barem noćas želim opet vjerovati da....

nedjelja , 25.01.2009.

STARA ŠKRINJA

Opet te sanjam.
Spremljenog duboko u sebi
ne mogu se oteti dojmu
da je dodir stvaran bio.
Ponekad je svejedno
hoću li srušiti svijet.
Svoje sam srce davno ranila
braneći si tebe.
Za nas je bezuvjetan san.
I svaki dodir tišine,
svaka neizgovorena riječ
naša je stvarnost.
Ako tvrđava života nije dovoljno jaka
ti u meni jesi.
Za svaki strah koji će me napasti.
Za svaku radost koju ću osjetiti
u želji da je podijelim s tobom.
Ne mogu se oteti dojmu
da postojimo
pa i lopovima prozvani bili.
U škrinji staroj dobro očuvanoj
zaštićena živi naša sreća.