Lijek za dušu

Već dugo nisam imala životinjice u stanu. Doduše nekad davno
sam imala dvije veće papige što su znale blebetati.Jednu je očerupao susjedov mačak
vrag ga odnio a drugu sam poklonila.

Doveli su me pred gotov čin i donijeli na poklon dva patuljasta kunića, vražička.
Odmah su me oborili s nogu jer su premedeni, preslatki, umiljati.
Teško žabu u vodu cccccc :))))
Nisam znala do prije par dana kojeg su spola ali sam ipak neki dan ustanovila
da je s bijelim prugicama ženka a vražićak mužjak. Ona je mirna tiha, nježna
ko pahuljica a u njemu je sto vrazi. I sad čujem u gajbi lupa, akrobacije su velim opet.
Mogla sam to vidjeti i bez veterinara Predivne mile ,vrlo uredne i čiste životinjice.
A boga mi kako su se sprijateljili, kako čiste jedno drugom uši, spavaju naslonjeni
jedano na drugo, čini mi se za dva tri mjeseca da ću ja biti babica :)) I ne samo babica,
nego i nadzorni, čuvati noge od stolica dok se oštre zubići i panđe.
E onda će biti problem. Kažu da se brzo i često razmnožavaju i da ih treba kastrirati.
Čuj bolesnog svjeta, kako bi njima bilo da ih se kastrira bez pitanja. Ja sam protiv
kastriranja. To mi je baš životinjski postupak i neću to dozvoliti nego ću se pobrinuti da
ih negdje smjestim jer nemogu u stanu imati leglo.
Skakuću zamnom jer valjda im se pričinjava kad vide mene da vide sjemenke jer im ja
dajem jesti. Eto te vraže samo mi još to u životu treba.

E nažalost morala sam maknuti sličice!
Bolje da me ne prepoznaju :))

Pozdrav od vaše Luce