Biljni talismani
Biljni talismani
po Starhawk
Biljni talismani, kako ih ja radim, malene su vrećice
napunjene biljem i drugim simboličkim predmetima. Napravljeni
su od jednostavnoga četvrtastog ili okruglog komada tkanine
odgovarajuće boje, povezanog s odgovarajućom uzicom te zatim
napunjeni energijom. Da privučete ono što želite, možete ih nositi
sa sobom ili ih držati u kući. Napravite ih od svile ili baršuna i
izvezite po njima simbole – ili od jednostavnoga pamuka i zavežite
gumicom. Evo nekih kombinacija:
ZA PRIVLAČENJE NOVACA
Uzmite četvrtasti komad zelene tkanine, napunite ga
boražinom, lavandom, korijenom High John the Conqueror i
šafranom (ili četiri druge odgovarajuće biljke), stavite nekoliko
kristala kamene soli i tri srebrna novčića. Zavežite zlatnim i
srebrnim koncem s osam čvorova.
ZA PRIVLAČENJE LJUBAVI
Upotrijebite okrugli komad roza ili crvene tkanine (za
seksualno strasniju ljubav). Napunite ga s cvijetovima bagrema,
mirtom, laticama ili pupoljcima ruže, cvijetovima jasmina i
lavandom. Dodajte crveno pusteno srce i bakreni novčić ili prsten.
Povežite plavim koncem ili vrpcom sa sedam čvorova.
ZA ISCJELJENJE SLOMLJENA SRCA
Uzmite okrugli komad plave tkanine, ispunite je s All-Heal,
ružom Utjeha Gileada, rumencvijetom, mirtom i laticama ruže
(bijele). Uzmite bijelo pusteno srce i prerežite ga na dva dijela,
zašijte ih s plavim koncem i dodajte ga bilju. Dodajte bakreni
novčić da privučete novu ljubav. Zavežite bijelim koncem.
ZA ZAŠTITU
Uzmite okrugli komad plave tkanine, napunite ga s devet
zaštitnih biljaka. Dodajte srebrni novčić ili još bolje srebrni mlađak
(možda naušnicu). Povežite bijelim ili srebrnim koncem.
ZA NALAŽENJE ZAPOSLENJA
Uzmite četvrtasti komad zelene tkanine. Napunite je s lovorom, lavandom i korijenom High John the Conqueror. Dodajte
još četiri biljke koje odgovaraju –
· Merkuru – za posao koji uključuje komunikacije
· Mjesecu – za posao koji uključuje iscjeljivanje,
ženski rad i zdravlje, ili psihologiju
· Jupiteru – za posao koji uključuje vodstvo i
odgovornost, ili zakon
· Marsu – za posao koji zahtijeva agresivnu akciju
· Suncu – za posao koji se radi na otvorenom, u
poljoprivredi ili prirodi ili za lagani, ugodan posao
· Saturnu – za arhitekturu, povijest ili posao u kojem
ćete ograničavati tuđe akcije ili slobodu (npr. policijski
posao)
Dodajte srebrni novčić za bogatstvo i slike važnih oruđa
koja možete upotrijebiti u vašem poslu. Povežite ljubičastim
koncem.
ZA UNUTARNJU MOĆ
Uzmite četvrtasti komad kraljevski ljubičaste tkanine,
napunite je lovorom, zmajevom krvlju, cvijetovima bazge,
korijenom High John the Conqueror, ružmarinom, sporišem,
hrastovim lišćem, listovima ili bobicama božikovine te imelom.
Povežite plavim koncem i izvezite ili nacrtajte svoj osobni simbol.
ZA ELOKVENCIJU
Uzmite okrugli komad žute tkanine ili one koja se prelijeva
u duginim bojama. Napunite je s anisom, lijeskom, mandragorom
i macinom travom. Dodajte srebrni novčić i vežite narančastom
ili ljubičastom vrpcom.
ZA POBJEDU NA SUDU
Uzmite četvrtastu plavu tkaninu, napunite je lovorom,
korijenom High John the Conqueror, travom St. Johna i sporišem.
Ako vas neprijatelj tuži, dodajte češer ili dio češera, duhan i malo
gorušice. Stavite u malu sliku otvorenoga oka tako da vas pravda
blagonaklono gleda. Povežite ljubičastom vrpcom.
Slobodno improvizirajte s talismanima i dodajte svoje
simbole ili probajte neku drugu kombinaciju biljaka. Ono što
osjećate kao najbolje tako će i djelovati.
PUNJENJE BILJNOG TALISMANA
Poslažite sve materijale na oltar.
Uspostavite krug.
Upalite SVIJEĆU odgovarajuće boje. Po želji upalite
INCENS.
Podignite energiju.
U mužaru s tučkom izmrvite bilje potrebno za talisman.
Vizualizirajte sliku ili emociju koju želite i projicirajte je u biljke
dok ih zajedno mrvite. Nacrtajte ili stvorite neki simbol koji želite.
Stavite zajedno bilje i druge objekte u tkaninu. Stisnite
vrhove i zavežite s vrpcom.
Izdahnite u talisman i napunite ga zrakom.
