Ritam rutine

Netko je uporan na portafonu.
Nije baš da se javljam, moram priznati
užasavam se kojekavih inkasatora, fićfirića, i
svjedoka koji bi mi držali konferenciju pred vratima.

Ili nedaj bože susjede iz prizemlja kojoj smetaju ptice i
isprevrče svu vodu koju ostavim pticama pticama
a i ježičku koji kamalaza vrtom ponoći, vidim ga sa balkona.

Majke mi, nije ona ni svjesna sa kim ima posla dok je jedan dan
ne zalijem kantom vode sa balkona.

Nikad se nisam ni sa kim svađala, ali ona mi je sad na piku.
Naročito kad čovjek izbjegava konflikte, dopizdi, i bude mu dosta
vrištanja u tišini.

Prođe mi kroz glavu kako imam sva nova mjerila, i da inkasatori
više ne navaljuju.

Ipak se javim, rekoh ako nije susjeda ili svjedoci možda je netko
od "djece" iako imaju svatko svoj ključ, ljenštine u čijim se torbama
ne zna ima li i mrtvih štakora ili koje druge živine.
Rekoh, zvonit će dok se ne javim.

Otvorim ulazna vrata, a i svoja, kad odozdo preskačući
stepenice odjednom se ispred mene stvori mladi čovjek sa kutijom pizze.

Simpatičan, krivih nogu u bermudama Next 4w shorts,
i zapitala se šta li ima u
đepiću s prednje strane nogavice.

Kako nekad mozak radi kao ventilator.
Da je barem tako češće.

Nasmijan, vražičak. jednom riječju... dopadljiv.

Velim ja njemu, nisam ništa naručila, tako da produži na kat.

Ali on se zaustavi pored mene, smješkajući se i veli:
Nije pizza za vas, ali je mozda nešto drugo hahhaa.

Dugo se nisam nasmijala od srca.

Svidio mi se njegov način,vesele okice, osmijeh od uha
do uha,simpa dečko.
iako,
bi bilo svakakvih komentara da sam ovo npr. napisala
na nekoj društvenoj mreži, gdje su sve poštene
i zgražaju se naročito na khurac kad se spomene.

Ne daj bože nisu ga nikad vidjele...buuhaha..prepadne ih.

Ovaj mora da ima cura ko salate.
Da ne budem prosta :))

PS:
Na putu sam za ludilo
heeejjjjj.