samo blog https://blog.dnevnik.hr/samo

ponedjeljak, 27.06.2005.

Imam pesa!

Imali smo provalu doma. Dva lopova koji su nas došli opelješiti, a znali su da smo kod kuće jer su nam auti bili u dvorištu. Međutim, susjed ih je vidio kako se pentraju po balkonu, a ja sam ostavila širom otvorena balkonska vrata na katu jer mi je bilo vruće. I oni se fino popeli lojtrom koju su kod susjeda u dvorištu posudili... pa ih je čuo pes susedov i počel mahnito lajati što je sve žive probudilo. Ok, nas nije.
Dok nije sused nas zval na telefon, što je ovu dvojicu valjda prestrašilo pa su otišli, i to kroz ulazna vrata fino su si otključali i pobjegli. Ja sam u šoku, pomisao da su hodali po kući...naježim se.

Ishod priče je da smo sljedeći dan dobili pesa. Napokon. Nakon 21 godine mojeg bezpesnog života tata je jučer dofural kuju šarplaninku. I prava je - laje, šnjofa i sve. Legenda. Ima da me čuva.
E, da, i odsad zatvaram balkonska vrata a prozori nisu ni na oberliht već sve kompletno zadihtano. Osim u sobi, of kors. Pa da vidim sad majstore. Gamad jedna šljam ljudski stoka odvratna.

subota, 25.06.2005.

Uguglavanje. Oguglavanje. Guglanje. Ma Google!

Malo sam pregledala kako ljudi dolaze do mojeg bloga, otišla sam i na stari koji još uvijek otvaraju upravo zahvaljujući guglarijama. Dakle, ako zaboravite put do mene uvijek možete upisati mojih top ten:

Ne znam je li nekome korisna ova stvarčica, ali ja se uvijek slatko nasmijem kad je pregledam. Detaljan je ovaj Google, čim izbacuje moj blog za ovakve upite. A kako do vaših blogova dolaze?

ponedjeljak, 20.06.2005.

...kratko...

Dođe tako s vremena na vrijeme
skupi se i onda uz jedan *bum* koji samo ja u srcu čujem
sve moje tuge se razliju po mojoj stvarnosti
i zamute mi pogled na svijet
i sada gledam kroz njih i nejasno vidim i teško mi je.
Proći će, znam da hoće, uvijek prođe
uvijek se iz ovog besmisla nađe neki novi smisao
samo što ja svaki put imam sve manje volje da ga tražim...
Bojim se da ću početi vjerovati da sam rođena da budem neshvaćena
bojim se da ću dići ruke od svega, od svih, od sebe...
Proći će, znam da hoće, uvijek prođe...
dotad, ostajte mi dobro.

UPDATE: cijelo popodne slušam odnekud bijelo dugme i mislim si kak se netko super nabrijava za koncert, i pjevušim si pjesme dok pospremam... i spustim se do maksimira oko 22, kad ono - dugmići to sviraju, imaju probu! ajme, to me totalno zagrijalo za koncert, jedva čekam sutra. nije da me faza prošla, al radujem se sutrašnjem koncertu ko malo dijete...

UPDATE BR.2: ljudi moji, koncert uopće nemrem sročit u dvije smislene. Nešto neopisivo. Kad su otvorili sa "Nakon svih ovih godina", znala sam da će bit onako...predobro... Otpjevali su sve moje najdraže, od "Šta ima novo" do "Sve će to mila moja"... Čak i "ćiribiribelu", tu stvar nitko ne zna al meni je legendarna. Jedino od tih meni dražih nije bilo "Kad zaboraviš juli". A Željko Bebek, jes ružan svaka mu čast al kad je počeo, eeeej bili smo u deliriju nas 15-ak... stvarno, koncert za pamćenje.
Inače, mi smo bili s lijeve strane pozornice kod šanka, i par puta sam bacila pogled na rulju u središtu trave. Stajali su ko da ih se sve to ne tiče, ne znam dal je to jer nisu znali pjesme ili im je bilo glupo il što već. Sve u svemu, moja ekipa i ja smo se nauživali, danas nemrem pričati uopće jer me grlo boli. Ali vrijedilo je, stvarno je vrijedilo.

Ja odabrala snove... Možda i je uzalud, ali ovako mi je dobro.

četvrtak, 16.06.2005.

Svašta se rodi u mutnoj vodi...