Provucite ga kroz plamen svijeće i napunite ga vatrom.
Poškropite ga sa nekoliko kapi VODE i napunite ga vodom.
Uronite ga u SOL, ili ga dodirnite pentagramom te ga
napunite zemljom.
Držite ga u rukama, izdišite u njega i potpuno ga napunite
svom energijom koju možete pobuditi, koncentrirajući se na
vizualizaciju.
Spustite se na zemlju, relaksirajte se i uzemljite moć.
Učvrstite čin, vežući talisman.
Otvorite krug.
MESKALIN, PSILOCIBIN
MESKALIN, PSILOCIBIN
mystica psychodelica
Oko 1909. godine u Beč je iz provincije dolunjao mladi soboslikar u ranim dvadesetima, prazna džepa i opsesivne vjere u vlastiti umjetnički talent. U dva se navrata nije uspio upisati na studij arhitekture, pa je životario prodavajući male akvarele i naslikane razglednice ispred brojnih bečkih povijesno-turističkih lokacija. Slobodno je vrijeme provodio jedući kremšnite, politizirajući po zadimljenim, jeftinim bečkim kavanama i proučavajući germanski misticizam i mitologiju.
Ova ga je posljednja i najjača strast dovela do Ernesta Pretzschea, vlasnika male knjižare u starom dijelu grada u čijoj se stražnjoj kancelariji satima diskutiralo o moći sv. Graala i tzv. Longinusova koplja, metalnog šiljka kojim je, navodno, istoimeni rimski vojnik probio tijelo Isusa Krista i koji se kao osobito atraktivna relikvija čuvao u glavnom gradu imperije bogate prošlosti. Pretzsche je svog mladog štićenika, čije je ime bilo Adolf Hitler, snabdijevao literaturom, pomagao financijski, ali i indoktrinirao tezama o superiornosti arijevske rase koja je imala pravo koristiti i najokrutnije metode u realizaciji temeljnog cilja–dominacije čitavim svijetom. Dakako, da za tako maglovite, dalekosežne i bolesne ambicije siromašnog soboslikara nije moglo kvalificirati samo uživanje u Wagnerovim djelima i pangermanskoj mistici, pa ga je Pretzsche postupno uvodio u tajne alkemije, astrologije i onog čemu se sam posvetio–crne magije.
Bečki knjižar, čije je lice neodoljivo podsjećalo na žablje, bio je dijete farmaceuta Wilhelma Pretzschea koji je dobar dio života proveo u Mexico Cityju i tamo dobro proučio ritualnu magiju Asteka. Njegov je sin Ernest, po povratku u Austriju 1892. godine, već odlično poznavao djelovanje malog modrozelenog, psihodeličnog kaktusa pejotla (lat. Lophophora williamsii), kojim su se drogirali meksički domoroci, doživljavajući tako, za europske pojmove spektakularna proširenja svijesti. Uskoro će to znanje postati moćno oružje u rukama negdašnjeg stanovnika Meksika. Zadojen antisemitizmom, germanskom veličinom i sotonskom bezobzirnošću, Pretzsche se priključuje okultnoj loži na čijem se čelu nalazi stanoviti Guido von List, prva osoba koja u ritualima umjesto kršćanskog koristi kukasti križ. List, kojeg neki uspoređuju s čuvenim Aleisterom Crowleyom, bježi iz Beča nakon skandala u kojem u javnost izlaze detalji o srednjovjekovnim ritualima punim seksualnih perverzija. Međutim, demonsko je sjeme već posijano.
Sotonističko viđenje sv. Graala, uvjerenje da je Germane stvorila izvanzemaljska superrasa i predanost Tamnoj Strani daju Pretzscheu novi životni smisao. Tako i njegovu duhovnom sljedbeniku, Adolfu Hitleru.
Kako je to kasnije napisao povjesničar dr. Walter Johannes Stein, koji je u to vrijeme osobno poznavao Adolfa Hitlera, a za vrijeme Drugog svjetskog rata postao savjetnikom Winstona Churchilla, mladi se soboslikar već tada nalazio na putu kojim ga je usmjerio dijabolični knjižar. Kasnijim je istraživanjima ustanovio da je Pretzsche Hitleru konačni “kozmički smisao” dao uvođenjem u korištenje pejotla, pri čemu je pomogao jedan bizarni lik. Riječ je o Hitlerovu prijatelju Hansu Lodtzu, starčiću razbarušene sijede kose, travaru koji je usamljen živio u skromnoj kolibi na obali Dunava. Po svemu sudeći, on je budućem Fuhreru zamiješao prvu smjesu koja je sadržavala magični kaktus. Već do 1913. godine Hitlera je redovita uporaba, tada još uvijek slabo poznate droge, dovela do mesijanskih vizija o predodređenosti izabrane rase i osobnoj misiji.
