Pokloni
30.09.2019.
Sin mi je ovih dana bio u Češkoj točnije rečeno u gradu Brnu gdje je i rođen. Cure su rođene u Hrvatskoj. Svi su očekivali svakakve poklone (ne mislim na neke skupe) ali ja i moja sestra jedva smo dočekale da opet probamo češki kruh koji nam jako fali. Ovdje ga nigdje ne mogu kupiti jedino alpski kruh mu je donekle sličan, ali ipak nije to, to.
P.S: Pernik je medenjak spojen s marmeladom (različitom).
Profesionalna deformacija osobnosti
29.09.2019.
Jeste li čuli za taj pojam? Vjerujem da jeste ali radi boljeg razumijevanja nastojat ću vam u kratkim crtama opisati taj pojam. To je promjena osobina kod pojedinaca a vezano je uz način ponašanje, komunikaciju, karakter...i to zbog dugotrajnog obavljanja profesionalnih dužnosti. Najčešće se javlja kod ovih zanimanja: psiholozi i općenito medicinski zaposlenici, učitelji, vojno osoblje i dr.
Glavni razlozi profesionalne deformacije su:
- stereotipni rad
- prekomjerno samopouzdanje i opterećenje
- neadekvatna disciplina na radnom mjestu
- promjena u dobi (u mladosti se osoba znala prilagoditi međutim, s godinama je počela obavljati svoje dužnosti automatski)
...Itd.
Zbog čega ovo pišem? Kao prvo i najglavnije imam prijateljicu koja se upravo zbog profesionalne deformacije počela nekontrolirano gubiti na svom radnom mjestu što je ujedno utjecalo i na njen osobni život.
Sve češće svađe sa suprugom, nesporazumi s djecom, opće nezadovoljstvo s poznanicima i prijateljima...jednostavno svo njeno ponašanje postalo je problematično jer se nije mogla koncentrirati na posao niti na svakodnevne radnje u obitelji.
Duboko se nadam da će moja prijateljica prihvatiti prijateljske i stručne savjete da bi ponovno bila ona "stara" radi sebe, radnog mjesta ali ponajviše radi svoje obitelji.
Možda je nekima poznato da upravo zbog profesionalne deformacije koja se vidno manifestira i blokira pojedincu njegove radne sposobnosti, neki psiholozi i psihijatri, raspodijeljeni su na druga radna mjesta. Često je to najbolje rješenje koje u konačnici ima pozitivne rezultate. Pa i sam odmor, u ovom slučaju malo duži od uobičajenog, ili bolovanje koristi se u takvim situacijama.
Ali da ne bude sve tako crno ili sivo, opisat ću vam jedan smiješni i stvarni događaj. Dakle, jedan psiholog uputio se na konferenciju u drugi grad, auto je parkirao blizu kolodvora a busom je otputovao. Kad se vraćao doma bio je sav u panici misleći da mu je netko otuđio automobil. Nastala je cijela zbrka oko toga sve dok se taj dotični psiholog nije sjetio da je automobil parkirao u svom gradu i da je doputovao na konferenciju busom hehehehehe.
Dodatak:
OVO JE POSEBNA PORUKA ZA BLOGERICU ANABONI:
Znam da me voliš i da ne možeš bez mene ali shvati već jednom da si za mene NITKO i NIŠTA. Ne vrti se svijet oko tebe, niti blog.hr a još manje ovaj moj post! To što si se prepoznala u njemu to je tvoj problem.Prestani me spominjati i prozivati jer ja s tobom ne želim imati apsolutno ništa! Mani me se već jednom i prestani prosipati laži (njih sačuvaj za naivce koji ti vjeruju) jer jako dobro znaš da sam i ja kod tebe blokirana. Za mene...slobodna si k'o patka, leti u visine i što dalje od mene.
Nostalgija za Japanom
25.09.2019.
Nostalgija me lovi za Japanom tako da često gledam naše slike i videa. Iako se jako radujem posjeti Pragu sljedeće godine ipak će mi faliti odlazak u Japan. Ipak smo zadnje četiri godine putovali na isti datum (18.05.) u tu predivnu Zemlji izlazećeg sunca. No, to će ipak morati pričekati do 2021. godine. Ali nikad se ne zna, zar ne?
2017. godina:
2018. godina:
2019. godina:
Moja draga svraka
23.09.2019.