Danas sam gledala emisiju Sanje Doležal na RTL-u. Nažalost, nisam se uključila na samom početku, pa kad sam došla već su tri gosta sjedila u onim crvenim foteljama. Bili su to očevi u pedesetima koji imaju djecu vrtićke dobi. Razgovaralo se o tome jesu li oni dobri očevi, koje su dobre, a koje loše strane bivanja friškim roditeljem u tim godinama.
Moja su iskustva s djecom starih roditelja da su razmažena, razmaženija nego kod mlađih. Sve im se dopušta, najčešće jer više nemaju živaca objašnjavati im svaki "zašto", pokazivati im kako držati nož i vilicu... lakše je sve napraviti umjesto njih nego trpiti ciku i viku. Recimo, kao moja prijateljica koja ima dvadeset, a brat tri godine. Taj mali je car cijele šire obitelji, nitko mu ništa ne može.

Ali ovi očevi danas u studiju - sušta su suprotnost. Ravnopravno sudjeluju u odgoju, trče za djecom, igraju se s njima, stvarno su angažirani kao da su mladi. Znaju i pelene promijeniti.
I tako, gledam ih i mislim kako su simpatični, kadli dolazi gost od 78 godina koji ima 14 djece. Ma to je krasno. Bila bi gotovo idilična slika da tip nije četrnaesto dijete dobio sa 76 godina! I namjerava imati još pokoje. Ono što je pričao i kako je pričao, u meni je stvorilo dojam da pravi tu djecu samo zato da pokaže svijetu da on još uvijek može.
Pitao ga je Mario Mihaljević, jedan od starijih tata, koji su kraj njega balavci jedni balavi, s koliko žena ima tih četrnaestero djece. A starkelja odgovori: "Ma ne bih o tome..."

Rekao je da skrbi za svoju obitelj, da noću radi jer je penzija premala da bi ih uzdržavao... Voljela bih znati je li on svjestan da je razlika između njega i njegovog djeteta SEDAMDESETŠEST GODINA i da u će u dobi od 83 imati troje djece mlađe od deset godina... U cijeloj priči mi nije jasna njegova supruga, koja je sjedila u publici s jednim od sto djece... O čemu ona razmišlja, razmišlja li uopće?

Bilo je fora kad su konstatirali da je njegov tast dvije godine mlađi od njega...
Pa sad, jesam li ja netolerantna kučka il je ovo bolesno?

ponedjeljak, 13.06.2005.

...ako trebate pomoć a ne znate kome se obratiti...

U moru blogova koje sam (pro)čitala, ljudi puno pišu o problemima koji se tiču njih samih, ili pak odnosa unutar obitelji. Neke su priče nevjerojatno dirljive, jer nisu nimalo slične pričama koje čujemo na ulici, u tramvaju, na placu... Zašto? Zato što je sramota imati problem u obitelji. Sramota je biti zlostavljan(a) od strane supružnika, djeteta, roditelja, sustanara. O vlastitim problemima nikad se ne priča, tek povremeno se otrača susjedu s prvog kata čiji muž je PTSP-ovac i žive dosta neuredno. Ali o svojem problemu se ne čavrlja uz kavicu.

Našla sam jedan statistički podatak koji kaže da su svakog tjedna u Ujedinjenom kraljevstvu dvije žene ubijene od strane svojih partnera.
Razmislite - sigurno svatko od nas poznaje barem jednu obitelj koja se bori s alkoholizmom. S time je često povezano fizičko, verbalno i seksualno zlostavljanje. Svakog dana u novinama čitamo o novootkrivenim slučajevima pedofilije. Neki od nas imaju možda kolegicu na poslu koja često pada...
U takvim slučajevima često nemamo puno moći da popravimo stvar i moramo se pomiriti s tim da se nasilje događa pred našim očima. Međutim, možemo probati utjecati na zlostavljanu osobu da potraži pomoć. U Zagrebu postoji mnogo savjetovališta i udruga gdje se pruža pomoć.

U sklopu Nadbiskupijskog duhovnog stola djeluje Obiteljsko savjetovalište, gdje se možete obratiti za pomoć i podršku. Ono je besplatno i diskrecija je, naravno, zajamčena. Tamo vam stoje na raspolaganju stručnjaci koji će vam pomoći oko problema s kojima se susrećete - od adolescentskih kriza, bračnih nesuglasica, gubitka voljene osobe, pa do ovisnosti i nasilja. U savjetovalištu su dosad radili ne samo s katolicima, nego i pripadnicima drugih religija i ateistima. Ljudi čiji problemi ne spadaju u domenu Savjetovališta upućuju se drugim stručnjacima: psihijatrima, Centru za socijalni rad itd.



