samo blog https://blog.dnevnik.hr/samo

ponedjeljak, 30.05.2005.

Euroskeptik.

Dok nam šarmantna i uvijek zanimljiva Karla del Ponte ponovno maše negativnom ocjenom o suradnji, što znači da ništa od pregovora još neko vrijeme, Francuzi izgleda nemaju preveć interesa prihvatiti europski ustav. Jučer su ga na referendumu, naime, odbili, s 55,18% glasova protiv.
Čitala sam jedan francuski blog o razlozima zašto Francuzi odbijaju ustav. Boje se ujednačavanja porezne politike i smanjenja standarda, koji je ionako pao otkako je eura. Veće ovlasti europskog parlamenta, jedan ministar vanjskih poslova, predsjednik s mandatom od dvije i pol godine znače gubitak suvereniteta. Općenito se boje gubitka nacionalnog identiteta.
FRANCUZI se boje gubitka nacionalnog identiteta. Zanimljivo je promišljati - kako bi se onda tek u tu priču uklopila Hrvatska? Kako bismo mi tek očuvali svoj nacionalni identitet?
Francuska je jedna od utemeljiteljica Europe, a sada se okreće protiv nje... Mora da i nije tako bajna.
A Karla nek samo maše svojim prijetnjama i jedinicama zbog loše suradnje. Znam, košta nas to... Ali i Europa bi nas koštala, isto. S obzirom na to što čujem na ulicama, u kafićima, u tramvaju... u ovoj zemlji se nikome ne žuri u Europu.

srijeda, 25.05.2005.

Znanje je svojina čovječanstva.

Imam baku staru 78 godina kojoj je najveća radost kad joj starci preko vikenda donesu novi broj jednog hrvatskog tjednika, i tako već trinaest godina, otkako je deda umro pa je ostala sama. Svatko tko je držao taj časopis u rukama, zna koliko je kvalitetan i što u njemu piše. Ali baka ko baka, završila četiri razreda osnovne, bitno da je štivo lagano i čitko.
Prije nego li će završiti u bakinim rukama, jučer kad sam došla s faksa, tata mi gurne u ruke novi broj i kaže da pročitam intervju s poznatim riječkim venoliječnikom. Naime, moja mama već dugo vremena ima problema s venama na nogama, tromboza i ostale nelijepe stvari, i za gospona Spasitelja Za Vene je čula već tisuću puta, samo kaj nikak da odluči krenuti se liječiti. Dosad o njemu nisam puno znala, osim kad ga je mama spominjala kao onog tko bi joj možda mogao pomoći. I tako, tata mi dao da pročitam i iskomentiram.
Već nakon pola minute digla mi se kosa na glavi (što je on predvidio, zato mi je i dao tekst u ruke). Gospodina neću imenovati, jer je i antireklama reklama, a on je ne zaslužuje. Dakle, predstavlja se kao liječnik s još nekim titulama, bla bla. Godinama niže uspjehe, pomaže ljudima, sve plemenito, prekrasno. A onda pročitam:

Obratite pozornost na dio kada diplomirani liječnik, magistar znanosti, kaže – NARAVNO, NE MOGU OTKRITI MIKS KOJI KORISTIM! Kako ga nije stid tako nešto izjaviti i pritom se predstavljati titulom mg.sc.drbr drbr?
Zamislite da je Alexander Fleming 1928., kad je otkrio penicilin, rekao – naravno da neću svijetu otkriti svoje saznanje, radije ću ga zadržati za sebe! Ili da sutra netko otkrije lijek protiv AIDS-a, pa kaže – tko se želi liječiti, neka mi dođe, ja svoje znanje čuvam za sebe.
Ovakve si izjave (s jednim velikim možda) mogu dopustiti seoski travari i slični alternativni liječnici, ali govoriti da je recept liječenja tajan, a pritom se predstaviti titulom diplomiranog liječnika je za svaku osudu! Ako je nešto otkrio, onda je to mogao objaviti u znanstvenom radu, pa da se milijuni diljem svijeta liječe na isti način. To što je nekoga spasio od ovih groznih stvari je ništa, jer je NAMJERNO USKRATIO liječenje milijunima drugih. Što ima gore od toga da znaš nekome pomoći, a ne želiš? Velim, to je možda ispravno po njegovoj savjesti, ali je apsolutno nespojivo s temeljnim načelima funkcioniranja znanosti, neka se onda odrekne konvencionalne znanosti i titula do kojih očito ne drži. Da svi rade kao on, kako bismo napredovali?

