Marketing
Novogodišnje odluke.
(slika nema veze s postom, samo mi je lijepa i morala sam je objaviti)
Dogodila mi se čudna stvar danas u autobusu. Prosvjetljenje.
Naime, rijetko se inače vozim autobusom, ali volim sjesti u zadnji red pa desetak minuta koliko mi treba do Maksimira provesti u kontemplaciji. I vrlo blizu moje stanice jedno je raspelo pored kojeg se, kad prolazimo, uvijek prekrižim.
E, pa tako ja danas sjedim u busu i sjetim se da mi je novčanik u kaosu i izvadim ga iz torbe i prvo maknem papire a onda počnem slagati novčanice. Lijepo ih peglam i redam po vrijednosti. Kadli, nakon otprilike pet minuta, skužim da sam prošla pored The Raspela i nisam se prekrižila. Jer sam BROJALA NOVCE.
Nije sad to neka ogromna stvar, ali za mene je baš sadržavala u sebi moćnu simboliku, dovoljno jaku da mi razjebe cijeli dan. Razmišljala sam o tome jesam li postala previše materijalistički, hedonistički i gomilu drugih riječi na –istički nastrojena. Već dugo se ničeg nisam odrekla. Čak ni u Korizmi. Sjećam se da sam se odrekla cigareta i psovki. A nisam se ni trudila izdržati više od tri dana. Jednostavno, nije mi bilo bitno.
Nekad sam znala uštedjet neku lovu od džeparca pa je darovat nekome kome treba. Iskreno, ne sjećam se kad mi je to zadnji put palo na pamet. Uvijek imam nekih „prečih“ troškova, sram me čak i pisati na koje sve gluposti trošim pare.
Imala sam lijep običaj prije spavanja, a taj je da se pomolim prije nego legnem. U zadnje vrijeme se samo izvlačim na to da sam „preumorna“ i zanemarujem i to.
Hrpu puta odlučim da ću otići na groblje, a onda si nađem neke stote stvari sve pod izlikom da ne moram ić.
I baš me zaboljelo danas kad sam si sve to u glavi stavila na hrpu i razmislila malo. Moj je moto inače - svaki dan u svakom pogledu sve više napredovati, a stvarno se to na meni ne vidi u posljednjih par mjeseci. Zato danas, dana 5.5.2005. (lijep datum) donosim novogodišnje odluke:
1. opet ću se moliti prije spavanja
2. opet ću štedjeti novac i dati ga potrebnome
3. ići ću na groblje češće, barem jednom u dva mjeseca
4. napravit ću neku novu super stvar.
Uh, odmah krećem u provedbu tih odluka, treba mi da se malo produhovljenije osjećam.
I, naravno, ovih će dana kviz biti objavljen jer je očito dovoljan broj zainteresiranih. Moram probrati pitanja, jer mi se čini previše ovo što sam napisala, a i teška. A ne bih htjela da vam budu teška, nego zabavna! I, da, živo me zanima tko je imao strpljenja čekati da mu se očita Rade Šerbedžija! Ako mene pitate, vrijedi svake minute :-)
Post je objavljen 05.05.2005. u 20:50 sati.