Teško je priznati da nam treba psihološka pomoć, jer je u našoj kulturi da zataškavamo takve probleme i čekamo da prođu sami od sebe. Nije hipertenzija moderni ubojica, nego depresija. Trebamo jedni druge ohrabriti da imamo snage reći: "Ja trebam pomoć."
Nadam se da sam nekome upravo pomogla da se odluči za taj veliki i važni korak.

adresa Savjetovališta:
Obiteljsko savjetovalište Zagrebačke nadbiskupije
Branjugova 1
10 000 Zagreb
radno vrijeme: ponedjeljak-petak 8-16h
dolazak najaviti na telefon 01/4894-828

subota, 11.06.2005.

Kako Naplatiti ZRAK iliti Kad Budala Ima Nofce I Kramari Tržiju.

Ne znam jeste li čuli, no na glasovitom e-bayu oglašena je prodaja prazne bočice s početnom cijenom od 9.99 dolara. No, nije prošlo puno vremena, i dostigla je cijenu od 15 TISUĆA DOLARA.
Uuups, kaj sam rekla da je prazna bočica? Ma neeeeeee! Nije prazna, nego se u njoj MOŽDA nalazi zrak koji su neposredno prije premijere filma "Mr and Mrs Smith" izdahnuli Brad Pitt i Angelina Jolie. Dakle, neki vatreni obožavatelj zraka izdahnutog iz pluća Angeline ili Brada spreman je iskeširati petnejst somova dolara da dobije bočicu u kojoj je MOŽDA njihov dah. Vijest je s Iskona.

To mi je malo zaigralo maštu. Pa razmišljam što bi se još moglo dati na prodaju, a da je imalo veze sa slavnim osobama. Onaj tko bi platio toliko za zrak, vjerojatno bi isto toliko dao i za pljuvačku. Možda iskorištenu maramicu? Ili drek?

Vrijeme je da humanitarne akcije poprime nova obličja. Ko je još vidio prodavat bedževe, kemijske i majice? Šta će nam to? Od toga nikakve koristi, niti bi nam itko zavidio da to imamo. Bilo bi bolje da slavni humanitarci, recimo Bono Vox, prdnu u staklenku pa je prodaju kao počašćeni dio atmosfere koji je uspio primiti u svoje naručje vjetar frontmena U2-a. Okej, ne vjerujem da bi Bono tolku cifru postigao, al prodalo bi se.
Da, eto, ja dajem prijedlog - flaširajmo prdece slavnih osoba i prodajmo ih na e-bayu za humanitarne svrhe. I to u fine visoke i vitke butelje. S njihovom slikom na prednjoj strani, s ogromnim kesom od uha do uha i bisernim zubima. I popratnom porukom koja bi objasnila u kojim je okolnostima nastala dotična flaša zraka.
Ali te boce ne bi se smjele prodavati u prevelikim količinama, jer ne bi više držale cijenu. Ovako, postojali bi strastveni kolekcionari. Kojima bi hobi bio skupljat prdeže slavnih.
Mislim, kao i u svemu, postojala bi velika šansa za varanje. Ko bi meni garantiro da je u mojoj flaši prdež baš Jay Kaya a ne nekog radnika kome je baš bilo sila pa se olakšo u njegovu bocu?

Što nas vraća na početak. WTF? Tko je ta budala koja će dati 15 somova za zrak u koji su možda izdahnuli Brad i Angelina??? Što to izdišu njih dvoje da toliko vrijedi?

petak, 10.06.2005.

Embrionalne matične stanice III - Conclusion.

