Šegrtski zapisi
nedjelja, 26.04.2020.
Biseri prirode - jučer, danas, a što ćemo sa sutra?
Foto: Biser prirode - Jugovača na prostoru grada Belišća
U novom dijelu Zapisa možete vidjeti i zemljovide iz 18. i 19. stoljeća dijelova slavonske Podravine
Vode li čovjek i ostatak prirode sukob, suživot ili međuodnos već desetljećima, stoljećima ili tisućljećima? O navedenim akterima možemo čitati i u povijesnim izvorima koji govore o slavonskoj Podravini, prostoru uz rijeku Dravu od Virovitice do Osijeka.
U istočnom dijelu slavonske Podravine (područje današnjih gradova Belišće, Valpovo, Donji Miholjac i okolnih općina Bizovac, Koška, Marijanci, Magadenovac…) nalazi se prirodna-povijesna baština čiji “život” možemo interpretirati oko dva, tri stoljeća na temelju trenutačno dostupne literature i povijesnih izvora. U prirodnu baštinu svakako ulazi jedan biser prirode koji ostavlja bez daha – močvara/bara Jugovača. U južnijem dijelu područja grada Belišća prostire se jedna od rijetkih šuma međuriječja Karašice i Vučice koja skriva zanimljive priče koje samo čekaju da ih ljudi pročitaju, ugledaju ili možda i osluhnu na mnogobrojnim šumskim putovima. Sjevernije od Vučice prolazi kanal Strug koji je do prije stoljeća i pol bio potok koji je poplavljivao okolno područje i za kraj rijeka Vučica. Danas rječica na kojoj su prije kao utvrde koje život znače lokalnom stanovništvu stajali mlinovi. Ona nije bila samo izvor života nego i granica dva svijeta slavonske Podravine – sjevernog svijeta motike i južnog svijeta sjekire i močvare. Tijekom 18. i 19. stoljeća pritoci rijeke Drave, Karašica i Vučica život su značili stanovništvu vlastelinstava sa središtima u Orahovici, Našicama, Šokac (Donjem) Miholjcu, Valpovu, a danas su samo tihi, zaboravljeni promatrači…
O svemu navedenome, ali i o još ponekim temama koje proizlaze iz sukoba/suživota između čovjeka i ostatka prirode (jučer i danas) možete pogledati u novom dijelu Zapisa iz Belišća. A, što ćemo sa sutra?
Više na youtube kanalu:
Biseri prirode - jučer, danas, a što ćemo sa sutra?
Oznake: povijest okoliša, Drava, slavonska Podravina
nedjelja, 05.04.2020.
Epidemija kuge 1815.-1816. – od bježanja u šumu i raširenog straha do zatvaranja kuća
Foto: Hrvatska na tajnim zemljovidima, Hrvatski institut za povijest
Kada promatramo dostupnu literaturu i povijesne izvore o takozvanoj zadnjoj velikoj epidemiji kuge u Europi možemo doći do zapisa o bježanju ljudi u šumu, raširenog straha diljem hrvatskih povijesnih prostora zbog epidemije kuge i zatvaranja kuća.
3. dio – Epidemija kuge 1815.-1816.
O epidemiji kuge tijekom drugog desetljeća 19. stoljeća imamo podatke o širenju na prostoru Jasenovca pa u krajevima malo sjeveroistočnijim koje možemo ubrojiti u takozvanu Slavonsku vojnu krajinu i na prostoru Makarske i okolice. To ne znači da nije bilo pojedinačnih slučajeva i u ostalim dijelovima Dalmacije, Slavonije, Srijema, odnosno tadašnje civilne Slavonije, kao i civilne Hrvatske. Ipak, za sada o potonjim dijelovima na temelju dostupne literature i izvora možemo iznijeti tezu da je bio više raširen strah nego epidemija.
Za Bosnu i Hercegovinu kao prostore iz kojih se širila kuga u dijelove Habsburške Monarhije postoje jasni zapisi da je epidemija bila raširena od 1814. do 1818. godine, a u nekim dijelovima tadašnjeg Osmanskog Carstva i od 1812. godine. U takvim okolnostima ne treba čuditi zatvaranje kuća u Osijeku krajem 1815. godine, pod utjecajem slabe žetve i gladi pojačani strah od širenja kuge na prostoru Kutine, Koprivnice i Legrada, ali i širenje kuge u Makarskoj tijekom 1815. godine.
Kao i svaka epidemija i ova je s vremenom prestala i nestala.
Više na youtube kanalu:
Šegrtski zapisi - Epidemija kuge 1815.-1816.
Oznake: Slavonija, Srijem, Dalmacija, kuga
