Pred nama su tužni dani i tužne uspomene - Svi sveti - a bome atmosfera je baš takva ovih dana. Sve je to dio života, čim se rodimo počinjemo umirati to je nepobitna činjenica. Što se mene tiče smrt ne doživljavam kao kraj već nastavak postojanja...u nekoj drugoj dimenziji, drugoj planeti ili u nekom drugom paralelnom svemiru.

Malo kada spominjemo smrt iako znamo da će nas ta tajanstvena dama jednog dana odvesti sa sobom u nepoznata prostranstva. Često živimo tako kao da nas se smrt ne tiče, doživljavamo je kao tabu o kojem se ne treba previše govoriti. Možda je to i dobro jer kud bi došli i kako bi uopće živjeli kad bi samo mislimo na smrt, zar ne?

U vezi toga zanimljivo je kojih sve običaja ima na svijetu. Na pr. kao što za nas znači brojka trinaest to za Japance znači brojka četiri koju nastoje izbjegavati gdje god je moguće. Tako na pr. neće kupiti 4 cvijeta, izbjegavat će 4. kat, radije će kupiti 5 sladoleda nego četiri itd.

Zbog čega je to tako? Na japanskom, broj “4” zvuči slično kao i riječ za smrt tj. oboje se izgovara kao “shi”. Smatra se nesretnim brojem i treba ga koristiti što je manje moguće. Izbjegavaju davanje poklona u setovima od 4 (na pr. četiri čokolade), jer se to može protumačiti kao zloslutni dar.

Pretpostavljam da svi ili bar većina zna bajku o princezi na zrnu graška. Ako se ne sjećate poante bajke ukratko ću vam objasniti. Dakle, kralj i kraljica tražili su ženu za svog sina a logično im je bilo da ona princeza koja će osjetiti zrno graška ispod gomile madraca odgovarat će i princu kao žena.

Kad ne vježbam doma ili na hodniku onda idem u šetnju od cca 6 km. Tura mi je uvijek ista. Nekad mi se ne da ali kad počnem hodati i gledati oko sebe odmah mi se raspoloženje promijeni tj. postanem sretna što sam ipak krenula.

Danas sam odlučila snimiti neke dijelove moje ture i objaviti ih. Najljepše mi je šetati na proljeće i u jesen. U zadnje vrijeme razmišljam početi i malo trčati. Ne želim pretjerati, onoliko koliko ću moći i svakako neću brzo trčati.

Najradije bih vozila bicikl ali kao što već neki znaju, pošto dugo nisam pedalirala bojim se gužve i prelazaka preko prometnica tako da za sada ništa od toga. Osim ako ne kupim bicikl s tri kotača. A sada slijede slike:

Sigurno svi znate što znači pojam "deja vu" ali radi sigurnosti ukratko ću ga opisati.
To je fenomen (situacija) u kojem vam se čini da ste promatrač neke situacija koja se već odigrala, točno znate tko će što reći i kako će reagirati. Traje vrlo kratko ali ostavi na vas snažan utisak kojeg si logično ne znate obrazložiti.

OK to se, mogu slobodno tvrditi, svakome dogodilo barem jednom ali neki dan čitajući o tome zaintrigiralo me jedno objašnjenje u vezi tog fenomena koje glasi otprilike ovako:

"...to je dokaz da postoje paralelni svjetovi koji se ponekad isprepliću s našim svijetom..." - praktički to bi značilo da se svemirska energija, koja se kreće kao radijski valovi, ponekad nađe na istoj valnoj dužini dvaju paralelnih svjetova.

Meni se to izdogađalo vrlo često i uvijek iznova ostanem zapanjena i bez ikakvog objašnjenja. Poželim tada da taj trenutak stane da bih se mogla prisjetiti gdje sam ga već doživjela ali na žalost...kako brzo dođe, tako brzo nestane.

Trenutak presjecanja paralelnih stvarnosti:

Skrušeno priznajem da sam imala dobitak ali samo od 15 kn hehehehee. Nemojte se smijati (iako se i ja smijem) i to su novci zar ne? No, ja sam uporna i igrat ću dalje pa što bude, bit će. Bar se imam čemu nadati, zar ne?

Znate kako igram? Kao prvo, igram 6 od 45 i to samo dva stupca osobno mislim da je i to previše jer taj tko ima sreću njemu je dovoljno i jedan stupac. Uvijek igram iste brojeve ali neću vam ih odati, ne neeeee.

Dakle, svaki tjedan potrošim 8 kn na listiće i čekam milijune...ma može i koja tisućica ili čak i stotica. Ja sam vam kao Del Boy iz Mućki hehehehe koji je uvijek govorio: "Za godinu dana bit ću milijuner".

