Evo nas na trećem i najkraćem i meni najdražem dijelu, koji me je uostalom i natjerao da pišem ovo sve o matičnim stanicama. Naime, matične stanice su u današnje vrijeme sinonim za komercijalnu znanost, koju iskreno baš i ne šmekam, niti do nje drži puno ljudi. Nekako mi je to slično kao i muzika, ako se radi samo za pare ispadne loša, kaj ne?
Mnogi bogati ljudi u svijetu voljeli bi kad bi što duže mogli poživjeti a u to su spremni uložiti ogromne svote novca. Zbog toga i zbog još nekih drugih stvari ova grana znanosti uživa nepresušan izvor love. Opravdano ili ne? Po mojem ne. Jer da se toliki novac ulaže u istraživanje cjepiva protiv HIV-a, odavno bismo se riješili tog problema. Prioriteti komercijalne znanosti nemaju veze s dobrobiti čovječanstva, nego s umnažanjem kapitala. A to je, IMHO, sramota našeg društva. Ovako se ide na ruku moćnicima koji bi htjeli postati besmrtni, a i onima koji bi htjeli zloupotrijebiti potencijalnu moć koja se dobiva ako cijela priča uspije. OK, super je ako pomažu parkinsoničarima, ali ne vjerujem da je primarni cilj izliječiti Parkinsonovu bolest (...skeptik).
Što se tiče etičnosti postupka, mislim da se tu i ne treba previše sporiti. Sve ovisi o stavu kojeg imate o nerođenom djetetu, to jest embriju. Moje je mišljenje da život započinje začećem, prema tome, smatram da je nedopustivo ekperimentirati s embrijima. Sama ideja zamrzavanja i odmrzavanja mi se gadi, a da ne velim ovo uzgajanje stanica. Osim toga, postoje i druge vrste matičnih stanica, kod odraslih u koštanoj srži, ili kod novorođenčeta u pupčanoj vrpci, prema tome embrionalne mogu imati i zamjenu.
Npr. odrasle matične stanice koštane srži, zadužene su za razvoj krvnih stanica svih vrsta. One se već pomalo koriste, koliko znam. I ovih dana je u Klaićevoj isto pokrenuta jedna vrsta terapije matičnim stanicama za djecu oboljelu od leukemije.
Vjerujem da matične stanice imaju budućnost i da ćemo jednog dana stvarno mnoge bolesti moći liječiti pomoću njih. U laboratorijima će postojati "plantaže" organa. Vjerujem da će za sto - dvjesto godina postojati banke matičnih stanica svakog pojedinca. Svaki će čovjek kod rođenja dobiti svoj "račun" u banci, gdje će biti pohranjena njegova pupčana vrpca s materijalom za nove stanice. Kad se dijete rodi, uvijek u pupčanoj vrpci ostane malo matičnih stanica. Zasad one i nisu u prevelikoj upotrebi jer ih je teško skupiti. Ali budućnost matičnih stanica mogla bi biti baš u njima jer one nisu etički sporne za nikoga. No, još smo uvijek jako daleko od tog koraka, prema tome ne treba se zanositi vijestima u novinama da je svakog časa nešto novo otkriveno. Općenito, ne treba se previše zanositi novim otkrićima s matičnim stanicama, daleko je primjena u redovnoj praksi.
Ono čeg se bojim u cijeloj priči je – manipulacija. Sve povezano s pričom o kloniranju, to su dvije usko povezane stvari. Ako ste pročitali sva tri posta, ostavljam vašoj mašti na volju da razmislite na koje sve načine bi se ova otkrića mogla zloupotrijebiti. Prije nekoliko godina sjećam se što nam je u školi rekao profesor iz fizike, zaljubljenik u istraživanje ratnih strategija i sličnog: