Šegrtski zapisi
nedjelja, 06.09.2020.
Zapisi iz Slavonije: Prosječan Hrvat-iseljenik 1910. i 2020.
Osijek - gospodarsko središte Slavonije, Srijema i južnog dijela Baranje tijekom Austro-Ugarske Monarhije
Davne 1910. sokakom je polako prolazio osluškujući zvona župne crkve što ih je ranom zorom probudio tadašnji zvonar bogate župe. Kada promatramo tu godinu, godinu zadnjeg popisa stanovništva Austro-Ugarske Monarhije („tamnice naroda“ kako su generacije i generacije učile na takozvanom brdovitom Balkanu) čovjek može samo stati s mislima A. G. Matoša „O, ta uska varoš, o, ti uski ljudi“.
Bogatstvo se ne nalazi samo u dukatima što na teži način šokačke obitelji kroz desetljeća primjećuju, bogatstvo se ne nalazi u dužini pljeska na zborovima, sletovima i „otvorenjima projekata“ nego u onome što je čovjek mogao primijetiti dok je napuštao slavonsku ravnicu prije stotinjak godina… Ravnicu koja je tada imala posijana polja kukuruzom, pšenicom i drugim žitaricama (većinom ekstenzivno, ali i to je bilo dovoljno da ljudi dolaze „trbuhom za kruhom“), dimnjake koji su tada rasli kao „gljive poslije kiše“ uz Dravu. Bilo u prijestolnici Slavonije, južne Baranje i Srijema – Osijeku ili u slavonskim gradićima. U te su tvornice odlazili radnici i radnice, u te tvornice koje su kasniji tvorci paradigme „tamnice naroda“ poistovjetili sa svojim (ne)radom…
Dok sada ljudi tipkanjem po tipki like, share, subscribe prave jagodice na prstima kao kod djeteta, putnik je te, ne tako davne u povijesnim interpretacijama 1910. godine vidio ljude kako su crni od rada ispod Sunca zlatnoga, kako imaju žuljeve na rukama i mole se tijekom odmora podnevnog uz križeve krajputaše. Putnik je taj napustio tadašnju Trojednu Kraljevinu Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju prekooceanskim brodom iz Rijeke dok su se u isto vrijeme vodile rasprave o tome što će biti s rijekama Dravom, Savom i Dunavom, poplavama i melioracijama – što će biti sa slavonskom, baranjskom i srijemskom žitnicom Hrvatske…
A, što vaše dijete, unuče napušta? Koje radnike i radnice, tvornice, čija polja, koje rasprave u novinama, vijećnicama, saborima?
I dok roditelji u tišini svoga doma, daleko od svjetla novinara i malograđanštine pognute glave plivaju u mislima teškim dijete se sjeti jednih Matoševih riječi „No šta će meni tuđi krov, Sloboda tuđeg kraja? Tek kod kuće je blagoslov, A svog bez zavičaja je teško živjet, teže još umrijeti: Jer svaka ptica k svome jatu leti. Slobode traži samo, gdje Ti zbori majke mlijeko! Po narodu si svome sve, Bez njega – Niko, Neko, Pa plačeš ko nad vodom Babilona, Na zvuk kad misliš seoskoga zvona.“
Hoće li se samo sjetiti ili kao i pisac ovih riječi vratiti u Lijepu našu…
Oznake: migracije, Slavonija, A. G. Matoš
subota, 18.11.2017.
Grad heroj Vukovar – grad egzodusa 20. stoljeća
Foto: youtube
„Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi.“
Poezija: Siniša Glavašević, Priča o Gradu
„Grad – to ste vi“ te riječi diraju u srce, bude osjećaje stanovnicima Vukovara, ali i ne samo Vukovara nego svim ljudima koji su svjesni herojstva Grada Vukovara. Iz toga ćemo razloga nešto reći o stanovnicima Grada na dvije rijeke, tko je sve i kada živio, demografski razvoj Vukovara.
Krajem 18. stoljeća Vukovar je bio županijsko središte Srijemske županije. Malo je poznato u javnosti da je Vukovar sve do 1873. godine bio Grad od dva dijela – Starog i Novog koji su bili povezani s mostom preko Vuke. Dok još nije osnovana Srijemska županija u Starom i Novom Vukovaru je 1730-ih godina zabilježeno u katoličkim župnim matičnim knjigama 372 kuće. Tijekom istog desetljeća u popisu vlastelinstva Vukovar spominje se 410 kuća ( Stari-371, Novi-39). Gradski magistrat je 1739/1740 popisao oko 1200 stanovnika, dok su godinu dana kasnije franjevci naveli podatak od 1022 stanovnika-katolika. Možemo pretpostaviti da su razliku činili stanovnici pravoslavne vjeroispovijesti, kao i drugih vjerskih zajednica. Stotinjak godina kasnije, to jest 1830. godine Vukovar je imao 978 kuća i oko 5000 stanovnika. Dvanaest godina kasnije popisano je 5310 stanovnika od toga je katolika bilo 3302, a pravoslavnih 1938, Židova 50 i kalvinista 20. Spomenuti su različiti pripadnici vjerskih zajednica bili rezultat mnogobrojnih migracija diljem Habsburške Monarhije, naročito iz južne Ugarske (Banata i Bačke).
Prije početka Prvog svjetskog rata, to jest tijekom zadnjih godina postojanja multietničke i multikonfesionalne Habsburške Monarhije proveden je jedan od najcjelovitijih popisa stanovništva 1910. godine. Prema tome popisu možemo uočiti da je u tada cjelovitom Vukovaru (spomenuto spajanje Starog i Novog 1873. godine) živjelo 10 359 stanovnika. Hrvata je bilo 4125, Nijemaca 3502, Mađara 954, Srba 1592 i drugi. Promatrajući popis kroz konfesije možemo uočiti da je Rimokatolika bilo 7923, Grkokatolika 84, Reformista 175, Evangelika 56, Pravoslavnih 1628, Židova 493.
Tijekom monarhističke Jugoslavije, odnosno tijekom prvih godina iste iseljeno je dosta Mađara i Nijemaca što se često u literaturi navodi i kao prvi egzodus stanovnika Vukovara. Drugi val pojačanih migracija u 20. stoljeću počinje 1939. godine kada Srbi koji su pretežito od 1918. godine zamijenili Nijemce i Mađare na službeničkim mjestima napuštaju Vukovar. Od 1941. do 1943. godine i Židovi, Hrvati koji su se suprotstavili vlasti NDH, Romi i Srbi napuštaju Vukovar. Treće iseljavanje je uslijedilo dolaskom komunističke vlasti kada protjeruju Nijemce iz Vukovara i okolice, kao i drugi narodni neprijatelji (naročito Hrvati). Najveći egzodus stanovništva iz Vukovara uslijedio je 1991. godine kada je Vukovar bio okupiran. U Gradu heroju je prema popisu stanovništva 1991. godine bilo 44 639 stanovnika od kojih 21065 Hrvata (47,2%), 14425 Srba (32,3%), 4355 Jugoslavena (9,8%) i 4794 drugih (10,7%). Nakon 1991. godine je uslijedila depopulacija u njezina tri oblika-emigracijska, prirodna i ukupna. Ona je bila rezultat srpske oružane agresije i spomenute okupacije. Prema izvještaju Državne komisije za popis i procjenu ratne štete 1999. godine ratna šteta na području Grada Vukovara procijenjena je na 9,5 milijardi kuna.
Više o opisanoj tematici u:
Davor Marijan, Obrana i pad Vukovara
Sanja Lazanin, Stanovništvo Vinkovaca i Vukovara u razdoblju njihova oblikovanja u urbane cjeline: kraj 18. i početak 19. stoljeća
Slaven Ružić i Dražen Živić, Ratni mortalitet Srba (bivše) općine Vukovar tijekom 1991.
Dražen Živić, Demografske osnove poslijeratnog razvoja Grada Vukovara (1991.-2001.)
Oznake: Vukovar, migracije, 1991