Zapadna je znanost ustanovila da je aktivni princip pejotla alkaloid meskalin, no ova je misteriozna droga među bijelce ozbiljnije prodrla tek koncem prošlog stoljeća, u SAD, preko Quanaha Parkera (1839-1911), posljednjeg poglavice plemena Comanche. Njegovi opisi djelovanja malog kaktusa koji ga je “povratio od mrtvih” dovoljno su poticajni za stanovnike surova američkog podneblja i religija se pejotla nezadrživo širi. Već 1918. godine u Oklahomi je osnovana Native American Church, crkva čiji se obred zasniva na uzimanju pejotla, dakle na djelovanju na živčani sustav njegova glavnog sastojka meskalina.
U Europi se prvom detaljnijom studijom utjecaja meskalina na čovječju psihu smatra djelo dr. Kurta Beringera na 400 stranica, a pod naslovom “Der Meskalinrausch”. Riječ je o 1919. godini, prije koje su u zavodljive vizije pejotla uvid imali samo rijetki pojedinci, uglavnom skriveni pod plaštom tajnih okultnih udruženja. Gotovo je sasvim sigurno da je farmaceut Pretzsche bio svjestan prvih opisa pejotla, od Francisca Hernandeza iz 1651. godine, kojim ovaj španjolski kraljevski liječnik upozorava na moć viđenja budućnosti koju kaktus navodno daje, do povremenih izvješća antropologa koji opisuju život i običaje pripadnika plemena Tarahumara. Domoroci s vremenom miješaju kršćanstvo i drevnu religiju baziranu na djelovanju magičnog kaktusa, pa literatura bilježi opise mentalnih kontakata s osobom Isusa Krista u onih koji se nalaze pod utjecajem meskalina.
Zanimljivo je da se postupno razvija vjerovanje u postojanje sveca zaštitnika pejotla, imenom El Santo Nino de Peyotl, koji možda ima neke veze s likom Meskalita kojeg uvodi mnogo godina kasnije Carlos Castaneda, a radi se o kaktusolikom humanoidu kojeg ovaj antropolog navodno redovito kontaktira za vrijeme transa induciranog tajanstvenim alkaloidom. Obzirom da neki stručnjaci procjenjuju kako je djelovanje pejotla ljudima poznato već oko 3.000 godina, a Asteci su oni koji su njegovu primjenu razvili do savršenstva, teško je povjerovati da Pretzsche nije raspolagao znanjima o nadnaravnim moćima koje kaktus pruža i koja su bila više nego dovoljna da mu osiguraju povlašteni status u bečkoj okultnoj komuni.
Hitler i meskalin
Hitler odlazi u Njemačku gdje ga zatiče Prvi svjetski rat, u koji se uključuje bez oklijevanja i stječe reputaciju sluđena fanatika koji se ne može pomiriti s neumitnošću vojnog poraza. Postaje kaplarom, dobija Željezni križ drugog reda, ali završava u sjevernonjemačkoj bolnici Pasewalk, navodno oslijepljen bojnim otrovom iperitom upotrijebljenim na francuskoj fronti. Upravo taj dio Hitlerova životopisa daje naslutiti da se on ponovo, igrom slučaja, sreće sa svojim starim prijateljem meskalinom. Bar ako je vjerovati povjesničaru psihijatrije dr. Rudolphu Binionu, koji je svoju smjelu špekulaciju objavio u stručnom časopisu “History of Childhood Quarterly”.
Naime, pri prijemu u vojnu bolnicu, kod Hitlera je prvobitno dijagnosticirana “psihopatska histerija”, jer su neki njegovi suborci tvrdili da nije mogao oslijepiti od iperita, obzirom da se njihova jedinica nalazila na povišenoj lokaciji do koje otrov nije ni mogao doprijeti. Kako nagađa dr. Binion, psihijatar koji je tretirao kaplara, dr. Edmund Forster, odlučio se za novi, još neispitani pristup. Radilo se o induciranju mistično-religijskih vizija uz pomoć meskalina, što je, nakon nekoliko mjeseci sljepila, rezultiralo–ozdravljenjem. Kakve argumente navodi Binion u korist svoje naizgled fantastične teorije?
Dr. Forstera je još 1933. godine, odmah po dolasku Hitlera na mjesto njemačkog kancelara, likvidirao Gestapo. Sva dokumentacija o Fuhrerovoj bolesti netragom je nestala, ali je ostalo jedno neobično svjedočanstvo. Radi se o knjizi jednog Židova, dr. Ernesta Weissa, objavljenoj 1939. godine. Njen je naslov “Der Augenzeuge” (“Svjedok”), a autor opisuje slučaj nekog “A. H.” koji je nakon transa izazvanog drogom u bolnici Pasewalk progledao. Tako je bar čuo od svog kolege, a to bi mogao biti upravo nesretni dr. Forster koji se početkom 1933. godine doista nalazio u Parizu, gdje je Weiss cijelu priču i čuo. I sam je Hitler u kasnijim godinama u svezi sa svojim sljepilom davao čudne izjave, koje su uglavnom ukazivale na neobično mistično-političko ludilo koje je psihodelična droga poput meskalina mogla lako izazvati. Između ostalog, pričao je kako je u to vrijeme “... čekao poruke iz drugog svijeta...”.