Kad god je tema o životinjama ja nikad ne zaboravim naglasiti kako volim ta slatka stvorenja. Kad sam bila mala imali smo mace, peseka jedno vrijeme, pa golubove, papigice i najdražu mi ljubimicu - svraku.
Majka ju je pronašla polomljenog krila i donijela ju je kući pa je smjestili u kutiju. Ja i sestra smo bile presretne, stalno smo je mazili, brinuli se o njoj i nježno joj tepali. Nakon određenog vremena svraka se potpuno oporavila i počela je letjeti ali nije nas napustila.
Svaki dan se vraćala nama doma (gdje je ponekad i spavala) po nekoliko puta i donosila nam sve i svašta...stakalca, novčiće, lančiće, ključeve, sjajne papiriće itd. U biti to nismo odmah niti znali sve dok majka slučajno nije pronašla njeno skrovište i to ispod kauča gdje je bila mala hrpetina svega i svačega.
Nije nam to smetalo, bilo nam je to simpatično i dopustili smo joj da ima samo svoju malu hrpicu u kojoj je uživala. Često puta kad god smo nešto izgubili doma pronašli smo u njenom skrovištu kao na pr: majčinu naušnicu, nekoliko dugmadi, neke naše igračke pa čak i moju dudu varalicu jer sam je koristila skoro do svoje šeste godine (sram me bilo hehehehe).
Kad je uginula stavili smo je u kutiju s njenim blagom i pokopali je u dvorištu ispod našeg prozora sa svim počastima kod takvih situacija. I sad se sjećam tuge koju sam osjećala zbog njenog gubitka.
To vam nisam niti rekla...
20.09.2019.
Dakle, što se tiče rezultata holtera njih ću tek saznati kad odem na kontrolu kod svoje kardiologinje. OK to sam vam dala do znanja ali nisam vam rekla ono što mi se dogodilo prekjučer. Sad ću ja to nadoknaditi.
Kako ja skoro svaki dan vježbam i pomalo trčkaram to sam činila i prije dva dana na mom hodniku. Nadobudna i puna volje i snage trčkaram ja tako i u glavi mi se pojavi misao: "Ajde teuta možeš ti više i brže, daj sve od sebe...!" - naravno, što sam pomislila to sam i učinila.
Dodajem polako sve više gas i...odjednom nađem se na podu, da se nisam zadržala dlanovima razbila bih si nos i zube. Jasno, oderala sam i koljena ali na sreću sve je dobro završilo. Brzo sam ustala da me nitko od susjeda ne vidi hehehehe.
Vi bi možda rekli da sam ja kriva ali nije tako. Ljetos sam kupila crvene cipele za vodu koje sliče tenisicama, to kad sam bila u Opatiji na rehabilitaciji, malo su mi veče pa sam s njima zapela i pala.
Ali eto me tu s vama..., živa, cijela i zdrava, za sada, hehehehe. Neće grom u koprive. Aleluuuuja!
Slično sam pala kao ova starleta samo je moj umjetnički dojam bio daleko ljepši i elegantniji:
Dobila sam holter
19.09.2019.
Došao je i taj dan kad sam morala u bolnicu po holter. Možda ne znate ali ja ne volim bolnice niti doktore, izbjegavam ih kad god mogu. Nemam ja ništa protiv njih, dapače, niti se bojim ali jednostavno sam najsretnija kad ne moram kod doktora. Sad će netko reći na to: "A tko uopće voli bolnice?" - ne bi vjerovali ali ima i takvih ljudi kao na pr. moja susjeda.
Jedina dobra stvar u svemu tome je što ću ga nositi samo do sutra. Na sreću nisam dugo čekala i lijepo sam se prošetala i uz to sam si kupila lijepe hlače i gaćice od bambusa (zamislite!).
Moram i malo vježbati ono što sam inače vježbala u Opatiji na rehabilitaciji i predvečer idem u šetnju tj. u već uobičajenu turu od cca 5 km a pošto već skoro dvije godine ne pušim mogu vam reći da se zaista osjećam fizički izvrsno.
Eto, to bi bilo to za danas. Sutra ću dopisati, na ovaj post, rezultate nošenja holtera. Baš me zanima kakvi će biti.
Preko 200 dvoraca u Češkoj
17.09.2019.
Da, baš tako, Češka spada među države s najvećim brojem dvoraca i zamkova. Da se želim malo našaliti, mogla bih reći da skoro na svakom koraku postoji neki dvorac ili raskošan zamak.
