Dobar ili loš...
subota , 31.01.2009.Bez pobjednika je, ova borba.
Kiša koju ljubim sanjivo se namještajući
da bolje vidim kap,
istu koja je jednom iz oka izašla.
Tako staklena, biserna i sjajna,
kao sve tvoje što nosim u sebi.
Pogled na rubu tuge,
prepoznavanje u slučajnom susretu,
tišinu pri dodiru...
I jer sam te davno ostavila iza sebe
vrednujući ono što ne pružaš.
Ali ipak, dovoljno je što postojiš.
I što te mogu čeznuti silinom luđaka.
Ti upotpunjuješ moj mali svijet.
Čak i kada se u pokušaju sebičnosti
pretvaram u led.
O Bože, kakva tričarija
glumiti sebi da te ne trebam.
Možeš svoj životni put obilježiti nevažnim,
ne pronaći u njemu ni minut za mene,
ali sekunda koju si mi oteo
začahurena je u tebi.
Kao kap otkinuta od neba.
Imam snage za san u koji nećeš doći
koliko i radost jer si naišao u njega, usput.
Ostaje da te volim.
Kao što kišu ne volim.
Ali opet je čeznutljivo gledam,
tražeći skrovište u tebi.
Ti si jedina pećina
u kojoj nije hladno ni mračno,
jedino skrovište do kojeg znam put.
Bez pobjednika je, ova borba.
Dobar ili loš, jednako si voljen…
samo više bola zadaješ.
Arhiva 2007
komentiraj (27) * ispiši * #
DAN POTPORE **DREAM MAKER**
petak , 30.01.2009.*************************************************************************
Svi mi, koji stvaramo na ovaj ili onaj način, prepoznat
ćemo svoja djela ma gdje naletjeli na njih.
Krađe su sve češće, i ono što se dogodilo dragoj
Dream maker može se dogoditi bilo kome od nas.
Danas objavljujem s ponosom ovu prekrasnu pjesmu
koju je napisala draga prijateljica DREAM MAKER.
*************************************************************************
Glitter Graphics ::: Glitterboom.com
STILLNESS
Ne čuješ, ne čuješ me.
Gotovo prozirna uz tebe dišem.
Kojim imenom nazivaš me
kada zamiriše tuga
zrcaleći se u šapatu vjetra,
čijim usnama putuju tvoji poljupci,
u čijem bilu kuca tvoja ljubav
kada zagrli te tama,
reci mi.
Ne čuješ, ne čuješ me.
Ni kada u krik pretvara se želja,
ni kada misliš da sve je u redu
jer se smijem.
Niti kada kao prosjakinja darovani novčić
čuvam u oku dragocjene sate
i obrise tvoje blizine,
ti ne čuješ me.
Osluhni srcem tišinu
kojom te miluju moje misli,
poslušaj, i čuti ćeš
u svakoj neizrečenoj riječi
koliko sam tvoja.
komentiraj (8) * ispiši * #
barem noćas želim opet vjerovati da....
nedjelja , 25.01.2009.
STARA ŠKRINJA
Opet te sanjam.
Spremljenog duboko u sebi
ne mogu se oteti dojmu
da je dodir stvaran bio.
Ponekad je svejedno
hoću li srušiti svijet.
Svoje sam srce davno ranila
braneći si tebe.
Za nas je bezuvjetan san.
I svaki dodir tišine,
svaka neizgovorena riječ
naša je stvarnost.
Ako tvrđava života nije dovoljno jaka
ti u meni jesi.
Za svaki strah koji će me napasti.
Za svaku radost koju ću osjetiti
u želji da je podijelim s tobom.
Ne mogu se oteti dojmu
da postojimo
pa i lopovima prozvani bili.
U škrinji staroj dobro očuvanoj
zaštićena živi naša sreća.
komentiraj (26) * ispiši * #
jer te noćima sanjam...
četvrtak , 22.01.2009.TI
Ti znaš kako uljepšati dan.
glasom promuklim i snenim
uzet ćeš a da zatražio nisi.
Ali suncem obasjano
titra u meni nedorečeno.
I uzet ću sve tvoje poljupce.
