subota, 26.08.2006.

PIJAN TRIJEZNOM NE VJERUJE, ILI TAKO NEKAKO...

cijeli dan se dvoumim hoću li napisati ovaj post ili ne, jer nakon cjelodnevnog demantiranja po ostalim blogovima sve teorije o mom NEpijenju padaju u vodu.

molim catchera i malu_chi da ne čitaju ovaj post. fala.

petrnaest knjiga ispred mene.
zahladilo je.
svi mladi vani.
shanu pilji u jednu točku.
još uvijek osjeća miris bacardi-cole...
i baseve...
reflektore...

dosta drame, toliko je istinito da nije ni smiješno, al ću bar imat šta pričat unucima. il možda bolje ne?
ne,nikako.
četvrti tjedan mora, mjesto biograd. špica sezone, početak 8. mjeseca, na plaži invazija golih poprsja i pivskih trbuha. nije bilo strašno dok se žena nije naslonila na mene dok sam kupovala vodu, ko, gužva je,jelte. horor je u tome što smo obje podjednake visine,a ja sam njene gole, pregorene grudi osjetila na DONJEM dijelu svojih leđa. gravitacija je gadura.
sad sam malo odlutala. jebga.
back on track:
moja Leđenda i ja smo se opet zaputile do pakoštana na odbojku u pijesku- oduvijek sam bila pomalo autodestruktivna, a ovaj put se to odnosilo na moj ugled. e sad... kad servisirate,umjesto ravno, pod kutem od 45 stupnjeva ulijevo i pobijete pola plaže, ne možete se više izvlačit na lijepe oči ili dobar smisao za humor- od tada ste samo "cura koja je umjesto ravno servisirala pod kutem od 45 stupnjeva ulijevo i poubijala pola plaže". :mahnito sa strane traži smajlića koji bi obilježavao luzere:
Leđenda i ja smo se laganini zaputile natrag u biograd, na terasi uživale u večeri koju nam je napravila bratova cura. dok sam ja nakon večere demolirala apartman pod isprikom spremanja za van, Leđenda je odlučila ostat spavat jerbo je ona next dan vozila za zagreb, a bratova cura (u daljnjem tekstu Lepa) i ja smo se odlučile pridružit mom bratu i njegovom prijatelju Šaneru u posljednjoj noći na moru.
*mala digresija: još jedan razlog zašto volim ljeto je i taj što se u pol sata,a u to vrijeme je uključeno i tuširanje i mazanje kremicama, mogu spremit i izgledat bolje nego zimi nakon 3 sata spremanja- malo zlatnih šljokica, minimum odjeće, sandalice, raščupana kosa end dets ol a girl niids for a najt aut. eto. gotova digresija. ko kaže da je glupa jodlat ću mu na karminama.
i sredila sam se...oooo da. sva u bijelom, i valovita,lagano raščupana kosa. aha. ajm d men.
a sad se moram pohvalit da su mi se talijani na rivi derali da sam anđeo, a jedan je čak i kleknuo pred mene. ko kaže da to talijani rade i visibabama jer su ženskog roda, i njemu ću jodlat na karminama.
taman nekako dok smo Lepa i ja bile na rivi nazvao je brat i rekao da im se pridružio jedan švabo- naime, Šaner je inače skiper tom švabi.
nakon 4 ljeta u njemačkoj, znam kako švabe izgledaju, tako da sam se pripremila na nešto gikovsko, plavo i bljedunjavo... i taman u tom razmišljanju ugledam u blizini brata i Šanera i ....
i...
i...

(ovo je trenutak kada vi zamišljate visokog, tamnoputog havajca ili brazilca koji u slobodno vrijeme osvaja nobelove nagrade samo da bi ih darovao svojoj majci jer ju iznimno cijeni i voli, a paralelno brine za siročad u somaliji i višestruki je svjetski prvak u pentatlonu; "švabo" je samo zato jer trenutno živi u njemačkoj radi pisanja znanstvenog rada o utjecaju nacizma na rast tigrastih ljubičica u podnožju Schwarzwalda)

