Opetujem u nedostajanju

nedjelja , 18.01.2009.

DIJETE U MENI


Ti budiš, dijete u meni.
Svojom nehajnošću
opraštaš mi sitne nepodopštine
u želji da ti budem blizu,
ponekad i što dalje.
U tvome krilu nekad,
tako sam sigurna bila
iako duboko svjesna,
da jutro neće donijeti nas.
I koliko se god opraštala,
mislila da je gotovo,
tumačila tvoju hladnoću zaboravom,
ti budiš se i uspavljuješ,
baš isto kao i ja.
To što smo vječnošću obilježeni
ne mijenja stvar.
Mada se nemamo,
više no ikada, svoji smo.
U dječjoj igri,
dok te promatram izdaleka
tu tvoju razigranost
u depresiji svakodnevice,
budiš u meni dijete
i braniš zaborav.
Jer postojiš, i drugačije ne može biti.
Jer sam tu negdje i na mene računaš...