Znanje je svojina čovječanstva, baš kako stoji u naslovu. Tko čini suprotno, čini zlo. Nemojmo se diviti takvima.

Under construction.

Kao što vidite

odlučih osvojiti svijet html-a
pa ću se neko vrijeme boriti s dizajnom

molim za razumijevanje...

KRATAK APDEJT
Primijetila sam zadnjih nekoliko postova da ima blogera koji mi ostavljajući komentare samo spammaju, tek toliko da bi svoj link ostavili, a post uopće ne pročitaju. Molim takve da to ne čine, a sad dok sam još u fazi rekonstrukcije bloga, neka mi slobodno jave na mail maja_d@medscape.com, ako ih treba malo reklamirati, ja ću ih tu sa strane linkati pa svi sretni!

p.s. Definitivno znam za koji posao nisam nadarena. Osim akademske slikarice nikad ne bih mogla biti kompjuterski programer, ovo je fakat jedno frustrirajuće iskustvo!

subota, 21.05.2005.

Sajam medicine i tehnike

Znam da širu javnost ne zanima previše gorespomenuti (jel se to može pisat zajedno???) Sajam, međutim moram u kratkim crticama izložiti svoj doživljaj viđenog.

Dakle, na Zagrebačkom velesajmu se od 18. do 21.5.2005. održao Sajam medicine i tehnike, koji je obuhvatio ne samo usko područje medicine, nego i stomatološko, rehabilitacijsko, farmacijsko i još neka druga područja. Očekivala sam stvarno puno od ovog sajma, nikad dosad nisam bila, a osim toga sam čula jednu tetu na radiju kako priča zanimljive stvari o tome čega sve ima.

Čitavim sajmom dominirale su neke skupe sprave koje ne smiješ dotaknuti ako nisi pedesetogodišnjak u finom odijelu sa skupim mobitelom, jer gospođa na štandu vrišti. Skupe sprave od dvjesto, tristo i više tisuća kuna. Kužim da je to prigoda da se to sve izloži, da se pregovara oko nabavke, sve je to meni jasno. Al na sajmu automobila možeš sjest u većinu automobila, makar nisi potencijalan kupac. Pa zar bi onda bilo previše da gospoda koja piju kavu na štandovima prozbore koju riječ o aparatima koje izlažu?
Većim dijelom sajam je baš izgledao, ko na primjer da u starim adidaskama i trenirci uđete u dućan sa skupim cipelama. Pa se prodavačice uopće ne obaziru. I taman kad smo frendica i ja pomislile da smo nevidljive, dotaknemo prijenosni defibrilator i odjednom začujemo - NEEEEEEE DIRAAAAAJ! Bila je jedna iznimka, nažalost zaboravila sam ime firme da je sad javno pohvalim - mladi gospodin je došao do nas, pitao nas što nas interesira, pa nam je lijepo ispričao priču o novom respiratoru i njegovim funkcijama. Aha, da, i jedna teta koja nam je objasnila kako su u njihovoj firmi zamislili sterilizaciju kirurških instrumenata.

Ok, bilo je i štandova za obične smrtnike. ALI - mene ne zanimaju homeopatski preparati, došla sam na sajam medicine i tehnike! Vjerojatno jer me zanima to, a ne gipsano-gumeni ili kakviveć uzorci koljenog zgloba! Ak već ne smijem dirati ništa, zašto ne prezentiraju te svoje izložene sprave?
Uhhh tako sam razočarana bila...

Da ipak ne bi sve ispalo tako crno, bilo je moguće izmjeriti tlak i šećer u krvi, pregledati vid, dijelili su kemijske olovke, bombone i blokiće... Bez obzira na to kaj su me naljutili, tlak mi nije skočil u nebo, bio je 107/57.
Sve u svemu - ocjena Sajma je dvojka. Više se ne vraćam. Bilo bi mi korisnije da sam umjesto Velesajmom prošetala Sljemenom.

utorak, 17.05.2005.

Blog u banani.

daj blog molim te proradi kak spada

APDEJT: evo osposobila sam blog tak da možete čitat stare postove dok se ja ne dovinem rješenju za problem koji je nastao. Moje boje su bile bolje, jel tak? E vratit ću ja to sve kaj je bilo samo da skontam kaj se desilo.