Neposredno nakon poraza Njemačke, Hitler je već nadahnut idejom povratka starog sjaja posrnulom imperiju. Da su okultizam i narkotici u tome igrali značajnu ulogu tvrdi i ugledni pisac i istraživač Trevor Ravenscroft u svojoj knjizi “Spear of Destiny” (Koplje sudbine): “... Hitler je još u mladosti iskusio viša stanja svijesti izazvana drogama nakon čega je neprekidno proučavao ritualnu magiju i srednjovjekovni okultizam, što je kasnije u znatnoj mjeri utjecalo na formiranje nacističke ideologije i svjetonazora...”.
Bilo je podosta onih koji su u minhenskim pivnicama podlegli magičnom šarmu veterana tankih brčića i prodornih plavih očiju, ali u to je vrijeme samo jedan od njih sagledao njegov pravi potencijal. Bio je to Dietrich Eckart, drugi u nizu Hitlerovih mračnih okultno-političkih gurua.
Eckartu ga je predstavio Ernst Rohm, okorjeli homoseksualac i budući vođa SA odreda (“smeđe košulje”), jedini koji je uz Rudolfa Hessa, s Hitlerom bio na ti. Usprkos tome, Adolf ga je 1934. godine, kada se osilio, skratio za glavu. Eckart, kojeg smatraju spiritualnim ocem nacizma, bio je neka vrsta zločinačkog genija. U mladosti je spavao u berlinskim parkovima dokazujući da je neshvaćeni pjesnik i pisac kazališnih komada. Postao je odličan student prava, ali ga to nije odviše zanimalo jer se neviđenim žarom posvetio ritualnoj magiji, o kojoj je znao toliko da su ga kao neprikosnoveni autoritet priznavali nacističke glavešine koji su praktično svi bili članovi tajnih magijskih društava. Eckart je bio praktikant neopoganske magije, a prva je iskustva stekao kroz uporabu droge. Većina se upućenih slaže da je, između ostalih, morala biti u pitanju i neka od psihodeličnih droga koje izazivaju snažne duhovne doživljaje, najvjerojatnije meskalin. Eckart je do kraja života bio teški ovisnik o morfiju. Pokušavao se liječiti–jednom je proveo više mjeseci u nekoj berlinskoj ludnici gdje je ubijao vrijeme postavljajući komade u kojima su glumili luđaci ! Mnogo je putovao i čitao i, poput Nietzschea, cijenio Islam i njegovu umjetnost i kulturu. Ipak, prava mu je ljubav bila ritualna magija koju je smatrao sredstvom za pokretanje “viših sila” koje je trebao kako bi utažio žeđ za moći.
Glavni instrument u ostvarivanje ovog sna bila je tajna udruga “Thule”, koju je osnovao samozvani grof Heinrich von Sebottendorf, zapravo tip imenom Rudolf Glauber, sin vlakovođe iz Dresdena. Zadrti antisemit, on je propovijedao dolazak “nadčovjeka” koji će u krvi njemačkog naroda probuditi zaspalu snagu i pokoriti svijet.
Thule je, prema legendi, hipotetički otok na dalekom sjeveru, sličan Atlantidi. Bio je magijski centar iščezle civilizacije, nestale u katastrofi. S njome, međutim, nije umrlo znanje o tome kako kroz okrutni i perverzni crnomagijski ritual privući nadnaravne sile koje će novom Mesiji omogućiti stvaranje arijevskog kraljevstva na Zemlji. Eckart je imao ogroman utjecaj na Hitlera koji to priznaje u svojoj knjizi “Mein Kampf” (“Moja borba”). Kako to vjeruje i ranije spomenuti Stein, labilnog je veterana, podložna magiji i drogama, Eckart uveo u tehniku seksualne magije nalik onoj koju su prakticirali pripadnici lože Astrum Argentinum, nezaobilaznog Aleistera Crowleya, a kasnije i u krvoločni ritual “astrološke magije” s ljudskim žrtvama koji se propisuje Landalfu II, magu-ubojici iz 9. stoljeća. Prema Ravenscroftu, Hitler, pod utjecajem Eckarta, počinje vjerovati da najjeziviji sadistički rituali omogućuju običnu čovjeku razumijevanje nedostupnih inteligencija Zla, pomoću kojih je moguće doseći svaki ovozemaljski cilj. Do koje je mjere budući Fuhrer osobno sudjelovao u ponoćnim magijskim orgijama danas više ne može sa sigurnošću nitko reći, ali nema sumnje da je Dietrich Eckart, koji je upravljao instrumentaliziranjem jedne male radničke stranke od koje će kasnije Hitler stvoriti svoju Nacionalsocijalističku partiju, znao: Antikrist je rođen ! Znakovita je njegova izjava neposredno prije smrti, koja je nastupila kada se za vrijeme neuspjela pokušaja puča 1923. godine na ulicama Munchena nagutao previše suzavca: “Nemojte me žaliti. Nijedan Nijemac do sada nije utjecao na svjetsku povijest poput mene...”. Jedan od prvih sedam nacista Njemačke, živuća enciklopedija magije i mračni vizionar svijesti zamućene drogama, Dietrich Eckart, bio je mrtav.