Evo nas na trećem i najkraćem i meni najdražem dijelu, koji me je uostalom i natjerao da pišem ovo sve o matičnim stanicama. Naime, matične stanice su u današnje vrijeme sinonim za komercijalnu znanost, koju iskreno baš i ne šmekam, niti do nje drži puno ljudi. Nekako mi je to slično kao i muzika, ako se radi samo za pare ispadne loša, kaj ne?
Mnogi bogati ljudi u svijetu voljeli bi kad bi što duže mogli poživjeti a u to su spremni uložiti ogromne svote novca. Zbog toga i zbog još nekih drugih stvari ova grana znanosti uživa nepresušan izvor love. Opravdano ili ne? Po mojem ne. Jer da se toliki novac ulaže u istraživanje cjepiva protiv HIV-a, odavno bismo se riješili tog problema. Prioriteti komercijalne znanosti nemaju veze s dobrobiti čovječanstva, nego s umnažanjem kapitala. A to je, IMHO, sramota našeg društva. Ovako se ide na ruku moćnicima koji bi htjeli postati besmrtni, a i onima koji bi htjeli zloupotrijebiti potencijalnu moć koja se dobiva ako cijela priča uspije. OK, super je ako pomažu parkinsoničarima, ali ne vjerujem da je primarni cilj izliječiti Parkinsonovu bolest (...skeptik).

Što se tiče etičnosti postupka, mislim da se tu i ne treba previše sporiti. Sve ovisi o stavu kojeg imate o nerođenom djetetu, to jest embriju. Moje je mišljenje da život započinje začećem, prema tome, smatram da je nedopustivo ekperimentirati s embrijima. Sama ideja zamrzavanja i odmrzavanja mi se gadi, a da ne velim ovo uzgajanje stanica. Osim toga, postoje i druge vrste matičnih stanica, kod odraslih u koštanoj srži, ili kod novorođenčeta u pupčanoj vrpci, prema tome embrionalne mogu imati i zamjenu.
Npr. odrasle matične stanice koštane srži, zadužene su za razvoj krvnih stanica svih vrsta. One se već pomalo koriste, koliko znam. I ovih dana je u Klaićevoj isto pokrenuta jedna vrsta terapije matičnim stanicama za djecu oboljelu od leukemije.

Vjerujem da matične stanice imaju budućnost i da ćemo jednog dana stvarno mnoge bolesti moći liječiti pomoću njih. U laboratorijima će postojati "plantaže" organa. Vjerujem da će za sto - dvjesto godina postojati banke matičnih stanica svakog pojedinca. Svaki će čovjek kod rođenja dobiti svoj "račun" u banci, gdje će biti pohranjena njegova pupčana vrpca s materijalom za nove stanice. Kad se dijete rodi, uvijek u pupčanoj vrpci ostane malo matičnih stanica. Zasad one i nisu u prevelikoj upotrebi jer ih je teško skupiti. Ali budućnost matičnih stanica mogla bi biti baš u njima jer one nisu etički sporne za nikoga. No, još smo uvijek jako daleko od tog koraka, prema tome ne treba se zanositi vijestima u novinama da je svakog časa nešto novo otkriveno. Općenito, ne treba se previše zanositi novim otkrićima s matičnim stanicama, daleko je primjena u redovnoj praksi.

Ono čeg se bojim u cijeloj priči je – manipulacija. Sve povezano s pričom o kloniranju, to su dvije usko povezane stvari. Ako ste pročitali sva tri posta, ostavljam vašoj mašti na volju da razmislite na koje sve načine bi se ova otkrića mogla zloupotrijebiti. Prije nekoliko godina sjećam se što nam je u školi rekao profesor iz fizike, zaljubljenik u istraživanje ratnih strategija i sličnog:

Malo se mučim povezati matične stanice i vojsku, ali neke mi ideje padaju na pamet...
Možebitno je Markić na mene izvršio prevelik utjecaj... :-)

srijeda, 08.06.2005.

Embrionalne matične stanice II - Purpose.

Tko nije pratio temu od početka, molim skrolati dolje i pročitati prvi dio sage. Ostali naprijed. A kome se ne da čitat, posve razumijem :-)
Ok, evo nas opet na matičnim stanicama: razjasnili smo što je stanica, što je matična i što je embrij. Sljedeće pitanje koje postavljamo je – kako se dobivaju matične stanice u laboratoriju.

slika 1 - shema o matičnim stanicama - http://www.stemcellresearch.org/testimony/prentice3.htm



