Pregled posta

Da vas vidim, tko će ovaj post pročitati?

Već nekoliko dana razmišljam ima li uopće smisla pisati o ovoj temi, s obzirom da je javnost (koliko se meni, barem, čini) vrlo polarizirana u pogledu Crkva-da / Crkva-ne. Onda si opet mislim, ovo je moj blog, pišem o onom što želim i o čem razmišljam, ne? E pa...
Među svojim prijateljima poznata sam kao „ona koja ne gleda televiziju“. Nije da je ne gledam jer sam se na to zavjetovala, nego naprosto (a) nemam vremena i (b) kad god je upalim, uvijek su tri stvari na programu: nasilje, laži i što bezumnija zabava ( počevši od raznih reality-a). Eh, pa kako sam se odvikla televizije, tako sam se, pogledavši neki dan naslovnicu Jutarnjeg, odlučila oprostiti i s tim vidom informiranja. Izgleda da ću živjeti kao u špilji, ali više ne mogu gutati ovo smeće koje nam svakodnevno podvaljuju novinari naših dnevnih listova. O raznim portalima da ni ne počnem.
Naime, ogroman natpis na naslovnici Jutarnjeg bio je nešto u stilu – Dijete se ne može krizmati jer roditelji nisu platili Crkvi daću. Naravno, prvo što čovjeku padne na pamet je, ma vidiš ti tog popa zločestog? Materijalist jedan bezobrazni, kako ga nije sram musti lovu od osiromašenih ljudi iz župe. Eh, ali onaj tko je imao dovoljno oštar vid da uspije pročitati cijeli članak + fotokopiju pisma župnika župljanima, mogao je vidjeti jednu stvar: župnik jest inzistirao da se plate „dugovi“, odnosno nekoliko obitelji koje godinama nisu doprinijele za Crkvu trebale su uplatiti po sto kuna godišnje, ALI im je napisao – ukoliko ne mogu platiti, neka mu se jave. A gospoda niti su platila, niti su mu se javila. I tko je tu lud?

Pogledajte ovaj naš Blog (uuuu, neeee, sad nikad neću dospjet na listu). Nijedna stranica koja bi govorila o Crkvi u pozitivnom smislu nikad neće biti predstavljena. Ali zato psovke, perverzije, loš odgoj, NAPRIJED! Ni slučajno da ne bi bilo kvalitetnog duhovnog sadržaja, jer lakše probavljamo tračeve, kojekakva besmislena naklapanja i slično.
Nekim istupima crkvenih čelnika i sama se ne mogu načuditi, ali mediji u Hrvatskoj već odavno nisu plasirali nijednu dobru vijest o Crkvi. Ne zato što ih ne bi bilo, jer u Crkvi sam svake nedjelje i svojim očima vidim da se mnoge prekrasne stvari rade za ljude, nego zato što naprosto nisu zanimljive. Zanima me samo, je li onaj tko piše onakve odurne naslove u novinama, zadovoljan sobom? Da može reći – e ovo je mojih ruku djelo, ponosan sam. Voljela bih ga (ju) to pitati.

Shvaćam da tko god uopće bude pročitao ovaj post, imat će, kako sam na početku rekla, poprilično polarizirano mišljenje, tako da se ne zanosim nekim idejama da ću nekoga „preobratiti“ ovim postom. Međutim, imam osjećaj da ljudi, kako u „stvarnom“ životu, tako i tu na Blogu, smatraju sve katolike bezglavim zatucanim glupim ovcama. Nemojte misliti da katolici nisu svjesni problema koji su u Crkvi i toga da je zaostala u nekom tamo dobu. Ma jesmo, itekako. Samo smo isto tako svjesni da je Crkva, kakva god da jest, Božja ostavština. Ja joj zbog toga nikad neću okrenuti leđa, makar se tisuću puta ne slagala s biskupima, svećenicima, s kim već. Zato što vjerujem da je iznad svega Crkva ljubav, a to što smo joj dopustili da se zlo u nju uvuče, sada plaćamo. I koliko god me frustrirali istupi naših pojedinih svećenika, i koliko god da me izluđuje sveopća uspavanost odgovornih da se iskorijeni zlo u Crkvi, toliko opet osjećam da ona može biti bolja ako se ja trudim biti bolja. I bez obzira na sve, meni je u toj Crkvi lijepo.

A o tome zašto ljudi toliko obožavaju besmislene sapunice i servirane isprazne emisije, čitajte u nekom sljedećem nastavku.


Post je objavljen 09.05.2005. u 21:32 sati.