Od samog djetinjstva pamtim posjete različitim zamkovima koje sam istinski obožavala i obožavam, kako sa školom tako i s roditeljima. To se nastavilo i kad sam se odselila iz Češke u Hrvatsku. Kad god smo posjećivali rodbinu u Češkoj, a to je bilo skoro svake godine, posjetili smo neki dvorac.
Prvi i najglavniji je zasigurno Pražský hrad koji je od 9. stoljeća sjedište kraljeva, od 1918. sjedište čeških predsjednika. (UNESCO):
Hluboká nad Vltavou (UNESCO):
Lednice (UNESCO):
Český Krumlov (UNESCO):
Karlštejn (UNESCO):
Veveří (UNESCO):
Još malo o Japanu
16.09.2019.
Danas imam neodoljivu želju za slatkim pa sam se prisjetila kako smo u Tokyu uživali u slatkim delicijama. Samo da se zna, Morski još više od mene obožava slatko!
Iako sam dosta putovala po Europi i sama Češka je poznata po izvrsnim kolačima moram priznati da se nigdje nisam tako dobro sladila kao u Japanu.
Posebno sam uživala i limunadi zaslađenoj medom i s ledom i čak mislim da je bilo u njoj đumbira (komadi limuna znam da su bili) koji je dao još više poseban okus limunadi.
Morski me iznenadio u jednom kafiću s prekrasnim manjim peharom punim fine kreme od vanilije i na njoj svježim jagodama...njaaaaaaaaaaaam! Bilo je osvježavajuće i tako fino. Ne volim kad je kolač presladak a čini mi se, na moju sreću, da to ni Japancima ne odgovara.
Treba li uopće spomenuti kako je bio fini kolač imenom - "francuski sendvič" koji je bio poslužen sa sladoledom i šlagom? Nešto fantastično! U biti to je bio biskvit natopljen limunovim sokom i vanilijom, predivno sočan!
S obzirom na to da najpoznatiji cheesecake imenom Rikuro proizvodi se samo u Osaki u Tokyu smo tražili zamjenu. Ok pronašli smo ga ali koliko god je bio dobar taj kolač nije se mogao usporediti s originalom. Pa ipak, pojeli smo ga u nekoliko minuta hehehehee.
Gola privlačnost
14.09.2019.
Nedavno je na RTL Livingu počeo novi engleski reality show "Gola privlačnost". Prvi put kad sam je pogledala odmah sam pomislila da će kod nas dignuti veliku prašinu i da vjerojatno neće biti dugo emitirana. Nadam se da neću biti u pravu.
Meni osobno je dosta interesantna ne zbog same golotinje, nije to danas nešto novo, već zbog toga što ta emisija djeluje tako prirodno, slobodno baš onako kako bi i trebala. Ne srame se nimalo izgovoriti - vagina, penis, stražnjica itd. Otvoreno i spontano raspravljaju o tome što tko voli u seksu, što ih privlači itd.
Osim toga svi se isto tretiraju tj. nitko nikog omalovažava, ne vrijeđa svi su tamo jednaki kao što bi i trebali biti...transseksualci, homoseksualci, heteroseksualci, biseksualci, dvospolci itd. Mogu slobodno reći da sam oduševljena tom emisijom upravo zbog svega onoga što sam nabrojila.
Blogerska himna
12.09.2019.
Dragi blogeri da puno ne filozofiram napisat ću ovo: "Napokon imamo blogersku himnu". Jasno mi je da je neki neće htjeti prihvatiti ali to i nije toliko bitno jer bit će onih koji će itekako voljeti i cijeniti ovu našu himnu jer se odnosi na sve blogere kojima je blog.hr postao takorekuć drugi dom. Ne samo da je zaslužujemo mi blogeri već i sam blog.hr
Blogerska himna
Mnogi su te davno upoznali
pa se tebi rado pridružili,
prihvatili i na posao se dali,
jer si bio za nas maher pravi!
Svaki bloger kad upozna bit
misli nađu put i uhvati tvoju nit,
otvaraju se vrata, otvara svijet
i nastaje slobodan blogerski let.
Blog je naša kreativnost i atrakcija,
izazov, pomicanje leda i granica,
za sve iz svih krajeva Hrvatske,
Balkana, odasvud sa svih strana.
Ovdje nastaju prijateljstva mnoga
uzvišena u druženju nas i bloga,
to je jedan od plemenitih razloga,
da se smisli i opjeva himna bloga.