Linije embrionalnih matičnih stanica koje se koriste posvuda u svijetu se uzgajaju iz embrija neiskorištenih u in vitro oplodnji. Da bi se stvorile embrionalne matične stanice, znanstvenici odstranjuju unutarnji sloj stanica (u prošlom postu smo rekli da je to osnova embrija) iz blastociste (u prošlom postu smo rekli da je to osnova za posteljicu). Taj unutarnji sloj stavlja se u poseban hranjivi medij na koji će se vrlo brzo „zalijepiti“. Za nekoliko dana, iz postojećih stanica izrast će nove i tako će stvarati kolonije. Ove se stanice formalno nazivaju embrionalnim matičnim stanicama ako se pokaže da imaju markere specifične za tu vrstu stanica, te ako se dijele u nekoliko generacija, da bi pokazale stabilnost i besmrtnost te stanične linije.
Neke linije će se diferencirati, a neke neće, ali do zabune neće doći jer su osmišljeni testovi kako da se pouzdano zna je li ta stanična linija diferencirana ili je još uvijek pluripotentna.

slika 2 - ljudske embrionalne matične stanice blastociste stare šest dana - http://www.txtwriter.com/Backgrounders/Stemcells/stempage2.html



Drugo današnje pitanje je: kako se koriste matične stanice?
Osnovna ideja istraživanja s njima je zamijeniti ili obnoviti postojeći dio tijela u odraslom organizmu koji je zaštekao. Dakle, s obzirom da imamo stanicu koja još nema svoju funkciju, kontroliramo u njoj ekspresiju gena tako da je pokušamo natjerati da postane baš ona stanica koju mi hoćemo. Npr. kod liječenja dijabetesa – da postane stanica gušterače koja proizvodi inzulin, ili kod liječenja Parkinsonove bolesti – da postane živčana stanica koja proizvodi dopamin ( dopamin je tvar koja omogućuje komunikaciju među različitim vrstama neurona ). Samo, tu znanstvenici nalaze na brojne probleme, jer dok je neke vrste stanica relativno lako dobiti, za druge im to nikako ne uspijeva.
Idealno bi bilo kad bi se te stanice proizvele i jednostavno uštrcale u tijelo onoga koji ih treba. E, al je tu stvar da je ipak malo preopasno ubrizgavat ljudima matične stanice posvukud jer bi se mogao stvoriti teratom (jako gadan tumor, ak nekog zanima mejlom ću objasnit). Ili, vi poželite stvoriti gušteračine stanice, a ono vam naraste zub. To je zato što tehnologija još nije tako dobra da bi bili spremni uključit ljude u sva istraživanja.
Radi se na tome da se ne do kraja diferencirane stanice daju pacijentu, ali onda opet imamo problem – pacijent na njih reagira imunološkom reakcijom, isto kao i kod transplantacije organa. Jedino moguće rješenje za taj problemčić bi bilo da se od pacijentovog genetskog materijala naprave njegove matične stanice, onda ih on ne bi odbacivao.

U trećem i posljednjem dijelu sage o matičnim stanicama, koji će biti objavljen 10.6. u 20h, kratko ću se osvrnuti na etičnost, svrhovitost i budućnost ovog dijela znanosti. Ako nekog posebno zanima neki dio ove tematike, moj mail stoji na raspolaganju.

ponedjeljak, 06.06.2005.

O skakavcima, leptirima i siru.

Otprilike devedeset posto mojih prijatelja misli da je živjeti iznad maksimirske šume jedna super stvar, jer do grada pljuneš, a kvart je predivno miran. E PA NIJE SUPER!
Upravo zbog blizine šume, tu ima svakakvih beštija, na koje ja fakat nisam navikla jerbo sam cijelo djetinjstvo provela u stanu u pravoj hrvatskoj socijalističkoj zgradi sa sto tisuća stanova i pet milijuna stanara, vrhunac prirode mi je bila kornjača koju je imala susjeda dva kata više. Ili višlje, kaj je ispravnije?
Uglavnom, počela je sezona haračenja tih kukaca. Ma ne samo kukaca, čuju se žabe negdje u daljini kako krekeću, a s obzirom da je u blizini konjska udruga, svakim naletom toplog vjetra zapahne me prekrasan buke (bouquet, znam, znam) mirisa konjskog dreka.
Prošlog ljeta bila je biblijska najezda skakavaca. Al prava najezda. I to ne onih malih skakavčića, nego ogromnih slonovskih skakavaca buljookih zelenih i ružnih. Ne moram ni reć, da imam ogromnu kukcofobiju, više se njih bojim nego pesa lutalica. Sjedim ja tako za kompom, a metar od mene širom otvorena balkonska vrata i lufta se. Uleti mi u prostoriju skakavčina od dvadeset centimetara ( ali, ja ZNAM koliko je dvadeset centimetara! ) i skokne čas na jedan zid, čas na drugi. U tom trenu zaboravim radosti bloganja i čekam da đubre sleti na stol. A kad je sletio… hehehehehe… lupila sam ga čašom od viskija i zarobila. Molim, ne postavljati pitanja tipa: „Što će ti čaša od viskija na stolu?“

