Dobar ili loš...

subota , 31.01.2009.

Bez pobjednika je, ova borba.
Kiša koju ljubim sanjivo se namještajući
da bolje vidim kap,
istu koja je jednom iz oka izašla.
Tako staklena, biserna i sjajna,
kao sve tvoje što nosim u sebi.
Pogled na rubu tuge,
prepoznavanje u slučajnom susretu,
tišinu pri dodiru...
I jer sam te davno ostavila iza sebe
vrednujući ono što ne pružaš.
Ali ipak, dovoljno je što postojiš.
I što te mogu čeznuti silinom luđaka.
Ti upotpunjuješ moj mali svijet.
Čak i kada se u pokušaju sebičnosti
pretvaram u led.
O Bože, kakva tričarija
glumiti sebi da te ne trebam.
Možeš svoj životni put obilježiti nevažnim,
ne pronaći u njemu ni minut za mene,
ali sekunda koju si mi oteo
začahurena je u tebi.
Kao kap otkinuta od neba.
Imam snage za san u koji nećeš doći
koliko i radost jer si naišao u njega, usput.
Ostaje da te volim.
Kao što kišu ne volim.
Ali opet je čeznutljivo gledam,
tražeći skrovište u tebi.
Ti si jedina pećina
u kojoj nije hladno ni mračno,
jedino skrovište do kojeg znam put.
Bez pobjednika je, ova borba.
Dobar ili loš, jednako si voljen…
samo više bola zadaješ.

Arhiva 2007