Sad vam se moram pohvaliti i s ovim. Prije neki dan dobila sam 2500 kn na oročenu štednju. Nije ni to loše, jel'da? Naravno, opet sam glavnicu oročila jer ako već stoje novci u banci nek bar prikupljaju kamate. Nisam zabadava studirala ekonomiju hehehehe.

Mnogi kažu da je najznačajnija i najljepša ljepota ona iznutra a bome ima i onih koji kažu da to tvrde samo ružni ljudi. 'Ajmo to malo proanalizirati.

Recimo uzet ćemo za primjer klona. Izgubite svoju voljenu osobu (smrt je u pitanju) bez koje ne živite život već ga samo preživljavate u tuzi i boli. Zamislimo da smo u vremenu gdje je sasvim normalno stvoriti klona...i vi ste to učinili.

Kao i uvijek kad dođem Morskom brine se o meni kao o kraljici. Nema toga što ne bi učinio za mene. Naravno, to se odnosi i na mene tj. uzajamno si udovoljavamo i zajedno se zadovoljavamo i to na sve moguće načine.

Ovaj put je bilo ipak malo drukčije, moj je Dragi takorekuć kuhao gol, baš kao pravi goli kuhar a ja sam ga svako malo pljucnula po guzi hehehehe. On je meni pripremao ribe i hobotnicu a ja njemu kolače a onda smo se izležavali u krevetu mazeći se na svakakve načine.

Ne samo što ljubav prolazi želucem, kao što kažu pametni ljudi, već i fina hrana utječe na super seks. Ne vjerujete? Probajte.


Uvijek predivna Rijeka:

Nešto sam zeznula i poremetio mi se dizajn pa ga sad sređujem. Još sam u Rijeci i sve vas srdačno pozdravljam dragi moji blog-prijatelji.

Kao što već mnogi blogeri znaju Morski i ja, često se krećemo na relaciji Zagreb - Rijeka (ova više) i Rijeka - Zagreb. Za sada ne možemo biti stalno zajedno ali sve ima svoje prednosti i mane, zar ne? Na što mislim, sigurno već znate. Mi smo uvjerenja da je najbitnija ljubav u vezi (koju svakako imamo) a sve ostalo su varijacije na temu.

Dakle, sutra pak putujem kod Morskog na nekoliko dana ali i dalje ću biti prisutna na blogu jer samo mijenjam
destinaciju boravka. Pozdrav svim našim dragim blogerima.

Kod nas u Češkoj ne rastu smokve samo ih se može kupiti (i to suhe) u dućanu i tako uživati u njima. OK meni su takve preslatke pa ih baš nisam voljela jesti.
Međutim kad sam se doselila u Hrvatsku napokon sam mogla probati svježe smokve ali nitko me nije upozorio da se ne smiju jesti nezrele i osim toga nisam niti znala razliku između zrelih i nezrelih.

Što je bilo i za očekivati (kakve sam sreće) baš sam probala nezrelu smokvu i tada sam doživjela pravi pakao u ustima i na usnama hehehehe. Peklo me jako i to cca 2-3 sata. Naravno, to se više nikad nije dogodilo, naučila sam lekciju.

Još do prije dvije godine bila sam strastvena pušačica koja je dnevno popušila najmanje 1 kutiju cigareta. Počela sam u petnaestoj godini i od tada nijednom nisam pokušavala prestati, bar ne za ozbiljno.

Često sam znala govoriti da se cigarete neću odreći jer ne pijem alkohol, naginjem debljini pa neprestano moram paziti na prehranu pa prema tome cigareta mi je bila jedini porok kojeg se nisam željela ostaviti i nisam se nikad obazirala na mnoga upozorenja preko medija koliko je to štetno.

No, tada je došao dan kad sam osjetila jaku bol u grudima i kad je kćer nazvala hitnu (koja je stigla u roku 5 minuta) nakon prve pomoći i mjerenje tlaka morala sam u bolnicu.

Prva dva dana prošla sam svakakve preglede, dobro sam se osjećala ali nisam smjela napustiti odjel. Sjećam se da sam sjedila na krevetu i pomislila: "Već sam dva dana bez cigareta i ništa mi ne fali. Možda bi bilo najbolje da iskoristim ovu situaciju i prestanem napokon pušiti".

Od tog dana bez ikakvih poteškoća i kriza nisam zapalila nijednu cigaretu, niti jedan dim povukla a osjećam se bajno bez obzira na to što imam ugrađene 4 premosnice na srcu jer su moje bile 95 % začepljene. Na sreću moje srce ipak nije pretrpjelo veliku štetu, nema ožiljaka jer je dosta jako, mislim na sam mišić.