E, i sad zarobim tog zmaja, taman je čaša jedva stala na njega, još je bio dijagonalno postavljen a ne uspravljen, ma velim vam dvajst centimetara je imo garant. I nastavim ja tam pored njega pisati to na kompu, a on ni makac nije mogo napravit jer mu je bilo tijesno. A ONDA… jebemu miša i savjest i sve, požalila sam što mi je vidni kut tako velik, dok sam pisala vidjela sam krajičkom oka kako mu se nadimaju ona zelena slinava pluća i kako mu je teško. NEEEE ja ne mogu sjedit tu pored njega i čekat da krepa, a nemam hrabrosti ga ubit nit ga istjerat van jer ga se bojim! I kaj sad? Razmišljam dve tri minute, ponoć prošla, nikog u blizini da ga čvakne umjesto mene… A niš, sjurim se ja niz stepenice, odem k starcima u sobu i napravim opću halabuku i steram tatu da riješi stvar. Bio je to prizor kojeg se ne bi posramio ni iranski art film… Uglavnom, sve je dobro prošlo, na kraju je skakavčina nastavila skakutati negdje drugdje, daleko od mene… A ja nastavila blogati… A tata nastavio spavati…

Jučer učim dugo u noć, u ljetnu dugu noć, kadli u sobu mi uleti ogromna crna leptirčina… Popizdim, kaj da sad radim? Ide mi oko glave, nemam ga srca ubit… Uzmem majicu i pokušam u par zamaha pokazat put van. On je valjda mislio da se hoću igrat s njim i stalno je bio dovoljno blizu da me bude strah, a opet dovoljno daleko da ga nemrem pomazit majicom i pokazat mu di je prozor. Onda je sletio na pod, tik uz kraj stola. Poklopila sam ga poklopcem od eurokrema i zarobila. Molim, ne postavljati pitanja tipa: „Što će ti poklopac od eurokrema na stolu?“

ALI, priča nije gotova. Već sam ja i zaboravila na njega… Do prije deset minuta, kad sam čula kuckajuće zvukove ispod onog poklopca. Jebemu miša, pa kakva je to živina koja preživi 24 sata poklopljena ispod poklopca, bez zraka, bez sunca, bez hrane??? Izletila sam iz sobe da ne slušam to kuckanje, pa kad krepa ću ga iznijeti. Lik vjerojatno ima neke grčeve, pa se koprca i lupa o stijenke poklopca. Eto, sad kad sam post napisala, idem se probat vratit… Osim ak je presto se koprcat tak da ja nasjednem na foru da je kao umro pa da dignem poklopac a on me zaskoči?

Aha, naslov je bio o skakavcima, leptirima i siru. Šta ono o siru sam htjela reć? Joj znam, al predugačko je za ovaj post. Drugom prilikom onda. Idem pokopat leptira.
p.s. matične stanice preksutra, morala sam vam se izjadat, a one već stignu...

subota, 04.06.2005.

Embrionalne matične stanice I - Basics.

Dragi moji i drage moje, pišem vam o ovoj temi za koju sam sigurna da vas ne omamljuje svojom zanimljivošću, međutim smatram da je od iznimne važnosti da svatko zna što su to matične stanice i zašto se toliko o njima piše i istražuje.