A njegov je najbolji učenik, sada već sasvim jasnih ideja, završio u zatvoru, u tvrđi Landesberg, gdje će uz asistenciju Rudolfa Hessa i napisati bibliju nacizma, “Mein Kampf”. U njoj, kao što sam već naveo, neće zaobići ni svog učitelja Eckarta. Nijemci, zastrašeni komunističkom opasnošću i skloni ratnim herojima, nisu Hitleru u zatvoru zagorčavali život, pa će on ovdje umjesto pet godina ostati samo devet mjeseci, uglavnom uživajući u pogledu s prozora udobne sobe i smišljajući kako se dokopati vlasti u razjedinjenoj i poniženoj Njemačkoj. U to ga vrijeme počinje posjećivati ugledni general iz Prvog svjetskog rata, geopolitičar i poliglot Karl Haushofer, koji će uskoro postati treći u nizu Hitlerovih gurua.
Haushofer je rođen 1869. godine u Bavarskoj. Napravio je solidnu vojničku i diplomatsku karijeru za vrijeme koje je službovao u Indiji i Japanu. Tamo je upoznao istočnjačku mistiku, proučavao hiduističke i budističke tekstove, čak ovladao japanskim jezikom i sanskrtom. Napisao je stotine geopolitičkih studija koje su se bavile Lebensraumom (životni prostor) za buduću njemačku naciju superljudi, koju je mislio stvoriti mutacijom arijevske rase. Smatra se da je time zapravo postao idejni začetnik kasnijih monstruoznih eksperimenata po konclogorima. Stvorio je tajnu ložu “Vril”, ustvari neku vrstu eklektičkog mistično-političkog reda koji je u svom stožeru u Berlinu okupljao japanske budiste, tibetanske lame, zapadne hermetiste, Rosenkreutzere, sljedbenike Gurdjieffa i uopće, sve one koji su posjedovali znanja o čovječjoj psihi za koja je Haushofer vjerovao da mogu poslužiti razvoju osobitih sposobnosti u izabranih. O “Vrilu” se prvi puta čulo izvan Njemačke kada je raketni stručnjak dr. Willi Ley 1933. godine izbjegao nacističkom metku i pričao o osobitim vrstama meditacija koje su uključivale neobične tehnike kao, recimo, koncentraciju na jabuku presječenu napola.
Haushofer je doista bio enigmatska figura, čovjek za kojeg su povjesničari sasvim ozbiljno tvrdili da je u vrijeme Prvog svjetskog rata mogao predvidjeti pokrete neprijateljskih trupa, točno vrijeme njihova napada, ili nešto drugo što je ukazivalo da je posjedovao čudnovatu sposobnost zavirivanja u budućnost. Zna se da je bio jedan od dvojice stranaca koji su jedini uspjeli postati članovima supertajne japanske družbe Zelenog Zmaja, koja je podučavala metode kojima se navodno moglo stvoriti svojevrsni “tunel u vremenu” ili koncentracijom ubrzati klijanje biljnih sjemenki nekoliko tisuća puta. Okružje u kojem se kretao, vrlo široko obrazovanje i žeđ za okultnim nisu Haushoferovoj pažnji dopustili propuštanje informacija o psihoaktivnim supstancama koje su mogle čovjeka prekopčati u dimenzije izvan poznatih, u nekoliko minuta i bez dugotrajne i zamorne vježbe. Mada je nedvojbeno bio svjestan Hitlerove sklonosti narkoticima i vjerojatno znao za njegova iskustva s pejotlom, diskutabilno je je li i sam koristio ista sredstva. Radilo se o asketu željezne samodiscipline koji je pazio na svoj “image”, pa ga je danas nemoguće povezati s meskalinom.
Haushofer je Hitlera upoznao s onime što se naziva Tajnom doktrinom i Fuhrer je, kao uostalom i tijekom života, veselo prihvatio novu avanturu u području okultnog. U Njemačkoj se za vrijeme uspona nacizma o ovakvim stvarima govorilo sasvim ozbiljno, čak će godinama kasnije Himmler uspostaviti Ahnenerbe, Okultni biro, koji će staviti svoju šapu na sve slične aktivnosti. Na čelu će mu biti pukovnik SS Wolfram von Sievers, ali ova ustanova neće najmoćnijim magom Trećeg Reicha smatrati Haushofera već stanovitog Friedricha Heilschera, kojega neki nazivaju “najmisterioznijim čovjekom 20. stoljeća”. Mada nije bio član nacističke stranke, pred njegovom su reputacijom drhtali monstrumi poput Reichsfuhrera SS Heinricha Himmlera, šefa Sicherheitsdiensta Reinharda Heydricha, Kaltenbrunnera, a nakon pada Haushofera u nemilost ovaj će čovjek, o čijoj se sudbini ne zna ništa, postati glavni Hitlerov okultni savjetnik. On će nakon nirnberškog procesa zadnji posjetiti von Sieversa u ćeliji smrti i pred zapanjenin čuvarima obaviti cijeli ritual sotonističke Crne Mise i tako ga ispratiti na vješala.
Izgleda da je prije svog pada Haushofer uvidio kuda je dovela njegova opsesija okultnim. Konačno, ne treba zaboraviti da je Haushoferov sin Albrecht smaknut svega nekoliko dana prije njemačke kapitulacije, zbog sudjelovanja u atentatu na Hitlera 20. srpnja 1944. godine.
