Šegrtski zapisi
srijeda, 24.10.2018.
Tekla voda Karašica...
Foto: slavonska Karašica
„Tekla voda Karašica do Valpova od Našica“ riječi su koje pjevuši i staro i mlado i oni koji žive i koji samo prolaze kroz Valpovo, Našice i Slavonsku Podravinu. Slušajući samo te riječi uz promatranje toka Karašice kroz Valpovo možemo se zapitati koliki je zapravo značaj Karašice za slavonska naselja i što je još važnije – koji je potencijal Karašice za tzv. Slavonsku Podravinu, odnosno sjeveroistočnu Slavoniju.
Povijesni značaj Karašice možemo definirati na temelju interpretacije povijesnih izvora, dostupne literature i narodne predaje. Rijeka čiji se izvor nalazi na padinama Papuka i koja je najvjerojatnije dobila ime od turske riječi kara što znači crn. Odnos s lokalnim stanovništvom navedenog prostora i prolaznicima možemo pratiti još od srednjega vijeka. Razdoblja koje se i dan danas definira kao mračno doba što odmah znači i negativno, ništa dobro, a kada srednjovjekovlje promatramo kroz baštinu bez previše razmišljanja možemo spomenuti valpovačku kulu obitelji Morović, orahovačku Ružicu grad, nekadašnju valpovačku kapelu sv. Trojstva itd… Kada su već obje valpovačke građevine postojale nešto više od jednog stoljeća (gradnja je trajala do 1430-ih godina) zabilježeno je 1530-ih godina bujanje rijeke Karašice i onemogućavanje prolaza vojske generala Katzianera preko valpovačkog mosta. Nakon što je ipak prošla izgubila je čuvenu bitku kod Gorjana. U današnje je vrijeme teško zamislivo da Karašica može napraviti ovakav neki čin, a koji nije bio anomalija koja se dogodila prije gotovo pet stoljeća.
Tri su se stoljeća kasnije (tijekom 18. stoljeća) slične zgode događale i na godišnjoj bazi. Može se primijetiti na osnovi zemljovida, kao i danas da je Karašica dijelila Valpovo na dva dijela, ali i da se za razliku od našega doba tijekom života prvih valpovačkih vlastelina dijelila u dva rukavca južno od Dvorca Valpovo. Takav je položaj jedne rijeke tijekom razdoblja koje se može definirati kao doba sukoba rijeke i čovjeka gdje i dalje čovjek izvlači deblji kraj omogućavao Karašici tijekom svakog proljeća i jeseni poplave čakanačkog dijela Valpova. Ne treba se zaboraviti spomenuti i da su stanovnici s lijeve strane dobivali svoju dozu vode od stope, a ponekad i dvije u svojim voćnjacima i baščama. Ipak su Čakančani dobivali neusporedivo više vode koja je često i danima onemogućavala svakodnevne radove oko kuće ili odlaske s volovima i kolima na oranice na prostoru današnje Gorice Valpovačke.
Opisano djelovanje Karašice, odnosno vode nije samo odmagalo nego i pomagalo Valpovu kroz razvoj mlinarstva. Na temelju izvještaja komorskih popisivača s kraja 17. stoljeća ukupno se na prostoru današnje Valpovštine i Miholjštine spominje tri kopnena mlina (mlin koji je za razliku od vodenice povezan s jednom obalom zbog širine rijeke) na Karašici i Vučici i jedna vodenica na Dravi. Od kopnenih je mlinova jedan s dva žrvnja podignut u Valpovu na Karašici uz napomenu da su komorski službenici primijetili još jedno mjesto za mlin s dva žrvnja.
Nikako ne smijemo radi takozvane okolišne baštine koja nije ništa manje važna od očite profane i sakralne baštine spomenuti i mnogobrojne kanale koji daju dodatnu ljepotu valpovačkom parku i perivoju. Ti su kanali nastali pod utjecajem procesa dugih trajanja međuodnosa rijeke Karašice (koja se granala u današnjem parku) i ljudi od srednjega vijeka pa do 20. stoljeća.
Više o rijeci Karašici koja nije samo rijeka pjesme nego i rijeka potencijala možete čitati u knjizi Počeci habsburške Valpovštine čija će se promocija uskoro nastaviti.
Oznake: povijest, slavonska Podravina