Prvo ćemo objasniti što su uopće matične stanice. Najbolje da krenemo od samog početka. Svi znamo (jel znamo???) što je stanica. To je jedna sićušna mala tvorba koja predstavlja temeljnu strukturnu i funkcionalnu jedinicu našeg tijela, a i svih ostalih organizama. Mi imamo milijarde i milijarde stanica u svojem tijelu, koje se međusobno razlikuju po svojem smještaju i funkciji. Npr. stanice u želucu koje izlučuju želučanu kiselinu ili stanice kože nožnog palca. Već na usporedbu nožnog palca i želuca možemo zaključiti da ih grade različite stanice. To je istina, ali bez obzira na vrstu stanica u tijelu, sve one imaju zajedničke pretke.

slika 1 - oplodnja - http://www2.hu-berlin.de/sexology/ECE2/html/fertilization.html



Kad se spermij i jajna stanica spoje, nastaje oplođena jajna stanica – zigota. Ta zigota je samo jedna jedina stanica, od koje se mi onda razvijamo. Ona se dijeli na dvije stanice, te dvije svaka na još dvije i tako dalje… Broj stanica raste. Međutim, kod embrija koji ima npr. šesnaest stanica, nijedna od njih se još nije usmjerila na svoju buduću funkciju – kažemo da se nije diferencirala. Takve stanice, koje još uvijek nemaju pojma što će biti u životu zovu se pluripotentne, to znači da „puno mogu“. Ovo je bitno jer postoje i matične stanice u odraslom čovjeku, koje se zovu oligopotentne, a to znači da „mogu nekoliko stvari“. No, o tom potom.

Otprilike tjedan dana nakon oplodnje, embrij se sastoji od oko sto do sto pedeset stanica koje se trebaju diferencirati. Embrij je ustvari jedna šuplja lopta, koju zovemo blastocista. Sastoji se samo od vanjskog sloja stanica koji okružuju šupljinu lopte, koji će kasnije postati posteljica, i od unutrašnjih stanica koje će postati fetus, odnosno bebač. Tamo negdje u trećem tjednu, te se stanice počnu već specijalizirati. U tom stadiju embrij se zove gastrula, a sastoji se od tri različita sloja stanica od kojih će nastati sva sila različitih vrsta stanica u tijelu:

slika 2 - gastrula - http://scied123.ed.hiroshima-u.ac.jp/seaurchin/egast3.html



unutarnji sloj ( endoderm ) – osnova jetre, gušterače, štitne žlijezde, dišnog sustava, probavnog sustava, mjehura i mokraćne cijevi.
srednji sloj ( mezoderm ) – osnova koštane srži, mišićnog tkiva, srca, krvnih žila, urogenitalnog sustava.
vanjski sloj ( ektoderm) – osnova za kožu s dlakama, noktima i sličnim tvorbama, dojku, caklinu zuba, živčani sustav.
I onda dalje već razvoj ide po svom...

U sljedećem nastavku rastumačit ćemo kako se u laboratoriju dobivaju matične stanice i za što se koriste. Otvorena sam za pitanja o ovoj temi, u komentarima ili na mail.
Drugi dio sage bit će objavljen 7.06. u 20h, a treći dio 10.06. u 20h. Prema tome, tri nastavka, svaka tri dana. Nadam se da će vam štivo biti zanimljivo i poučno, a ja na kratko vrijeme napuštam blog zbog učenja :-(

četvrtak, 02.06.2005.

Homo homini lupus. (valjda...)

Na ovaj sam članak danas naletila na Indexu:

Moram istaknuti najdražu rečenicu u cijelom članku - ovu kad gospodin advokat od gospođe uzdržavateljice izjavljuje: "U dugogodišnjoj karijeri nikada nisam vidio da se netko više brine o osobi koju njeguje."
Ma nemoj mi reć, idiote!
Čudnovato je da se ženska brine za baku koja joj je KUPILA STAN, a potom s njom potpisala ugovor. JAAAAKO je ČUDNO da nakon što je zaradila na njoj MILIJUNE EURA je toliko dobra da stara ima svaki dan kaj jest i pit? Onak, za to kaj joj je ukrala staru je trebala poslat na krstarenje Floridom barem mjesec dana. Koja je to dobročiniteljica, a? Jebate... tri i pol milijuna eura prosječan građanin ne namakne u cijelom životu, a gospođa njegovateljica je u tri poteza dobila pare, riješila se bake, i sad bi još htjela ISPAST HEROJ?
Grrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr
Imala sam u glavi pošten post, s glavom i repom, al me ovo raspizdilo totalno!

Recite mi, dobri ljudi, gdje da naučim voljeti takvo društvo u kojem ništa baš ništa nije vrijednije od novca? Baka ima osamdeset i kusur godina, potpisali su ugovor, pa što bi još htjeli???