Zbivanja na bojištima postupno su mutila planove o superrasi, pa se Hitler opet okretao opipljivim pomagalima koja mu je nudio prof. dr. Theodor Morell, njegov osobni liječnik koji ga je kljukao kokainom, morfijem, strihninom i nizom drugih sličnih sredstava. Ispadi paranoje i teške depresije, koji su sve češće uzdrmavali mračnog Mesiju nisu do posljednjeg trenutka njegova života satrli vjerovanje u nadnaravne sile, koje će poslati pomoć njegovim već davno desetkovanim armijama.
Magična droga
Meskalin se nije na optuženičkoj klupi za droge koje izazivaju religijsko-mistična uzbuđenja našao slučajno. Ova kemijski jednostavna molekula, 3,4,5-trimetoksifeniletil-amin, sastojak je osušena kaktusa koji se javlja u količini od 4-7 posto. Stajanjem se u kriškama kaktusa ne raspada, pa je domorocima dovoljna jedna berba godišnje kako bi namirili svoje potrebe za rituale kod kojih se od kaktusa naprave kuglice, što se mijese rukama navlaženim slinom i gutaju. Uslijed gorkih glikozida pejotl u pravilu izaziva povraćanje, a cijeli ritual treba proći uz uzimanje većih količina vode, o čemu se brine posebno educirani čovjek koji cijelonoćno haluciniranje prati pri punoj svijesti, kako bi mogao opsluživati one koji putuju daleko izvan sustava omeđenog običnom ljudskom sviješću. Kriške pejotla su za pripadnike već spominjane Domorodačke američke crkve sakrament umjesto krvi i tijela Isusova. Pejotisti opisuju intenzivne duhovne doživljaje koji ih, prema njihovim tvrdnjama, dovode do transformacije koja podrazumijeva svakodnevno življenje onih vrijednosti koje su proklamirane u raznim religijama. Po svemu sudeći, ono što će droga osloboditi iz dubina čovječjeg nesvjesnog ovisi o tome kako se onoga tko je pod utjecajem narkotika usmjerava. Kao što sam već spomenuo, točnom se doima postavka jungovske psihoanalize: “... Svi strahujemo strahove svojih predaka...”. Naši nam roditelji odgojem nesvjesno usađuju strahove koje su i oni primili od svojih roditelja, pa se kroz generacije gomilaju strahovi, predrasude i još štošta što može pod utjecajem droga isplivati iz nesvjesnog. Halucinacije u slučaju pejotla vođene su specijalnim pjesmama koje za vrijeme seanse s drogom treba pjevati uz ritmičko udaranje bubnjeva. Drugim riječima, ako je okružje u kojem se droga uzima nabijeno pozitivnim intencijama i iskustvo koje se iščekuje čisto religijskog karaktera, uslijediti će pozitivna transformacija. Ako je onaj koji žvače pejotl ili uzima sintetski meskalin inspiriran mračnim željama i silama skrivenim od naših očiju, vjerojatno će njegovo iskustvo biti obojeno na isti način. Ljudi su pod utjecajem gotovo svake droge hipersugestibilni, pa će se iz nesvjesnog osloboditi ono što svojim pristupom potaknu. Koliko mali kaktus znači američkim starosjediocima možemo vidjeti iz činjenice da je broj od 13 tisuća pejotista do 1992. godine narastao na četvrt milijuna, što je preko pola svih danas živućih američkih Indijanaca. No, ovdje treba istaći bitan faktor koji se već nazire–motivacija.
Kult biljaka
Kult biljaka
Bosiljak je nikao na Isusovom grobu, a ruža na grobu devojke
PIŠE: ALEKSANDAR LAKOVIĆ
Kult biljaka je jedini od starih paganskih kultova s kojim se pravoslavna crkva (i srpska) bezuslovno izmirila. To su uporne paganske predstave iskoristile da zadrže svu svoju simboličnost, i to u izvornom obliku. Štaviše, i značajne biljne vrste iz prastare religije zauzele su vidno mesto u pravoslavnim obredima, umesto strogo kanonizovanih biljaka. Na primer, bosiljak kao sveto pagansko drvo zamenjuje pravoslavno. Zatim, u kultu zapisa i prinošenju žrtava hrastu, u srpskim selima danas učešće uzimaju i sveštenici. Čak su i manastiri i crkve dobijali imena po za Slovene važnim šumskim žiteljima (Krušedol, Orahovica…).
Slovenska je postojbina obilovala prašumama. Tačnije njihovo stanište je bilo opkoljeno džinovskim šumskim arealima. Tako da je staroslovenski doživljaj biljaka i drveća identičan doživljaju božanskih i demonskih bića, što je uslovilo tabuisanost biljaka i drveća. Tada se obožavala čitava biljna vrsta (npr. bosiljak, lipa, hrast, leska…), a kasnije se započelo obožavati i samo jedno drvo ili biljka iz navedenih vrsta. Npr. bor kralja Milutina u Nerodimlju (kao božansko drvo) ili orah u selu Molovina u Sremu (kao demonsko drvo) ili čudotvorna Nemanjina loza u Hilandaru.