APDEJT BROJ 2: Fala Bogu, kvar odstranjen. Kao i counter, da više ne bi bilo problema... Hvala KREŠI koji mi je dao ideju kako riješiti problem.

petak, 13.05.2005.

Dilema.

izvor slike

Čitam tako danas blog Bigmamme (kojoj je, btw, blogovski rođendan, pa joj možete čestitat ako niste) i njezin post koji je digao puno prašine na temu neke stare cure. E sad, nije mene toliko zaintrigirala tema koliko to da je negdje u brojci od preko sto komentara (!!!) se spomenula aseksualnost. U nekoliko navrata sam se susrela s tim fenomenom, pogotovo kad sam za jednog simpatičnog dečka čula da za sebe tvrdi da je aseksualan. S obzirom na njegov stil života, ne vjerujem da bi pod time krio svoju homoseksualnost, mislim da on fakat fura taj film. E sad evo nekog stručnog mišljenja preuzetog OĐE:

Cijenjeno blogopučanstvo, je li to moguće? Netko te seksualno privlači, ali ne na način da bi bio s njim, pa si hetero-aseksualan, homo-aseksualan ili bi-aseksualan? Ne razumijem za što onda točno služi to da te netko privlači ako NE ŽELIŠ biti s njim?
Ili pak da se naprosto ne možeš seksualno uzbuditi?
Ne razumijem. Pogotovo ovu varijantu kad masturbiraš, ali seks ti se ne sviđa. Kako se to može klasificirati kao normalno? Pretpostavljam da bi Freud rekao da je to neka vrst narcističke ličnosti, zatvorene u sebe. Stvarno čudne kombinacije. Otvorena sam za objašnjenja...

(p.s. Zvone Boban, Dinamova legendo, zbog onog što si učinio 13.5.1990., makar sam totalno protiv nasilja, dala bih ti bubreg!)

ponedjeljak, 09.05.2005.

Da vas vidim, tko će ovaj post pročitati?

Već nekoliko dana razmišljam ima li uopće smisla pisati o ovoj temi, s obzirom da je javnost (koliko se meni, barem, čini) vrlo polarizirana u pogledu Crkva-da / Crkva-ne. Onda si opet mislim, ovo je moj blog, pišem o onom što želim i o čem razmišljam, ne? E pa...
Među svojim prijateljima poznata sam kao „ona koja ne gleda televiziju“. Nije da je ne gledam jer sam se na to zavjetovala, nego naprosto (a) nemam vremena i (b) kad god je upalim, uvijek su tri stvari na programu: nasilje, laži i što bezumnija zabava ( počevši od raznih reality-a). Eh, pa kako sam se odvikla televizije, tako sam se, pogledavši neki dan naslovnicu Jutarnjeg, odlučila oprostiti i s tim vidom informiranja. Izgleda da ću živjeti kao u špilji, ali više ne mogu gutati ovo smeće koje nam svakodnevno podvaljuju novinari naših dnevnih listova. O raznim portalima da ni ne počnem.
Naime, ogroman natpis na naslovnici Jutarnjeg bio je nešto u stilu – Dijete se ne može krizmati jer roditelji nisu platili Crkvi daću. Naravno, prvo što čovjeku padne na pamet je, ma vidiš ti tog popa zločestog? Materijalist jedan bezobrazni, kako ga nije sram musti lovu od osiromašenih ljudi iz župe. Eh, ali onaj tko je imao dovoljno oštar vid da uspije pročitati cijeli članak + fotokopiju pisma župnika župljanima, mogao je vidjeti jednu stvar: župnik jest inzistirao da se plate „dugovi“, odnosno nekoliko obitelji koje godinama nisu doprinijele za Crkvu trebale su uplatiti po sto kuna godišnje, ALI im je napisao – ukoliko ne mogu platiti, neka mu se jave. A gospoda niti su platila, niti su mu se javila. I tko je tu lud?

