Dođe tako s vremena na vrijeme
skupi se i onda uz jedan *bum* koji samo ja u srcu čujem
sve moje tuge se razliju po mojoj stvarnosti
i zamute mi pogled na svijet
i sada gledam kroz njih i nejasno vidim i teško mi je.
Proći će, znam da hoće, uvijek prođe
uvijek se iz ovog besmisla nađe neki novi smisao
samo što ja svaki put imam sve manje volje da ga tražim...
Bojim se da ću početi vjerovati da sam rođena da budem neshvaćena
bojim se da ću dići ruke od svega, od svih, od sebe...
Proći će, znam da hoće, uvijek prođe...
dotad, ostajte mi dobro.
UPDATE: cijelo popodne slušam odnekud bijelo dugme i mislim si kak se netko super nabrijava za koncert, i pjevušim si pjesme dok pospremam... i spustim se do maksimira oko 22, kad ono - dugmići to sviraju, imaju probu! ajme, to me totalno zagrijalo za koncert, jedva čekam sutra. nije da me faza prošla, al radujem se sutrašnjem koncertu ko malo dijete...
UPDATE BR.2: ljudi moji, koncert uopće nemrem sročit u dvije smislene. Nešto neopisivo. Kad su otvorili sa "Nakon svih ovih godina", znala sam da će bit onako...predobro... Otpjevali su sve moje najdraže, od "Šta ima novo" do "Sve će to mila moja"... Čak i "ćiribiribelu", tu stvar nitko ne zna al meni je legendarna. Jedino od tih meni dražih nije bilo "Kad zaboraviš juli". A Željko Bebek, jes ružan svaka mu čast al kad je počeo, eeeej bili smo u deliriju nas 15-ak... stvarno, koncert za pamćenje.
Inače, mi smo bili s lijeve strane pozornice kod šanka, i par puta sam bacila pogled na rulju u središtu trave. Stajali su ko da ih se sve to ne tiče, ne znam dal je to jer nisu znali pjesme ili im je bilo glupo il što već. Sve u svemu, moja ekipa i ja smo se nauživali, danas nemrem pričati uopće jer me grlo boli. Ali vrijedilo je, stvarno je vrijedilo.