ponedjeljak, 29.05.2006.

aspirin. dupli, molim. fala.

dođoh iz rodnog kraja. jedva. i oči mi se alkoholom vlaže, plačem red bull votku, slinim martini. pišem čim se oporavim. prodajem šteke marlbora i davidoffa, domaći pršut i sir. mercedes clk i zemljište na knešpolju. bez carine, poreza i prireza, naravno, ispod stola, samo u konvertibilnim markama. nego, jel ih neko razmjenjuje, kad smo kod tog?? zajebah se, ostalo mi ih par...al se isplatilo kroz pranje eura, dolje je 1 euro=2 km; 1km=4kn; iz tog proizlazi konkluzija 1 euro =8 kuna. nisam se obogatila, samo se bahatim na onih 7,22 kn u zagrebu.
elvis has left the building.
word.

nedjelja, 14.05.2006.

krv nije voda

jok, nije, daleko od toga.
pošto moja enormno velika obitelj broji članova koliko i kineska pokrajina Sečuan stanovnika (zapravo, bolje Hebei, više je katolika, ipak smo mi iz Zemlje S Gospinim Ukazanjem), reko bi čovjek da će se zalomit netko normalan, miran i tih. but jok. čak i oni najmirniji samo potkrepljuju onu da tiha voda brege dere.
jučer me sestrična zvala u kino. zna žena da neam život kad spremam ispite, a i htjela mi se zafalit što joj sina vodim vanka i relativno dobro čuvam kad jo se zalomi neko popodnevno predavanje (ovim putem pozivam malu_chi da mi se javi kad slijedeći put bude u dugavama na druženju s klinčadijom jerbo je to moja domena babysittiranja pa da zajedno glumimo seksi mlade mame). dogovor je pao na ice age 2, jerbo me pere fasciniranost jedinicom već duže vrijeme. ljenjivac sid je životinjska preslika muškarca mojih snova, tigar diego potencijalnog jebača,a manny.....debeli, lijeni, pesimistični neaktivni mamut. on je jedini stvaran lik, pljunuti balkanski muškarac.
dogovaram se ja tako sa sestričnom kad i gdje se nađemo, i ona mi usput kaže da ide i njen muž s nama. prvo me opere veselje, jerbo je ona tri godine starija od mene, znamo se od rođenja,jebeno slažemo, zajedno opijamo i prežderavamo u kineskom, dapače imam ključ od njihovog stana, a oni me žele udat za njihovog 28-godišnjeg vjenčanog kuma (smeđooku i libru pitajte za detalje, uglavnom nije za bacit, da Kraljica Majka zna srce bi joj bilo na mjestu!).
druga reakcija je bila drukčija, sinulo mi da i njima treba romantike, malo izlazaka i inih pidarija, kad već baka čuva malog nek to iskoriste; uzimam mob i šaljem joj poruku:
"stara, jebemu kad već ima ko s mikijem ostat, ajte vas dvoje solo, ja ću pomoć teti oko malog, a vi odite na malo romantike i drpanja, mi ćemo drugi put, ko zna kad ćete opet moć"

za nju svi kažu da je najtiši i najnježniji član u cijeloj užoj i daljoj rodbini.
aha, kako da ne iliti how yes no. ona odgovara:

"Da, to bi bio romantični izlazak br.1 u Cosmopolitanu- Izvedite ga u kino na crtić. Ne samo da će se ponovno zaljubiti u vas, nego će tijekom čitave projekcije imati toliku erekciju da će vas izbubati u liftu čim krenete kući. Naslov članka je ´Kako ga ponovno osvojiti´ ili ´Kako dobiti po pički i nakon 4 godine braka´. Ne seri, u pol 10 u cinestaru."

pol sata sam se grčila na podu od smijeha,onda se spremila, došla u cinestar, iznova se zaljubila u Sida, ignorirala čupavog middle-age estonca koji je sjedio kraj mene sa curom i buljio mi u dekolte.
došla doma, učila, legla u krevet, zahvalila bogu na familiji.
čvrsto si zacrtala da ću i svoju dječurliju tako odgajat.

petak, 12.05.2006.

a zašto me nećeš...?!

malo tragičan naslov, ha?
pa i nije baš. mislim, ako znate priču. jednostavna je, zapravo.
sad svi pričaju o nekim hormonima, feromonima, testosteronima, proljeću, suncu, pčelicama i cvijeću. mene to ne lupa, niti me je ikada lupalo. mene metni u bilo koje godišnje doba i zeznut ću stvar.
ja imam prilično poseban način zavođenja, koji se primjenjuje na različite osobe, primjera je podosta, uzorak uvijek isti:

1) promatranje iz daljine
obavezno, po mogućnosti bar koji mjesec u trijeznom stanju, u suprotnom pola sata-sat. šteta što ne pijem često.
okrećem očima, ne uspostavljam nikakav kontakt pogledom, okrenem mu leđa, nosom derem oblake.
ne znam zašto, uvijek me primjete.
malo pametniji dečki to kuže po drugim stvarima, češće sam u njegovom kvartu, prođem blizu njega, kosa mi leti na sve strane, imam sjajila na usnama ko da sam spavala s glavom u kanti masti ,etc.
oni manje pametni iliti ama baš svi ne kuže. ili ih briga.

2) sramoćenje no.1
ovo je inače najgore od svih sramoćenja, uvijek je najgore u najosjetljivijoj fazi operacije. ovaj tjedan sam taj dio odradila već dvaput. prvo sam vodila trogodišnjeg bratića u videoteku, ne znajući da tamo radi ohoho-zgodni studentić. prvo se mali zaletava u porniće jerbo je vidio snjeguljicu, ne kužeći da je gologuza i da je onih 7 patuljaka malo samo po visini. čupam mu film iz ruke dok mi on vrišteći zabija prst u nos, i bacam ga na crtiće. mali napokon počne birat imeđu action mana i disneyeve bajke vol.6, kad ja čujem smijeh iza sebe i skužim to kršno momče. pita on mene šta sam ja malom, jerbo zna mu tatu, za mamu sam premuškobanjasta (ha.ha. i duhovit je.), i ja taman hoću se frajerski podbočit laktom na policu i ....vuššššš..... srušim kilometarski red netom poslaganih dvd-a. bilo bi ok da mali nije mislio da se igramo konjića kad sam se spustila pokupit filmove i skočio mi na leđa uz jedan borbeni "ĐIIIHAAAAAA!!!"

3)privlačenje pozornosti
do ovog koraka dolazi samo ako ne padne na koljena očaran mojim ignoriranjem. često faza 3 je sinonim za sramoćenje no.2. za razliku od videoteke gdje me zeznuo faktor iznenađenja, u parkiću do sam znala što očekivati. u taj vlažni, mračni, ruševni, napušteni parkić sam dolazila sa bratićem se igrat. imo je parkić i jednog zgodnog tipa koji je imao i prozor i izlaz u taj parkić. imo je parkić i penjalicu. a imo je bogme i mene glupu.
glupu jerbo sam se pentrajući po penjalici dosjetila da bi mogla iskoristit malo treninge i napravit neku akrobaciju na penjalici pa da hunk bude impresioniran mojom gipkošću i inim pizdarijama, jerbo se taman naslonio na vrata i gledao direkt u mene. u letu sa jedne šipke na drugu noga mi je skliznula, a ja vrli matematičar kakav jesam krivo izračunah udaljenost i drugom rukom jednostavno fulam prečku.
zaboravila sam da sam trenirala tajlandski boks, a ne gimnastiku. tip se okrenuo i ušao u nutra, a ja narednih pola sata žvakala prašinu.

4)prvi kontakt
obično sam prilično naporna, inatljiva, bahata. šutim. on jadan se preznojava, trudi i muči, ja i dalje šutim. i onda u silnom trudu izvali nešto glupo. ja spustim. on ode. najkraća faza, nema šta.

4)prvi dejt
ako izdrži, ne pobjegne, ili skuži da nisam uvijek takva ili da je jednostavno loše tempirao vrijeme i mjesto, u pravilu dođe do prvog dejta, što izrazito mrzim. zato volim pametne, duhovite tipove. ne zgodne, pljujem na macho tipove, nabildane tipove, ušminkane tipove, profesionalne sportaše, tatine sinove. jebe me što se takvi uvijek ljepili na mene. a ja bi pametnog tipa, da na prvom dejtu on priča,a ja da slušam i upijam, jer se ja ne otvaram svima, i poprilično teško.