Naš lijepi blog dao nam je Bog,
tu smo nekad veseli, a nekad tužni,
mnogi se međusobno slažu i druže,
a neki se samo žale i druge tuže.
Mi ćemo ovdje sve to prebroditi,
svatko neka kaže svoje i oprostiti,
na blogu se stalno ugodno družiti
u miru i veselju nadalje sretni biti.
Sva ljubav i blog na dobru počiva
zato na blogu prevladava topla klima,
dani su nam duži i noći od smijeha
pa nam pored bloga ne treba ni teka.
Svjetlo te čeka kao cjelov anđela
prijatelja ćeš naći na kraju tunela,
osjećaj zajedništva nećeš kriti
skupa ćete kao mjesec sjajiti.
Bespućem virtualnog svijeta kreni,
ali na blogu.hr obvezno zastani,
potrudi se svakog blogera razumjeti,
jer se u svakom jedan biser zna sakriti.
Ni za suho zlato mi blog ne damo
tu je naše utočište, tu komentiramo,
svatko na tom mjestu želi sebe dati
zato je časno blogerom se zvati!
Sudjelovali:
Moja malenkost
Moj Dragi
Lucid-Theatral
Shadow-of-soul
Isabel
Samo za vranju
U zvijezdama piše
Agava505
EuM
Šušunjara
WORLD OF A DREAMCATCHER
Bloger EuM cjenjene stihove svih sudionika uklopio u jednu divnu cjelinu, blogerica shadow-of-soul doradila stihove u smislu gramatike a ja sam njima u tome svemu malkice pomogla. Hvala SVIMA na suradnji!
'Ajmo se baciti na posao
10.09.2019.
Tko želi nek se pridruži a tko neće tko mu je kriv? Ovako sam to zamislila. Pošto sam ja ideološki začetnik ove himne ja ću i započeti stihove a vi ostali samo se nadovežite svojim stihovima preko komentara kod mene.
Ja ću svako malo dodavati vaše stihove prethodnim (na mom blogu) i na taj način trebali bi dobiti himnu bloga. Bilo bi dobro da svatko napiše dva malo duža stiha da bi dobili jedan poetski kontinuitet. Idemo!
Davno je to bilo kad sam ga upoznala i njemu se pridružila - blogu.hr
čim sam ga malo upoznala pomislila sam - to bi mogao biti pravi maher!
Bacih se na posao, da upoznam bit, da uhvatim nit i ne budem pacer.
Misli nađoše svoj put u svijet, otvorena vrata i slobodu leta, prijateljstva.
Blog je naša kreativnost atrakcija i satisfakcija za pomicanje leda i granica.
Iz svih krajeva Hrvatske, Balkana jer odasvud nas ovdje na blogu ima,
razlog više da se smisli ova draga, prijateljska i uzvišena nam himna.
Ovo je naš lijepi blog dao nam ga dragi Bog tu smo svi veseli, neki i tužni
mnogi se lijepo međusobno druže, a neki samo žale i druge tuže
ali mi ćemo sve prebroditi i na blogu se dalje veseliti, družiti i sretni biti.
Na blogu dobrih ljudi ima i zato ovdje i prevladava topla klima
Dani su nam duži, noći pune smijeha pa nam pored bloga teka ne treba.
When I am deep, deep in sadness, when I am full hope and enjoy
blog.hr, is always with mehe is my sweet, my dearist boy.
Ni za suvo zlato blog mi ne damo on je naš dom u kojem komentiramo
ja tebi, ti meni, koga briga blog nan je utočište i naša razbibriga.
Svako na ton mistu želi sebe dati zato je časno blogerom se zvati!
Svjetlo te čeka kao cjelov anđelaprijatelja ćeš naći na kraju tunela.
Osjećaj zajedništva nećeš kritiskupa ćete kao mjesec sjajiti.
Bespućem virtualnog svijeta kreniali na blogu.hr obavezno zastani!
Potrudi se svakog blogera razumjeti jer u svakom po jedan biser se krije.
Svaka riječ se cijeni, nekome i život znači na blogu mi smo jedno nije bitno tko si,
A krajnji cilj je isti svim blogerima održati prijateljstvo komentarima.
Nastavak slijedi preko vaših komentara na način: "Tko prvi njegova djevojka" hehehehee...