Očito je da su stari Sloveni razlikovali dve kategorije drveća: dobra i zla, odnosno srećna i nesrećna (kako su ih delili i stari Grci, Rimljani i Germani). Iz te podele i potiču bajkolike predstave u našem narodu o biljkama i šumskim stanovnicima. Po njima je leska magično drvo, kojim se ispunjava svaka želja, čak se može i čovek pretvoriti u životinju. Ali je istovremeno i drvo znanja. Nijedno drvo nije tako snažno u odbrani od zlih demona kao što je glog, te je u vidu kolca neophodan kao sredstvo za ubijanje vampira.
Zatim, lipa je sveto drvo kod svih Slovena. Hrast je i drugim religijama poznat kao drvo posvećeno Bogu gromovniku, a kod Srba je i badnjak tabuisan zapis. I bosiljak se iz stare religije lako uklopio u novu, prevashodno zbog učenja da je bosiljak božji cvet. Veruje se da je raskovnik mitska biljka, koja otvara svaku bravu i pronalazi skriveno blago.
Vremenom su praslovenski kultovi ogrtali novu odoru. Među njima su verovanja da "senovite" biljke pripadaju duši (legenda o poreklu kosovskih božura; bosiljak je nikao na Isusovom grobu, a ruža na grobu nevino poginule devojke) ili pripadaju demonu. Dobrom ili zlom (brest, jasen, jela, bor… pripadaju vilama, a orah i zova zlim demonskim bićima). Dok po najstarijem paganskom verovanju, biljkama koje pripadaju divovima, priliči epitet divlje biljke. No, kako su divovi najstarija mnogobožačka paganska forma, vremenom su biljke i drveće prisvajala i božanstva. Hrast je atribut Boga groma i oluje, a leska i lipa su posvećene ženskim božanstvima.
Zanimljivo je u ovom času, pomenuti predanje da se ceo biljni svet, u gotovo svim religijama i mitologijama, dovodio u interesnu sferu i pod kontrolu ženskih božanstava i demona.
Uporedo sa ovim promišljanjima postoji i ubeđenje da je drvo, pre svega, sklonište i sedište ljudskih duša. Dokaz da su biljke i drveće "senoviti", jeste običaj da se oko grobova, sade cveće i biljke (lipa i bosiljak obavezno) da bi se duša pokojnika u njih sklonila. Pisana potvrda je zaključak Plinija starijeg iz prvog veka pre Hrista da je drveće "hram bogova". Na pojedinim biljkama rado se okupljaju vile. To je "vilinsko drveće". Takvu su sposobnost naši preci pridavali brestu i jasenu. Kao i tisa koja raste isključivo na "čistom" mestu i u narodu je poznata kao "vilinski stan".
Osnovna i prva vezba shamanizma
prvi zadatak: prolazak kroz tunel i razgledanje sta je u njemu
Oprema : Bubanj i bubnjar ( pomocnik) ili nasnimljen ritam na nekoj vrsti zapisa ( komp, kaseta , cd u stubu )
Ne jeste nista 4 h pre vezbe a pre toga jesti jaku hranu. 24 h pre vezbe ne konzumirati nijednu psihoaktivnu supstancu. Za ovu vezbu vam je potrebna neometana koncetracija , mracna soba sa uslovima za meditaciju. Lezite na pod, raskomotite se i skinite cipele. Pocnite polako i smireno da disete razmisljajuci o svom zadatku. Prekrijte oci tako da ne ulazi nijedan tracak svetla. U mrklom mraku pokusajte da zamisljate neki otvor , bilo koji je dobar : pecine, supljine , rupe u panjevima itd. Bilo koji otvor je dobar. Pravi je onaj u kojem se osecate najudobnije i dobro ga vizualizirate. Pre nego sto udjete zapamtite sto vise mogucih detalja oko otvora.
Nalozite saradniku da lupa bubnjeve u frekvenciji od 205 do 220. Neka ritam bude brz i jak, monotonog i nepromeljivog ritma. Ritam ni slucajno ne sme biti razlicit.
Kada bubanj krene vizualizirajte ulazak u zemlju. U pocetku moze biti vrlo mrachno. Ponekad je naboran a vrlo cesto krivudav . Ako naidjete na zid pokusajte da ga zaobidjete ili nadjite otvor. Uspeh u putovanju zavisi od stava koji imate negde na pola puta izmedju pokushavati previse i ne pokusavati dovoljno.
Bubnjar vas izlazak treba da najavi sa 4 odvojena udarca, kad se vracate jos brzi ritam i kraj putovanja takodje sa 4 udarca odvojeno od osnovnog ritma.
Ovakve i slichne vezbe mozete naci u knjizi Shamanski put- Majkl Harner
Kako se riješiti viška masnoće u nogama
Višak masnoće kod ljudi se često akumulira u noge i bokove, pogotovo kod žena. Dosta je teško riješiti se masnoće u nogama bez da i na drugim djelovima tijela izgubite masnoću, no to je sasvim u redu. Ako želite dotjerati noge u red tada morate prilagoditi prehrambene navike i redovito vježbanje.
