Šegrtski zapisi
nedjelja, 30.12.2018.
Sela podižu gradove – nekada u slavonskoj Podravini
Foto: Ostaci srednjovjekovne valpovačke utvrde
Kada promatramo povijest gradova poput Zagreba, Splita, Rijeke i Osijeka možemo uočiti demografski razvoj u zadnjih stoljeće, stoljeće i pol. Tome su doprinijeli migranti iz okolnih naselja. Tako su recimo u Zagreb dolazili iz Hrvatskog zagorja i Prigorja, a u Split s otoka i iz Dalmatinske zagore.
Isto je bilo i s manjim središtima, naravno, u manjim omjerima.
Kada promatramo povijest naselja Slavonije, Srijema i Baranje možemo primijetiti promjenu položaja mnogobrojnih naselja tijekom migracija na relaciji selo-grad-selo. Neka su nestala, a neka su se doslovno preselila od nekoliko stotina metara do nekoliko kilometara.
Zahvaljujući zemljovidima iz 1730-ih i 1780-ih godina i izvještajima komorskih popisivača možemo interpretirati i migracije stanovništva slavonske Podravine nakon sukoba osmanske i habsburške vlasti s konca 17. stoljeća.
Youtube:
Slavonska naselja - migranti, 2. dio
Slavonska naselja - migranti, 1. dio
„Nekadašnji stanovnici katolici tijekom osmanske vlasti poput stanovnika Metlinaca zabilježeni su 1698. godine u obližnjem središtu Valpovo. To znamo jer je zapisano pored njihovih imena i prezimena da dolaze iz spomenutog naselja, odnosno predija Metlinacz. Oni su poimence Paulus, Paulus Begovich (Begović), Joannes Begovich (Begović), Andreas Begovich (Begović), Andreas Juranich ( Juranić). Za razliku od prezimena Juranić i danas prezime Begović možemo pronaći u Valpovu. Četiri godine nakon prvog komorskog popisa, tj. 1702. godine Metlinci su i dalje nenaseljeni, ali se postupno gubi spomen naselja uz emigrante iz istoga. Tako je, primjerice, od prethodno spomenutih samo uz jednog stanovnika po imenu Mihal koji je možda nasljednik pisalo da je iz Metlinaca. Najvjerojatnije su ostali sa svojim obiteljima te su se pritom asimilirali u Valpovu i nisu više imali potrebu ni oni, a ni komorski popisivači navoditi da su rodom iz Metlinaca. Sve u svemu, u Metlince se sigurno nisu vratili jer su bili nenaseljeni kako je već i navedeno. Kada se promatra prvospomenuti popis iz 1698. godine, možemo uočiti da je oko 90 % od ukupno 148 tadašnjih valpovačkih kućedomaćina i njihovih obitelji bilo iz nekadašnjih okolnih naselja. Uz navedene je kućedomaćine iz Metlinaca najviše pridošlica bilo iz najbližih naselja koja su do dva ili tri sata hoda od valpovačke utvrde, odnosno do 12 kilometara udaljenosti od utvrde…
Za razliku od spomenutih naselja bilo je došljaka u Valpovu i iz naselja u kojima su unatoč trendu migracije prema središtima pojedini kućedomaćini ostali živjeti u svome rodnom naselju. Kao primjer možemo navesti kućedomaćine iz Vinogradaca, Črnkovaca i Rakitovice. Kućedomaćini koji su rodom iz zadnje spomenutog sela nisu za razliku od Vinogradčana i Črnkovčana odlazili u za njih relativno udaljenije Valpovo, nego i u obližnja središta poput današnjeg Donjeg Miholjca i Svetog Đurđa. Njihova je migracija po svemu sudeći ovisila o osjećaju sigurnosti koji se pojavljivao posebno kod svakog kućedomaćina i njegove obitelji ovisno o njihovu odnosu prema okolnim močvarama i šumama i svemu što su one donosile.“ (M. Sučić, Počeci habsburške Valpovštine, Ogranak Matice hrvatske u Valpovu, 2017.)
Oznake: povijest, Valpovština, Miholjština