...jeste zamislili?
sigurno?
e pa i ja sam. i žao mi je.
zamislite koliko je tek moje razočarenje bilo kad se ispred mene pojavio 45-godišnji plavokosi mate mišo kovač.
joachim se zove.
ne bi čovjek vjerovao. nije da sam osljepila od njegove narukvice na kojoj piše ime. njegovo, naravno. ispisano pravim dijamantima.
no, nastranu predrasude, nakon početnog šoka, postajalo je sve zanimljivije- zasjeli smo na terasu neke birtije, i odradili prvi bonding kad smo skužili da Joachim, Šaner i ja pijemo bacardi-colu, pa su se brat i Lepa priklonili većini. od silne sreće radi telepatije i neobjašnjive povezanosti, Joachim je naručio prvo 3 duple b.-cole za svakog, i nastavio svakih 5 minuta naručivat po još dvije. na nekih 10 popijenih gazda je poslao još 3 runde na račun kuće.
njemački se pričao sve u šesnaest, o Joachimu smo saznali ima 45 godina, crnkinju od 25 godina za curu, i sina od isto 25 godina koji *ebe sve što hoda.
Lepa je već počela svoju cugu uvaljivat meni i bratu, a meni se smisao za humor temeljio na forama tipa :" skiper, kažeš? kad odrasteš bit ćeš ken?" :glupavo se smije:

...još cuge stiže na stol:

-joachim: "halt, halt! wo ist zitrone? ich trinke bacardi-cola immer mit zitrone!"
-šaner:" kein zitrone, nur orange und...krastavac! jebga, ko će se sad sjetit."
*(cijeli stol se pola sata previja od smijeha na kombiniranje njemačkog i hrvatskog.konobar ne kapira, na kraju odlazi. da se inteligencija mjeri u celzijevim stupnjevima, u tom trenu bi svi pomrli od pothlađenosti)

nakon još dvije cuge, skužimo da smo sami na terasi, birc zatvoren, svjetla pogašena. nabrajamo teorije zavjere po kojima se sve to odvilo a da mi to nismo mogli skužit.
zaključujemo da je biograd mjesto za penzionere i skupljače salveta i zapućujemo se prema pakoštanima.
uguravamo se u auto, nekontrolirano se cerekamo.
zašto?
zaključite:
-kriza srednjih godina
-mate mišo kovač
-brabus
-4,7 do stotke
-svira sean paul do daske

sve to zbrojite, i dobijete plavu kosicu kako vijori na vjetru dok middle-age švabo mrda glavom na seana paula i stišće gas. jedino moram naglasit da su mi preko ljeta suicidalni nagoni na minimumu zbog velike udaljenosti fakulteta pa je bilo iznimno bitno da tip dobro vozi. i vozio je.

uletili smo u mogambo ko smogovci, zauzimajući cijeli šank. švabo je počeo plesat, konobari donosili cugu, brat i lepa se smijali švabi, a Šaner i ja se zezali s ekipom- on je uletavao curama ko da im se nabacuje da izazove moju ljubomoru, a ja sam trebala tipovima. i ide on od cure do cure, gleda me onim nu-što-padaju pogledom. i vrati se, stane kraj mene, počne se pobjedonosno smješkati.
u tom trenu ja se okrenem i pogledam visokog, tamnoputog, tamnokosog apolona- odbojkaša (na pijesku, na pijesku!), a on me lagano primi za ruku, povuče prema sebi, poljubi u oba obraza i počne nešto šaputat na uho. nakon 5 minuta sam mu dala svoj broj, a on mi pripalio cigaretu i opet me poljubio u obraz za pozdrav. vratila sam se, stala kraj šanera i rekla "e to je ljubomora" otpuhujući dim, dok on nije znao gdje bi pogledao.
nisam mu rekla da je to frend kojeg znam 6 godina.
taman kad sam mislila da večer ne može biti bolja, osjetila sam da mi mobitel vibrira, javila se i ...
15 minuta poslije došao je Iga.

e, ovako...iga je posebna priča, moja sreća i ljubav moja, moj drugi stariji braco, iako ne po krvi. ništa me ne može razveselit ko njegove fudbalerske priče, i kad mi počne s ljubavlju pričat o sl. brodu otkud je inače, a ja njemu o širokom; pa se onda prepiremo tko će kome spremit bolji izlazak- on meni u osijeku gdje sad igra, ili ja njemu u zagrebu.
uglavnom, čim je javio da dolazi, bila sam van sebe od sreće. čak sam i izašla pred njega, dok je on ušao s druge strane, upoznao se i skompao s mojim bratom i ekipom, tako da dok je mene Šaner uvukao nazad unutra, Iga i brat su već s buteljama vina pjevali slavonske i dalmatinske pjesme.

tek sam sad skužila da sam napisala malo predug post, i iako to nije ni stoti dio od onog što se dogodilo, morala sam to nekako tu istrkeljat, čisto da mi ostane neki zapis, na koji ću se vraćat kad me opere lagani blues u šugave, jesenske dane..

za kraj, tipičan ljetni pozdrav:

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.