Pogledajte ovaj naš Blog (uuuu, neeee, sad nikad neću dospjet na listu). Nijedna stranica koja bi govorila o Crkvi u pozitivnom smislu nikad neće biti predstavljena. Ali zato psovke, perverzije, loš odgoj, NAPRIJED! Ni slučajno da ne bi bilo kvalitetnog duhovnog sadržaja, jer lakše probavljamo tračeve, kojekakva besmislena naklapanja i slično.
Nekim istupima crkvenih čelnika i sama se ne mogu načuditi, ali mediji u Hrvatskoj već odavno nisu plasirali nijednu dobru vijest o Crkvi. Ne zato što ih ne bi bilo, jer u Crkvi sam svake nedjelje i svojim očima vidim da se mnoge prekrasne stvari rade za ljude, nego zato što naprosto nisu zanimljive. Zanima me samo, je li onaj tko piše onakve odurne naslove u novinama, zadovoljan sobom? Da može reći – e ovo je mojih ruku djelo, ponosan sam. Voljela bih ga (ju) to pitati.

Shvaćam da tko god uopće bude pročitao ovaj post, imat će, kako sam na početku rekla, poprilično polarizirano mišljenje, tako da se ne zanosim nekim idejama da ću nekoga „preobratiti“ ovim postom. Međutim, imam osjećaj da ljudi, kako u „stvarnom“ životu, tako i tu na Blogu, smatraju sve katolike bezglavim zatucanim glupim ovcama. Nemojte misliti da katolici nisu svjesni problema koji su u Crkvi i toga da je zaostala u nekom tamo dobu. Ma jesmo, itekako. Samo smo isto tako svjesni da je Crkva, kakva god da jest, Božja ostavština. Ja joj zbog toga nikad neću okrenuti leđa, makar se tisuću puta ne slagala s biskupima, svećenicima, s kim već. Zato što vjerujem da je iznad svega Crkva ljubav, a to što smo joj dopustili da se zlo u nju uvuče, sada plaćamo. I koliko god me frustrirali istupi naših pojedinih svećenika, i koliko god da me izluđuje sveopća uspavanost odgovornih da se iskorijeni zlo u Crkvi, toliko opet osjećam da ona može biti bolja ako se ja trudim biti bolja. I bez obzira na sve, meni je u toj Crkvi lijepo.

A o tome zašto ljudi toliko obožavaju besmislene sapunice i servirane isprazne emisije, čitajte u nekom sljedećem nastavku.

četvrtak, 05.05.2005.

Novogodišnje odluke.

(slika nema veze s postom, samo mi je lijepa i morala sam je objaviti)

Dogodila mi se čudna stvar danas u autobusu. Prosvjetljenje.
Naime, rijetko se inače vozim autobusom, ali volim sjesti u zadnji red pa desetak minuta koliko mi treba do Maksimira provesti u kontemplaciji. I vrlo blizu moje stanice jedno je raspelo pored kojeg se, kad prolazimo, uvijek prekrižim.
E, pa tako ja danas sjedim u busu i sjetim se da mi je novčanik u kaosu i izvadim ga iz torbe i prvo maknem papire a onda počnem slagati novčanice. Lijepo ih peglam i redam po vrijednosti. Kadli, nakon otprilike pet minuta, skužim da sam prošla pored The Raspela i nisam se prekrižila. Jer sam BROJALA NOVCE.

Nije sad to neka ogromna stvar, ali za mene je baš sadržavala u sebi moćnu simboliku, dovoljno jaku da mi razjebe cijeli dan. Razmišljala sam o tome jesam li postala previše materijalistički, hedonistički i gomilu drugih riječi na –istički nastrojena. Već dugo se ničeg nisam odrekla. Čak ni u Korizmi. Sjećam se da sam se odrekla cigareta i psovki. A nisam se ni trudila izdržati više od tri dana. Jednostavno, nije mi bilo bitno.
Nekad sam znala uštedjet neku lovu od džeparca pa je darovat nekome kome treba. Iskreno, ne sjećam se kad mi je to zadnji put palo na pamet. Uvijek imam nekih „prečih“ troškova, sram me čak i pisati na koje sve gluposti trošim pare.
Imala sam lijep običaj prije spavanja, a taj je da se pomolim prije nego legnem. U zadnje vrijeme se samo izvlačim na to da sam „preumorna“ i zanemarujem i to.
Hrpu puta odlučim da ću otići na groblje, a onda si nađem neke stote stvari sve pod izlikom da ne moram ić.

