Snovi utjehe
U tramvaju, tiha misa!
Sjedim do prozora i razmišljam kako su me sinoć snovi odnijeli
do zatvora u kojem sam provela noć sa bitangama...
Na maglenim marginama vidim Njega kako mi spočitava
o mojim grijesima a ja mu velim da malo kad zgriješim i da ispaštam
zbog grijeha koje sam eto, nesvjesno, nehtijući napravila i da me politika
ne zanima i da se jedino prepoznajem među anarhistima jer meni
u biti država ni netreba. Pogotovo ovakva. Ona treba samo lopovima.
A On?
Naglašavao je značaj zajedničkog i želio čuti kako krotim njegove
pomahnitale zamisli..Aaa ne..ne.dosta je! Ispljunuta istina sa magnetofona
pokopala ga je do grla, pružajući slamku opstanka, jer očekivati da će nešto
biti isto kao prije, idealizirana opreka je! Kaže, teška srca?? Zar on ima srce ?
Nije mislio kome će mač zabiti. Ma što ga briga oštrica je i tako od zabadanja
već tupa pa rana neće biti baš toliko razjapljena. Možda sam je zakrpala
koncem nade! Možda...kažem!
Ali kad ne posloži sve lego kockice u tužnim bojama svoje nevolje, ostaje praznina
od tuge, straha ii samoće. Ostaje sjena izdanulih duša od njegovog mača. Nema
opravdanja za takve rabote to će mu šaptati i vojska mrtvih tijela, i njhove sjene proganjat
će ga vječno i u danu za njega kobnom, izmasakrirat će njega i njegova djela.
Ima ovdje pravih lopova, iskompleksiranih nesigurnih zlobnika, prodanih duša, nesretnika,
zaista široka paleta psihopata, koji tješe sebe glumeći u tuđoj poderanoj koži iz koje
procuruju nezaliječene rane tjelesnih i umnih zločina. Na sreću? Zar? ..postoji i sudnji dan,koji
će umjesto nas kao krvnik pohoditi u zadnja zaklapanja jer on nije sitni kurvar neskrivenih
namjera, poševi i ostavi..deviza je poštena, jer je izrečena!
I dugo ga već nema!???
Prepuštam se osluškivanju pucketanja tramvajskih vodova gornjih žica u kojima
ponekad uživam.Doduše rijetko, ali da.
Otvoriše se vrata i nesta maglu sa prstom išaranog prozora, nazire se tračak sunca,
tračak nade, tračak zadovoljštine one sitne pokvarene koje nikad ne izgovorimo na glas
bojeći se sami sebe, ali ipak očekujući da dođe konobar s računom, s podvučenom crtom..
Dan naplate!
Danas sam teška...koooo Trepča!
Pozdrav od vaše Luce :)))))