeli družit; malo planovi padnu u vodu kad obadvije strane nemaju isto shvaćanje pojma "druženje".
naime, schwabo je imao fenomenalan i nadasve inovativan način zbližavanja- nakon svakog kupanja bi došao i legao na moj ručnik. dok ja ležim. na tom istom ručniku, jelte.
iako, i sama sam si kriva što sam prokleti konformist pa mi ručnik ima 2 sa 2 metra, pa mi se cijelo vrijeme netko samoinicijativno pozivao. my personal favorite je bio čehos koji je mislio da je to dekica njegove žene pa je komotno si otvorio paštetu dok sam ja pokušavala plivat nakon ručka. e. trebalo mu je to objasnit kad izađeš iz vode onako mokar, vani vjetar dovoljne jačine da ottu bariću otpuhne tupe s glave, a debeli ahoj-jak-se-maš ti se prolio po ručniku.
uglavnom.
i schwabo je stekao naviku da mi se petrnaest puta dnevno zavali na ručnik i šapuće "pogled-aj me u oći i ja ću zna-ti što ti o meni osijećaš" (sve pravopisne pogreške u citatu su namjerne, af kors). mislio je da plačem od ljubavi. nije mu palo na pamet da u pokušaju mariniranja su mi oči prosuzile od hektolitara maslinovog ulja i pokušaja škiljenja u sunce da vidim koji dio nogu još moram osunčat.
na kraju sam ostavila strpljenje i ljubav prema bližnjima sestri bernardici, velečasnom sudcu i sličnima, i poslala schwabu u rodno mjesto.
i on je to doslovno shvatio. "weisst du" upita schwabo "da je moja mater o-davde".
e pa jebga sad.
izbjegavanje je uvijek dobra opcija.
zadnji dan mi je preko sms-a izjavi ljubav. naravno, ja sam ga razočarala neuzvraćanjem.

odmalena sam mrzila svoj rođendan jer je bio usred ljeta, i nikad ga nisam mogla slavit jer bi svi klinci bili na školskim praznicima, neki na moru, neki kod bake i djeda, i sl.
otkad sam počela ljetovat u pakoštanima,počela sam obožavat svoje rođendane.
onaj 16., kad sam se s curama zapila u zadnjem separeu u gabri, kad sam plesala s najzodnijim dečkom tamo i sramežljivo zamolila za slikanje moju tadašnju simpatiju.
onaj 17., moj najdraži ikad, sa onim preslatkim prstenom i najslađim poljupcem.
također i 18., kad sam se vratila iz njemačke i s bratom pila samo njemačka pića.
onaj 19., iako malo zakašnjelo, sa mojom đaxom na plaži i cerekanjem do zore.
obožavam i 20., kada me uhvatila kriza srednjih godina i svima sam zabranila da mi čestitaju rođendan,a onda me moja đaxa natjerala da se zabavim, uz cubu libre u Sodi. i anamarija se pridružila pijanci, iako nije smjela! draga, ti si heroj moje ulice!

ni ovaj 21. nije bio loš... moja petra, dok smo u centru pakoštana ubijale moju "krizu srednjih godina" bacardi-colom, otišla je u slastičarnicu i točno u ponoć mi donijela tortu od hrpe kuglica sladoleda sa mnogo svjećica, a konobar čokoladice sa svjećicama. libra je i sama pomalo pripita zvala na jedan broj, a đaxer na drugi, ekipa je oko mene cugala, vrijeme je bilo predivno, i sve je nekako štimalo.

...
ovaj post ipak dobiva svoj nastavak, jerbo ih se mnogo žalilo.
istina, Vrebač mi je poslao jednu od meni najdražih čestitki, u svojoj ja-nisam-bahat-već-sam-samo-pametan maniri. uglavnom, prepisujem: "Prijete mi familiji pa ti ´IPAK´ moram čestitati rođendan (al bar se lako pamti,i stara mi danas slavi:)). Sorry al nisam baš talentiran za ´gay friendly´ poruke tipa :nek ti sjaje tisuće zvijezda, tak da...sve najbolje za rođendan!:) btw. zdravlje i sreća još kak tak, al svi se nadamo da ćeš bit bar malo pametnija ;))) uživaj!;)".

uglavnom, više-manje svi su me podsjećali na moju punoljetnost po svim zakonima, što je urodilo jednom veri intresting statistikom- svi su, ali ama baš svi, te godine povezali sa opijanjem u svim bitrijama na svijetu. statistika u statistici pokazuje da narod najviše fasciniraju upravo one američke birtije.

isto tako, uz već 12-satne trnce koji me prolaze od telepatije (meni je to petrnaest puta stravičnije nego nekon drugom jer baš i ne vjerujem u takve stvari), pozdravljam svoju pepi, istu onu koja mi je za ovaj rođendan donijela u ponoć onu sladolednu tortu i koja je sa mnom prošla sve pakoštanske izlaske sa čašom bacardi-cole u ruci (ta cuga je postala lajt-motiv ovog ljeta...). trebate ju vidit nakon par čaša kada se u mogambu raspleše onako pripita, pa od sramežljivosti počne dizat suklju da njome prekrije oči!
draga, welcome!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.