I baš me zaboljelo danas kad sam si sve to u glavi stavila na hrpu i razmislila malo. Moj je moto inače - svaki dan u svakom pogledu sve više napredovati, a stvarno se to na meni ne vidi u posljednjih par mjeseci. Zato danas, dana 5.5.2005. (lijep datum) donosim novogodišnje odluke:
1. opet ću se moliti prije spavanja
2. opet ću štedjeti novac i dati ga potrebnome
3. ići ću na groblje češće, barem jednom u dva mjeseca
4. napravit ću neku novu super stvar.
Uh, odmah krećem u provedbu tih odluka, treba mi da se malo produhovljenije osjećam.

I, naravno, ovih će dana kviz biti objavljen jer je očito dovoljan broj zainteresiranih. Moram probrati pitanja, jer mi se čini previše ovo što sam napisala, a i teška. A ne bih htjela da vam budu teška, nego zabavna! I, da, živo me zanima tko je imao strpljenja čekati da mu se očita Rade Šerbedžija! Ako mene pitate, vrijedi svake minute :-)

srijeda, 04.05.2005.

Informativni post.

Dakle, kao prvo zbog raznoraznih zbrki maknula sam glazbu s bloga. Jer čak je i mene žifciralo ak mi svira nekaj drugo, pa počne ovo čudo kreštat bez da ga mogu stopirat. Ipak, voljela bih imat muziku al da je čitatelj sam može uključiti i isključiti. Probala sam izvest ono sa tutor bloga ali mi nije uspjelo...nije ni čudo s obzirom da se u ovim html pizdarijama koprcam ko riba na suhom.

Kao drugo, brojka posjeta prešla dvije tisuće. Čudim se ogromnom broju, s obzirom da nije baš da često obnavljam stranicu, a i nemre se baš reć da se bavim gorućim temama, ne?
Već dugo želim na svojem blogu napravit mali kviz, to me drži jos od starog bloga, pripremila sam i pitanja. Ali ne bih htjela objavit kviz, a ono pet ljudi ga rješava. Pa vas molim da mi javite ako vas zanima. Uglavnom, opća kultura, desetak - petnaestak pitanja iz područja povijesti, zemljopisa, sporta, glazbe, književnosti, slikarstva, aktualnih zbivanja itd. Pa tko bude najbolji, dobiva simboličnu nagradu od mene u obliku npr. posebno kompiliranog cedeja il tak nešto slično. Čini mi se okej ideja, otprilike znam kako bih ju provela, al samo mi trebaju zainteresirani.

Nila sam u šopingu danas. Kupila sam si super cipele i suknju i majicu i narukvicu i sad se idem divit tome uz Kućanice a vi mi ostajte dobri, lijepi i pametni (il kak to već ide)... Bisous!

ponedjeljak, 02.05.2005.

/pa što ako svoju stvarnost ponekad ošamarim blagošću sjećanja/

(b5.boards2go.com/ boards/board.cgi?user=AI32)

Stanem na most, tik u smiraj dana, dok se ulične lampe natječu sa zalazećim suncem tko će mi bolje osvijetliti pogled, taj beskonačan pogled u boje što ih rano ljeto rađa i kojima se predajem dok razmišljam i volim.
Naginjem se nad ogradu i zamišljam kako bi bilo da imam vlast nad rijekom ispod mene. Da joj mogu reći – stani! teci brže! čekaj me… U nekim skrovitim predjelima mene, koji će uvijek ostati neizgovoreni, tisuću puta sam joj naredila da ide brže. I još toliko puta sam joj rekla da stane. Ali nikad me nije poslušala, ona uvijek ide onako kako želi i ne mari za moje želje.
Čarobnim nekim putevima, dok gledam u tu nehajnicu što teče, dopire mi do uha neka jeka, potpuno različita od svih drugih jeka. Ova ne para zrak, ne bori se s prolaznošću i ne umire tražeći način da me pogodi. Ova je jeka meka, ostaje ovdje koliko joj dopusti moj unutarnji mir, pa nestane u svakodnevnoj buci. Onda se opet vrati, kad sam usamljena, da me podsjeti da nisam sama. I prilagodi svoje zvuke mojem raspoloženju, ona je moja sasvim.
Doista, kako je moguće da još pamtim boju tvog glasa, i riječi koje si najviše volio koristiti, i pjesme koje si volio pjevati makar pjevati nisi znao… Kojim sam to silama očuvala od zaborava tvoj šapat i tvoj smijeh i zašto sam tako sigurna da mi ih nitko nikad neće moći oduzeti? Jesi li me ti blagoslovio time?
Priznajem, ponekad mi treba desetak minuta da u glavi nacrtam tvoje lice, nekad se uopće ne sjetim. Ipak su godine prošle… Tek kad pogledam sliku osvježim pamćenje, pa te smještam u situacije iz mog sadašnjeg života: sto puta smo već bili u ovom „novom“ zagrebačkom kinu, i tisuću kokica prosipao si po tepihu dok nas je žena mrko gledala. I barem dvadeset puta si me prijekorno gledao kad sam poželjela dići ruke od svega. Vidim nas kako šećemo po Zrinjevcu, tako bih voljela da je ta slika i za druge stvarna…
Ali ne postoji tuga za tvojim odlaskom koju tvoj smijeh u mojim mislima ne pobjeđuje. Uvijek me liječio, a koliko god da Rijeka dugo teče, ne može ga isprati jer on je ja. Jedino kad Rijeka i mene ispere on će sa mnom otići. Smijemo se zajedno onda često, tu u mojim mislima, znam da i ti to znaš tamo negdje gore i da mi anđeoskim prstima brišeš suze, one suze što iz duše oplakuju neko prošlo vrijeme i padaju u ponor vremena. I znam i čekam da mi jednog dana osvijetliš taj ponor i da vidim da si na njegovo dno položio vrčić da ih skuplja jer nijedna suza za tobom nije uzaludna prijatelju. Jednom ćemo zajedno taj vrčić suza proliti po svojim stopalima na poljanama vječnosti i radovat ćemo se dok se budu sušile na suncu, dok budu zauvijek nestajale. Što ih više bude, duže ćemo se smijati, tako si mi rekao u snu.
Vjerujem ti... i koliko god da mi nedostaješ, znam da ćemo imati vječnost...