Jedite zdravu hranu bogatu hranjivim tvarima. Jedite puno svježeg voća i povrća, proteina i ugljikohidrata. Maknite iz prehrane slatku hranu, brzu hranu i pivo. Nije istina da neka hrana odlazi u određene djelove tijela, već je stvar u tome kakav je tip tijela. Neki ljudi su više skloni da im se masnoća gomila u nogama od drugih. Ako ste jedni od takvih, tada vam je najbolje izbjegavati nezdravu hranu.
Obavezno se morate baviti vježbanjem tj. kardiovaskularnim vježbama kroz jogiranje, hodanje, koturanjem ili vožnjom bicikla.Vježbanje je vrlo važno kad želite izgubiti višak masnoće. Postavite si zadatak da morate manje jesti, a više vježbati. Ako vam fali motivacije nađite partnera da vježba sa vama.
Naučite specifične vježbe za skidanje masnoće upravo sa nogu kao što su čučnjevi, vježbe za listove i sl. Možetre vježbati kod kuće koristeći improvizirana pomagala ili u teretani na spravama. Imajte na umu da morate vježbati sve mišićne grupe da biste izbjegli nejednakost u skladu tijela.
Kako izbjeći ugrize mačke
Ugriz mačke može biti vrlo bolan kao i opasan, no može se izbjeći ako imate na umu neke sigurnosne mjere...
Pripazite na koji način se igrate s mačkom. Mačke su programirane da love i hvataju male stvari koje se miču (ptice, miševi...). Kad se igrate sa mačkom rađe koristite igrače nego gole ruke.
Ne vucite igračku dalje od mačke i njenih kanđi jer to će potaknuti mačku da pokuša uhvatiti vaše ruke. Umjesto toga gurajte igračku prema mački.
Prepoznajte govor tijela kad mačka postane agresivna. Mačka koja želi ugristi ili ogrebati zauzet će pognuti položaj, uši će postaviti prema natrag i svinut će rep prema unutra.
Izbjegavajte preplašene ili agresivne mačke. Izbjegavajte mačke koje su gunđave i koje psikaju te prijete kanđama. Preplašene mačke će vjerojatno pobjeći, no ako su stjerane u kut neće se ustručavati koristiti ugriz kao obranu.
Dajte mački vremena da se smiri. Mozak u mačaka je drugačiji od ljudskog i mogu ostati nastrojene i do 48 sati.
Ako vas i ugrize odmah očistite ranu. Operite ranu sa toplom vodom i sapunom te onda nanesite antibiotik u prahu ili kremi da biste spriječili infekciju.
Kako voljeti sebe i poboljšati samopoštovanje
Postoji puno tehnika za poboljšanje samopoštovanja da biste se više voljeli. Ovdje ćemo navesti nekoliko da vam pomognu da se zavolite više i pojačate samopouzdanje. Samopouzdanje ujedno poboljšava i odnos sa drugima.
Svakog dana napišite na papir najmanje pet stvari koje volite na sebi i zašto. Možete i napisati što drugi vole kod vas i zašto. Preporučamo da to radite najmanje mjesec dana, no bolje za vas da to radite i duže.
Pitajte sami sebe što je simpatično u stvarima koje ne volite na sebi. Zapišite to na papir. Npr. Ako netko ne voli sebe zbog nečeg što uzrokuje nelagodu može zapravo otkriti da su neke nelagodne stvari dobra prilika da se sam sebi nasmije i bude ponizan što smanjuje stres.
Pogledajte druge ljude koji imaju karakteristike koje želite imati, tada pogledajte u sebe za tim istim karakteristikama. Nemojte odmah misliti da vi to nemate u sebi. Morat ćete dublje ući u sebe da biste to našli. Možda nađete samo sjeme koje ćete morati uzgajati da bi se širilo i raslo.
Rado prihvaćajte komplimente sa jednostavnim riječima „Hvala“. Nakon što ćete to uraditi dovoljno puta počet ćete se osjećati bolje, ugodnije, a i oni koji će vam djeliti komplimente osjećat će se bolje. Vaše samopouzdanje će rasti i činiti vas sretnijim osobama.
Kako ublažiti zatvor kod djece
Zatvor je nešto o čemu ljudi ne žele razgovarati već žele znati što učiniti kad vam djete ima zatvor. Zatvor može dovesti do velikih problema pogotovo kod djece. Sve se to može izbjeći ako obratite pažnju na djetetovu potrebu za odlaskom na wc.
Najvažnije je da dijete odvedete doktoru na pregled jer postoje medicinski problemi koji uzrokuju zatvor. DO odlaska doktoru pomoći će vam ovi savjeti...
Obavezno neka djeca piju vodu. Djeca nisu velike vodopije no moraju popiti minimalno šest čaša vode na dan.
Vježbanje rastezanja može uvelike pomoći kao i hodanje. Tako tijelo procesuira otpadne tvari iz tijela.
Vlaknasta hrana prirodnim putem pomaže bolju stolicu Dakle, žitarice i pšenični kruh i sl.
Jogurt također pomaže probavi, a djeca vole voćne jogurte.