Sudjelovali:
Moja malenkost
Moj Dragi
Lucid-Theatral
Shadow-of-soul
U zvijezdama piše
Isabel (na engleskom)
samo za vranju
EuM
Agava505
Šušunjara
WORLD OF A DREAMCATCHER
Himna bloga.hr
08.09.2019.
Moram promijeniti post jer moj dragi Morski mi je napisao tako krasan romantičan post s još ljepšim pjesmama a ja sam pisala o smrdljivom siru hehehehe. Dakle, okrećem list.
Nešto sam se sjetila, neke ideje s kojom ću vas rado upoznati. 'Ajmo dragi moji blogeri napisati zajedničku pjesmu - himnu bloga.hr.
Naravno, sudjelovat će samo onaj tko će to željeti. Dakle, prvo moramo to saznati i onda se bacamo na posao. Pojedinosti ću vam kasnije objasniti ako budete prihvatili moju ideju.
Olomoucké tvarůžky (sir koji "hoda")
06.09.2019.
Mnogima vjerojatno nepoznat naziv koji je nama Česima itekako dobro poznat. To je meki zreli sir od kravljeg mlijeka koji je karakterističan i prepoznatljiv po svom mirisu iako bi se bolje moglo jednostavno reći - smradu.
Ja ga osobno ne volim, ne volim niti pivo iako je Češka poznata najviše po pivu i po tome što se baš u Češkoj najviše pije pivo. Svaki Čeh će vam reći o tom siru ovo: "Dok tvaružky ne hodaju nisu dovoljno ukusni za jesti..." time zapravo žele reći da su tvaružky najslasniji i najukusniji kad odstoje nekoliko dana na prozoru izloženi toplini i suncu i kad se u njih usele crvi pa tvaružky počnu hodati hehehehehe.
Naravno, ovo je zapravo šala ali što se tiče smrada to ja prava istina. Žao mi je da vam taj odvratan vonj ne mogu opisati ali eto, ljudi ga vole baš takvog pogotovo uz pivo i češki kruh. Jede se najviše kao svaki drugi sir, ili kao namaz na kruhu.
S obzirom na to da sljedeće godine namjeravamo, Morski i ja, otputovati u Prag i još neka poznata mjesta u Češkoj, obećala sam mu da ću mu kupiti uz pivo i češki kruh i tvaružky koje će morati jesti ohohoooo daleko od mene hehehehee.
Zdrav i ukusan doručak...
03.09.2019.
Malo ću vas gnjaviti sa zdravom hranom. Kažu da je takva hrana neukusna a moje je mišljenje ipak malo drugačije. Ali to sve ovisi o pojedincu, zar ne? Dakle lijepo ću vas upitati što najradije doručkujete. Ja skoro pa svaki dan doručkujem ovo:
U malu šalicu stavim malo kukuruznih pahuljica, onda zob, lan (po mogućnosti mljeveni), chia sjemenke i sve to prelijem toplim mlijekom. Malko pričekam da sve omekša i onda to slasno pojedem.
Ovakav doručak doma samo ja volim jer drugi ga ne žele ni vidjeti a kamoli jesti, što nikako ne kužim. Meni je zaista ukusan. Ponekad, ali zaista samo ponekad, umjesto mlijeka koristim jogurt, isto je to njaaaaaaaam.
Iako se kaže da se ne treba raspravljati o ukusima s čime se djelomično i slažem, ipak ovo zaslužuje iznimku. Samo da još dodam, ovaj doručak je jaaaaaaaako zdrav, ne samo ukusan...koristan je prvenstveno za probavu, krv, srce ma skoro za sve je dobar. Probajte pa mi recite.
Noge u lavoru
01.09.2019.
Da, baš tako. Nisam više na moru, nit mi je blizu Jarun jedino mi je blizu bazen u Sveticama ali on je ovih dana pun puncat. Osim toga, tako je vruće da mi se ne da niti oblačiti.
Dakle, ostala mi samo jedna opcija...močiti noge u lavoru na balkonu i pri tome se povremeno polijevati vodom. Mogu vam reći da to nije niti tako loša opcija, dapače. Imam ljuljačku na balkonu ali i jako udobnu kožnu fotelju u koju se lijepo uvalim i razmišljam o svemu i svačemu.
Pijuckam kavicu, grickam hladnu lubenicu, preko tableta gledam novosti na blogu a što mi drugo fali? Pa ipak, jedva čekam da malo zahladi jer dosta mi je ovih sparina. A dok ne dođu ja ću i dalje močiti noge u lavoru.