<	svibanj, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Opis bloga

Bez ukrasa, bez psovki, bez velikih riječi, bez koncesija, bez prevare, bez mržnje, bez umjetnih aroma, bez PDV-a. S vjerom u Boga, život i ljude. I s morem ljubavi.

Zahvaljujući ovom ovdje odsad me možete kontaktirati na adresi maja.dr@gmail.com

posjetitelja unikatnih komada

Blogovlje i linkovlje

Arhangel
Marisi
Xiola
Pegy
Dr. Luka
Georg
Pero Panonski
Poliglotna
Jazzie
piskinja


Blog.hr
katolička stranica
brojač posjeta
riječi pjesama
BBC Science and Nature
Scientific American
zdravlje
British Medical Journal
vijesti
darujmo krv
Le Monde
The LA Times
The Daily Telegraph
Medscape

Arhiva

Neki od uradaka koje i danas volim možete pronaći u arhivi mog starog bloga, s desne strane na popisu. Otkad je ovog bloga, bilježim postove koji su bili dragi ili meni ili blogopučanstvu (što zaključujem po interesu za komentiranje):

Početak
o IVF-u
o sportu
o životu
pjesma
bolan post
Turkmenistan
MOJ NAJDRAŽI POST
novogodišnje odluke
ja sam ZA Crkvu
o nekom "liječniku"
o skakavcima, leptirima i siru
o Srebrenici
neka tamo ljubav
o prvom rođendanu
o religiji
o glumljenju mehaničara
o Katrini
oprost
rođendan
ratna uspomena
jutra
neke iz branše
GMO prvi dio
o branjenju svetinja
obiteljsko nasilje
o ratu
o braku

U Ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Gospodine, Ti si svoju Crkvu kroz vjekove očuvao od raspada, dao si joj čvrste temelje svoje ljubavi da je vrata paklena ne bi nadvladala. Hvala Ti na tome daru.
Pomozi Gospodine da snagom svetih sakramenata i neprekidnom molitvom ponovno procvjetaju kršćanske obitelji, izvori duhovnih zvanja. Pozovi u ovu žetvu novih radnika, koji će iz ljubavi prema Tebi dati svoj život u službu drugih.
Čuvaj Gospodine, po zagovoru Blažene Djevice Marije i sviju svetaca, čistoću srca svojih svećeničkih i redovničkih kandidata - da molitvom, siromaštvom, postom i radom u sebi hrane taj oganj ljubavi koji si Ti zapalio.
Blagoslovljeno budi ime Trojedinog Boga - Oca, Sina i Duha Svetoga.
Blagoslovljeno Ime Djevice Marije, Majke Crkve i Kraljice neba i zemlje. Amen.