5)sramoćenje no.3
najčešće u sklopu prvog il drugog dejta, i prilično blago; ako gledamo tekmu vrištat ću ko krezubi nabildani navijač na suca, proklinjat mu rodbinu, skakat po tribinama; inače prevrćem kave, progorim si hlače cigaretom, zapnem za nešto, izgori mi meso a ja ko vrsna kuharica, a jednom na moru mi se od jačine gestikuliranja rukama otkopčao grudnjak i samo skliznuo niz majicu. aj vaz laki da mi je to tada bio dečko pa je njemu to strašno slatko bilo, al inače...nisam znala ni da je to moguće.

6) ozbiljna veza u kojoj ja prestajem zajebavat i idiotizirat se
javim kad dođe do toga! a dotad ću ovo gore ponavljat i ponavljat i ponavljat.....

nedjelja, 07.05.2006.

nedjeljni post, 2.put

danas mi se nešto posebno trkelja.
cijeli dan sam učila, pa si sad mogu dopustit malo zujanja uokolo, ne da mi se ni gledat televiziju ni lakirat nokte.
kuha mi se.
netko piše pjesme,netko crta, netko ide u teretanu. ja kuham. počela sam slučajno, sa 14 godina u njemačkoj, i to sam napravila pravi home-made giros. tada sam imala fiksaciju samo na grčku hranu.
nakon toga je uslijedila portugalska, pa talijanska i meksička. trenutno lovim temelje pakistanske, a živim na mediteranskoj.
obožavam pootvarat sve prozore, balkon, pustit glasnu muziku tipa oliver ili gibonni, i bosonoga u laganoj haljinici uzet veliki nož, sjest na stol, pjevušit i lagano rezat..luk, papriku, rajčice, piletinu; punit lignje sa pršutom; kombinirat tisuće začina.
volim miris maslinovog ulja, i povrće lagano preprženo na njemu.
uživam birati vino koje ide uz jelo koje sam upravo skuhala.

nakon toga najčešće nisam ni gladna, samo sam..vesela. smirena. opuštena.
svatko ima svoj gušt, ja sam svoj rano prepoznala. mala sreća je u tome što moj gušt je često i tuđi.

ups, o, vidim, pišem gluposti, završavam. mda.

ka´će više ljeto.....

ovo mi je najgori dio godine. mislim, meterološki je predivan, al psihološki...jok, jok. nikako.
svake godine nekako u ovo vrijeme počne me prat da oću na more. i cendram, sama sa sobom ko malo balavo derište kojem iščupaš čupa čups. ili moj miško kad mu u 7 ujutro izgasiš supermana (mrrrššš spavat!!!!). drogiram se klapama, oliverom, slikama prošlogodišnjih tjedana na jadranu, kuham sve isključivo sa maslinovim uljem. luda, rekoh vam.
najgore je što ne mogu otić ni da hoću, sad je najgore vrijeme, treba sjedit kod kuće i spremit petrnest ispita, nekako istovremeno dok mi stado djece skiči na livadi ispod prozora jerbo, eto, baš je lijepo vrijeme. o matere vam vaše...sačmaricu, sačmaricu mi dajte!
sinoć sam slinila nad slikama glavne pakoštanske birtije.
sjetila se prvog mora. koje je, okvirno gledajuć, bilo katastrofa. al onako, baš. trebala sam zapičit s dvije najbolje frendice, mojim Đaxerom i Malom u pakoštane. sve sam organizirala, sve bilo dogovoreno, no pošto jedino Mala te godine nije upisala faks u prvom roku, ostala sam je čekat u zg da upiše u drugom roku pa da onda idemo. ostala ja. i čekala. čekala. onda sam još malo čekala.
moj Đaxer je za to vrijeme bila u šibeniku sa svojima, i čekala da joj javimo da smo stigle, pa da nam se pridruži.
napokon je i Mala dala datum kad bi to moglo otprilike bit.
pošto sam spakirana bila već tjednima, podigla sam si lovu, nakupovala gro pizdarija (attiva bronz zaista ubrzava tamnjenje kože za 40%, zaista, o zaista!!), i ošla na autobusni tamo ju pričekat. nazvala ju i pitala jel joj paše bus u 10 ili pol 12. rekla je u pola 12. kupila sam kartu, sama popila kavu. nazvala ju u 11 i 20 da vidim di je, jerbo bus kreće pa da joj ja kupim kartu da ne gubimo vrijeme. i? šta je rekla? anyone??
"sorry, ja ti ipak ne idem. nemoj se ljutit, ti i đaxa se dobro provedite." tu-tuuu, tu-tuuuu.
o da ti...
rekoh, neće meni niko sjebat ljeto, sjela u bus, jedva uspjela nazvat Đaxu koliko su mi se od bijesa ruke tresle, iskemijale njen raniji dolazak. Veronika me dočekala sa svojim palačinkama, pa sam nekako zatomila svu onu ljutnju i bijes.
tu je puklo jedno prijateljstvo, iako Mala ne shvaća zašto, niti sebe doživljava krivom za išta. ali, kad me ostaviš na cjedilu, bez isprike, nakon što sam ko kreten sve izorganizirala i poplaćala, nakon što zbog tebe lažem starcima, i izvisim sa 18 godina sama na moru i to na kraju sezone kad je sve već prazno,e onda se imam pravo ljutit i povuć par rezova.
na kraju balade, ljeto je bilo fantastično. đaxa i ja smo se povlačile po večerama, plakale od smijeha kad smo na udaljenoj plaži isprobavale prvo topless sunčanje pa smo obadvije izgorile po leđima jer nijedna se nije htjela prva okrenut, isprobavale smo sve moguće vrste koktela, ležale satima na plaži, cijele noći provodile na plaži jedući pršut zamotane u dekice, pričajući sa middle-age česima i pišući kretenoidne pjesmice našim tadašnjim simpatijama. al ipak...kad si s nekim koga obožavaš, i ne može ti bit loše, jelda?
ljeto nakon toga je bilo još bolje. al to je već neka druga priča.

