Znam da širu javnost ne zanima previše gorespomenuti (jel se to može pisat zajedno???) Sajam, međutim moram u kratkim crticama izložiti svoj doživljaj viđenog.
Dakle, na Zagrebačkom velesajmu se od 18. do 21.5.2005. održao Sajam medicine i tehnike, koji je obuhvatio ne samo usko područje medicine, nego i stomatološko, rehabilitacijsko, farmacijsko i još neka druga područja. Očekivala sam stvarno puno od ovog sajma, nikad dosad nisam bila, a osim toga sam čula jednu tetu na radiju kako priča zanimljive stvari o tome čega sve ima.
Čitavim sajmom dominirale su neke skupe sprave koje ne smiješ dotaknuti ako nisi pedesetogodišnjak u finom odijelu sa skupim mobitelom, jer gospođa na štandu vrišti. Skupe sprave od dvjesto, tristo i više tisuća kuna. Kužim da je to prigoda da se to sve izloži, da se pregovara oko nabavke, sve je to meni jasno. Al na sajmu automobila možeš sjest u većinu automobila, makar nisi potencijalan kupac. Pa zar bi onda bilo previše da gospoda koja piju kavu na štandovima prozbore koju riječ o aparatima koje izlažu?
Većim dijelom sajam je baš izgledao, ko na primjer da u starim adidaskama i trenirci uđete u dućan sa skupim cipelama. Pa se prodavačice uopće ne obaziru. I taman kad smo frendica i ja pomislile da smo nevidljive, dotaknemo prijenosni defibrilator i odjednom začujemo - NEEEEEEE DIRAAAAAJ! Bila je jedna iznimka, nažalost zaboravila sam ime firme da je sad javno pohvalim - mladi gospodin je došao do nas, pitao nas što nas interesira, pa nam je lijepo ispričao priču o novom respiratoru i njegovim funkcijama. Aha, da, i jedna teta koja nam je objasnila kako su u njihovoj firmi zamislili sterilizaciju kirurških instrumenata.
Ok, bilo je i štandova za obične smrtnike. ALI - mene ne zanimaju homeopatski preparati, došla sam na sajam medicine i tehnike! Vjerojatno jer me zanima to, a ne gipsano-gumeni ili kakviveć uzorci koljenog zgloba! Ak već ne smijem dirati ništa, zašto ne prezentiraju te svoje izložene sprave?
Uhhh tako sam razočarana bila...
Da ipak ne bi sve ispalo tako crno, bilo je moguće izmjeriti tlak i šećer u krvi, pregledati vid, dijelili su kemijske olovke, bombone i blokiće... Bez obzira na to kaj su me naljutili, tlak mi nije skočil u nebo, bio je 107/57.
Sve u svemu - ocjena Sajma je dvojka. Više se ne vraćam. Bilo bi mi korisnije da sam umjesto Velesajmom prošetala Sljemenom.
Post je objavljen 21.05.2005. u 22:25 sati.