Sve besmislene riječi
kojima osvijetliš mrak.
Jer sam kao i ti
obuzeta našim trajanjem.
Možda je sve drugo važnije
ali nije bitno.
Jer imam tebe ljubavi
u trenucima koji život znače.
komentiraj (19) * ispiši * #
Opetujem u nedostajanju
nedjelja , 18.01.2009.
DIJETE U MENI
Ti budiš, dijete u meni.
Svojom nehajnošću
opraštaš mi sitne nepodopštine
u želji da ti budem blizu,
ponekad i što dalje.
U tvome krilu nekad,
tako sam sigurna bila
iako duboko svjesna,
da jutro neće donijeti nas.
I koliko se god opraštala,
mislila da je gotovo,
tumačila tvoju hladnoću zaboravom,
ti budiš se i uspavljuješ,
baš isto kao i ja.
To što smo vječnošću obilježeni
ne mijenja stvar.
Mada se nemamo,
više no ikada, svoji smo.
U dječjoj igri,
dok te promatram izdaleka
tu tvoju razigranost
u depresiji svakodnevice,
budiš u meni dijete
i braniš zaborav.
Jer postojiš, i drugačije ne može biti.
Jer sam tu negdje i na mene računaš...
komentiraj (21) * ispiši * #
arhiva je početak svega
utorak , 13.01.2009.OSTALO JE
Pokušavaš me vratiti u snove koje više ne sanjam.
Neka predvečerja probudila su sjetu u tebi,
probudila su misao o pripadnosti
i nemogućnost ostvarenja.
Probudio si me da napišem još jednu pjesmu,
još jedno ti i ja bačeno na papir
i obuhvaćeno nemirom našeg nepostojanja.
Voljeli smo se kao djeca u strahu,
širom otvorenih očiju
kao u očekivanju praska,
voljeli smo se a nismo nikada bili par,
ti i ja.
Vrijeme ti je otvorilo oči i probudilo razumijevanje.
Pa zašto baš sada
i zašto uopće misliš da ću baciti u nepovrat
teško stečeni mir, sigurnost i ljepotu trenutaka
ponekad uplašena da ne postoje ?
Zbog svega što nismo bili
a mislila sam da jesmo
poklanjam ti razbor i sućut.
Ti si moja tamna strana u bjelini nekih godina prije.
Ti si sve što sam od tebe stvorila
u čežnji da moj budeš i ja tvoja sreća.
Ne postojimo više u današnjici
zakrpane su naše ceste rupama ispunjene.
A bile su žila kucavica i prozor u svijet.
Nije mi žao,
kao što ni dok ovo pišem ne postoji dilema,
postoji samo želja da sretan budeš
i osvaneš u jutru bez nedoumica.
Želim ti buđenje u kojem ćeš sretan biti
kraj ljubavi što te možda prikrivena čeka
kako bi isplivala.
Ne pokušavaj me vratiti.
Ne mogu si priuštiti još jedan strah od sutra,
još jedno čekanje u izmaglici.
Jer ostalo je naše sve u jutru lipnja,
tamo neke godine.
Ostalo je...
komentiraj (23) * ispiši * #
bunt proteklih godina....
subota , 03.01.2009.
A SADA JA.....
A sada ja......
da zakoračim prostranstvima duše.
Konačno u samoj sebi,
plovim do tragova ranjavanja.
I želim dalje,jer sutra ću možda
proći kroz zvjezdani prah,
i obojena biti srebrom neznanja.
Sve dok ne spoznaješ,
mirno možeš tražiti, baš sve.
A sada ja.......
da si priuštim sivilo bespuća
uzet ću laticu da poremetim ljepotu
i zgaziti travku da si napravim mjesto.
U nekom svijetu.
Jer na ovoj stazi gazim samo sebe.
Zna li osa da je ubod njeno zadnje djelo ?
Kao što ja znam da ljubavi neću zatvoriti vrata...
A sada ja...
nasmijat ću se samoj sebi,
u pokušaju da hladnoćom prikrijem
svu toplinu koju nosim u sebi.
Jer tko sam ja bez nje...
bez ljubavi sudbonosne ?
komentiraj (33) * ispiši * #