Pokušavam se sjetiti...
U knjigama iz povijesti, biologije, filozofije, sociologije...nigdje nije pisao savjet kako preživjeti u ovakvom krdu...
Odbijam biti dio svijeta u kojem je novac alfa i omega.
i gdje se lakim potezom ruke brišu godine prijateljstva,
poštenje,
pravednost,
osjećaj za drugoga...
I umjesto da osjeti grižnju savjesti nakon monstruoznog čina žena još očekuje pohvalu kako se dobro brinula za staricu...

...hoće li me vrijeme naučiti - otupjeti...

Draga bako kojoj su objavljeni samo inicijali, žao mi je kaj si nasjela na priče ovih prestrašnih ljudi i žao mi je zbog svih nevolja koje su ti prouzročili... Sad bih ti rekla sto prijedloga što si sve mogla učiniti s tim novcem, ali pretpostavljam da ti ne trebaju prodike... Žao mi je, fakat...
Nažalost, nemamo udruge za prava ljudi, nisu toliko mučeni kao životinje, očito, da bi zaslužili udrugu... Pa te ovim putem pozdravljam i želim ti da proživiš svoju starost sretno!

*još nekaj* A jeste vidli novu sms-listu na Blogu? Prestrašno...
Molila bih cijenjeno blogopučanstvo, da ako bi ikome ikada ikako palo na pamet za ovaj blog poslat sms, neka radije nazovu neki od govornih automata čijih 3.66kn ide u dobrotvorne svrhe. Telefoni Crvenog križa, Hrabrog telefona, Udruge za školovanje pasa vodiča slijepih i slično.
Možda tokom tjedna i skupim te brojeve pa ih zafitiljim u neki od boxeva. Da se nađe kad budete raspoloženi.
Ili da za ovu osiromašenu baku otvorimo telefon, a?

<	lipanj, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Opis bloga

Bez ukrasa, bez psovki, bez velikih riječi, bez koncesija, bez prevare, bez mržnje, bez umjetnih aroma, bez PDV-a. S vjerom u Boga, život i ljude. I s morem ljubavi.

Zahvaljujući ovom ovdje odsad me možete kontaktirati na adresi maja.dr@gmail.com

posjetitelja unikatnih komada

Blogovlje i linkovlje

Arhangel
Marisi
Xiola
Pegy
Dr. Luka
Georg
Pero Panonski
Poliglotna
Jazzie
piskinja


Blog.hr
katolička stranica
brojač posjeta
riječi pjesama
BBC Science and Nature
Scientific American
zdravlje
British Medical Journal
vijesti
darujmo krv
Le Monde
The LA Times
The Daily Telegraph
Medscape

Arhiva

Neki od uradaka koje i danas volim možete pronaći u arhivi mog starog bloga, s desne strane na popisu. Otkad je ovog bloga, bilježim postove koji su bili dragi ili meni ili blogopučanstvu (što zaključujem po interesu za komentiranje):

Početak
o IVF-u
o sportu
o životu
pjesma
bolan post
Turkmenistan
MOJ NAJDRAŽI POST
novogodišnje odluke
ja sam ZA Crkvu
o nekom "liječniku"
o skakavcima, leptirima i siru
o Srebrenici
neka tamo ljubav
o prvom rođendanu
o religiji
o glumljenju mehaničara
o Katrini
oprost
rođendan
ratna uspomena
jutra
neke iz branše
GMO prvi dio
o branjenju svetinja
obiteljsko nasilje
o ratu
o braku

U Ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Gospodine, Ti si svoju Crkvu kroz vjekove očuvao od raspada, dao si joj čvrste temelje svoje ljubavi da je vrata paklena ne bi nadvladala. Hvala Ti na tome daru.
Pomozi Gospodine da snagom svetih sakramenata i neprekidnom molitvom ponovno procvjetaju kršćanske obitelji, izvori duhovnih zvanja. Pozovi u ovu žetvu novih radnika, koji će iz ljubavi prema Tebi dati svoj život u službu drugih.
Čuvaj Gospodine, po zagovoru Blažene Djevice Marije i sviju svetaca, čistoću srca svojih svećeničkih i redovničkih kandidata - da molitvom, siromaštvom, postom i radom u sebi hrane taj oganj ljubavi koji si Ti zapalio.
Blagoslovljeno budi ime Trojedinog Boga - Oca, Sina i Duha Svetoga.
Blagoslovljeno Ime Djevice Marije, Majke Crkve i Kraljice neba i zemlje. Amen.