E, sad, poslije ovog tjedna koji je iza mene sam sigurna da nije ljubav u pitanju, već pomalo očajna potreba za pažnjom. I ljubavi. Ili me možda samo pere nagon za parenjem?
Od petka sam službeno na godišnjem. Prije toga sam cijeli tjedan na poslu (ciljano) u probranom društvu kukala kako ću krepat od dosade nakon par dana soliranja... Saznala sam prije toga da je kolega koji mi je zapeo za oko na godišnjem u istom terminu kad i ja. Samo ide u grad kojih sat i pol vožnje od moje destinacije... A taj kolega i ja koketiramo pomalo već mjesecima, samo sam ga ja do sada malo ignorirala jer ne volim se petljati s nikim sa posla. A i smeta me kad neki zgodan frajer kao što je on ima karijes na jednici! Fuck!
No, moram priznati, dečko je zaista super... Toliko puta mi je uletio kad mi je trebala pomoć, i zaista je divan prema meni, toliko komplimenata ali onako jednostavnih i iskrenih nisam valjda zadnjih godinu dana dobila koliko od njega zadnjih dana...
Zadnjih par mjeseci idemo uvijek zajedno na ručak... Nikad sami, uvijek ide nekoliko drugih kolega s nama, ali ipak s tim čovjekom dijelim stol svaki dan. Nedavno smo čak izašli zajedno...jest da je bio poziv u stilu "idem sa drušvom na relly pa ako nam se hočeš pridružiti..."
A gledam ga preko stakla svaki dan, i to ravno u leđa. Ramena...mmmmmmljac. Dečko vozi motor, ogromnu mrcinu na koju se ja jedva popnem.... a znate kakve ruke i ramena takvi imaju. I ja to gledam 8 sati na dan! A muško s dobrim ramenima... ma sve može dobiti od mene!
Uglavnom, ko što bi neki rekli, pukla sam ko kokica :) Svakakve misli su mi se počele rojiti po glavi, a on kao da je osjetio, pa je postao još pažljiviji...A tek pogledi... Uuuuh! Čudim se što još nisu počeli tračevi po firmi, mada je jedna jako dobra kolegica imala jedan komentar u vezi nas dvoje.
I tako, se ne dovedem u nezgodnu situaciju, nazvala sam svog Malog. A on je u gužvi... Pa ne može sad, pa bude mi se javio...pa ovo, pa ono... I tako cijeli tjedan. I onda sam još dobila potvrdu da definitivno ima neku curicu, kćer svog poslovnog partnera... To sigurno neće puknuti samo tako, a meni se neda više boriti i skrivati, ja bi se malo vodila za rukice u javnosti!
I tako, za vrijeme jednog ručka, kolega se ponudio da mi uljepša godišnji jednim izletom... Samo neka mu se javim kad mi treba društvo... Rekla sam da bih baš mogla..... A onda smo došli već i na dogovor za par dana obilaska naše obale. Na motoru.
Kacigu već imam, pa sam nabavila samo još jaknu i nešto opreme, da se potpuno uklopim u cijelu priču. I sve to ubacila u gepek. Samo treba krenuti i javiti mu se.
I sve bi bilo jednostavno da nije uletio br. 3
|