ponedjeljak, 01.05.2006.

PJEVAJ SESTRO, PJEVAJ BRATE

plačem. istina, od smijeha, ali ipak. plačem.
odrasla sam u hercegovačkoj kući okružena temperamentnom obitelji i rodbinom, umjesto čokolinom hranili su me pršutom i zato samo ercegovački i priznajem (al nije ni, libra, onaj tvoj loš), znam šta je i varenika i džigerica i prvu svoju godinu u zagrebu brat i ja nismo izlazili van nego smo se doma ilitiga ukući sakrivali i govorili točak a ne kotač, karijola a ne tačke, šporet a ne štednjak, itd.
neke stvari su se jednostavno same zamijenile, npr. od tada nikad nisam rekla točak al komotno i dalje govorim o autu u srednjem rodu i pjevam hercegovačke himne derući se iz petnih žila, jerbo je hercegovina u srcu. nije da ne volim zagreb, al korjeni i mentalitet su jači. puno.
i tako je kod mene u kući uvijek živahno i veselo. nikad tiho. i mi televiziju gledamo ko mara žicarova koja je imala gluhog muža pa je uvijek dnevnik bio na najjače i cijeli široki je slušo dnevnik sa samo jednog televizora. tako nekako u to vrijeme je propala i lokalna televizija jerbo niko nije htio plaćat pretplatu.
nego, što htjedoh reći...ah da, plačem od smijeha, da.
dolazim ja tako maloprije doma (iliti unišla ja malopren ukuću), i pokušavam se neprimjetno uvuć u sobu i počet učit za ispit. istina, za tri dana je, al ipak. učit ću.
bacam stvari u hodniku, skupljam skripte pobacane po dnevnom i kuhinji (jerbo danas ja kuhala, jel), vozim slalom po ostatku nastambe da izbjegnem ostatak familije.
7 metara do sobe...još samo 5 metara...4.....3.....2....
-"SIIIINEEEEEE!!!!!!!!"
ah, da, nisam rekla da me već 2 desetljeća i sitno zovu sine, nisam, ha, ne? okej. nego, da nastavim
-"sine, dođ´ der malo majci, da malo popričamo"
bacam knjige u sobu, drmnem par preostalih myoflexa od nedavnog uklještenja živaca da se što je više moguće umrtvim i odvučem se do dnevnog zavaleći se u svoj, u cjeloj rodbini poznati nu-je-sidi-ko-ćaća-na-kičmi stil.
-"reci. al brzo, moran učit"
-"sine, ti znadeš da te majka jako voli, al ovo vako više ne more. ne znan ništa otebi, šta ti se događa, šta ti planiraš u svom životu... nema te ukući, stalno si vani, ne priča ti se nikad sa mnom. ne more to više tako."
-"a šta bi da ti kažem? da, učim, da, dat ću te ispite, ne, neću prestat izlazit jer to nebi ništa prominilo, i ne, neću se udat"
-" sine, ma radi šta god oćeš, al ako ti je nešta teško, promini, ima privatno ekonomija ako ti je pravo teško (privatno ekonomija u zagrebu se odmalena usađuje ko finalni cilj mladih ercegovačkih studenata, op.a.), nije bitno kolko studiraš i šta al dok ti to oćeš i dok ti nije teško"
-"ma pusti, vidiš da učim, oću pravo, to smo rješile još u srednjoj, sve ok, ma kakva ekonomija"
i sad ide moj najdraži dio, bubnjevi i gong u pozadini, bečka filharmonija, atmosfera na vrhuncu:
-"nego, ti znaš da te majka podupire u svemu, dok ti znaš da to oćeš, samo mi se ne sviđa ta tvoja frizura, izgledaš ko vještica, lipša ti je kad ju izravnaš."
-"aj pusti, meni se sviđa čupavo, reci dalje, frizuru ne diraj"
-" ja, ja, evo..nego, ja ti sve to podupirem, i tvoj izbor, i školu, i ORJENTACIJU..."
-"molim??" -šaltam si u glavi sve poznate i isprobane reakcije, ne znam kako u jednu grimasu izmješat nevjericu, šok i smijeh
-"pa, ovaj,...da" gleda me sa polusmješkom, čeka odgovor, al svejedno nastavlja: -"malopren te zvala ivana, pitala sam i nju kako stojiš s momcim´.."
suze lagano krenule od smijeha (đaxu iliti moju ivanu znam već 6 godina, nije više ni najbolja frendica već ju moji zovu i svojom ´ćerkom. mene još uvijek zovu sinom. uglavnom, Kraljica Majka je od nje probala izvuć te informacije već par puta), ne mogu ni riječi reć;
-" ne znan ja, ivana ima momka, našla ga i mala marina...a imaju li ti x & y dečke?"
-"ne, prepametne su i prezgodne pa ih se boje"
-"nemaju, a? vidim ja...ovaj..uvik si tako došla do kompromisa sa ženskim, s muškin ne ide?"
toliko sam plakala od smijeha da je Kraljica Majka se već počela bojat.
-" ne mama, nisam lejzi-bejzi (tako me je u šali zvala zadnjih par godina bojeći se za mene dok su sve cure vani odrađivale svoj pubertet sa kvartovskim dečkićima u parkiću a ja s bratom po tekmama ili po raznim klubovima još od 1. srednje), nisam ni friguša ( to je bio dodatak na lejzi-bejzi), samo mi se sad ne da s tim zamarat."
-"ne moraš se stim zamarat. mama će. (na licu joj je zatitrao ponosni smješak)"
-"m-m-m-molim?" -počela sam se trest, ne, ne,neeee, znam šta znači kad hercegovka uzima stvar u svoje ruke, molim te nemoj...
-" pa znaš da tetka ima prvu pričest svog malog, pa sam joj rekla da pozove sve momke koji su pitali za te. ne brini, svi su fini, obrazovani, dobrostojeći. iz dobre familije. i kazala sam joj da pazi, nijedan koji će te vuć nazad. rekla je da ih je dosad našla trin´est koji su pitali za te, al da se ne sekiraš, bi´će još, neće tako malo"
-" šta si? ŠTA STE VAS DVI NAPRAVILE?? jesam ti rekla, neću se udavat, završit ću faks, posvojit malog crnca da mi bere paradajiz po vrtu dok ja pravim sataraš, to je sve, pa kako ste.."
naravno, prekide me žena:
-"ma, šta ti je, samo nek se oni postroje a ti biraj, ne moraš se odma udat, samo nek je meni srce na mistu da ja znam da su dobri momci uz tebe"
odlično. već vidim sazivanje svih mladih lijanovića, bandića, mamića, ćesića rojsova i inih po kriterijima Kraljice Majke "finih momaka".
dopustila mi je da mi uz matu bulića pjeva i jole, jer je i on desno orjentiran. al će se morat otpjevat i hit nad hitovima grupe mobitel. ne znate ju?? ma znate, kog zajebavate, znate, znate, ide ´vako:

"otišla si ti studirati,
koferi ti bili preteški,
naša ljubav neće prestati,
sad kad živiš u metropoli;
govore mi prijatelji svi,
ma neće ti se ona vratiti,
ja im kažem bi´će svatovi
ja ću s tvojim ćaćom gangati

PJEVAJ SESTRO, PJEVAJ BRATE,
ZAPJEVAJMO SADA SVI,
UDAJE SE HERCEGOVKA,
NAJLIPŠA JE SVEGA MI!!!"

mislim da se selim ove godine. mda.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.