Moja draga svraka
23.09.2019.
Kad god je tema o životinjama ja nikad ne zaboravim naglasiti kako volim ta slatka stvorenja. Kad sam bila mala imali smo mace, peseka jedno vrijeme, pa golubove, papigice i najdražu mi ljubimicu - svraku.
Majka ju je pronašla polomljenog krila i donijela ju je kući pa je smjestili u kutiju. Ja i sestra smo bile presretne, stalno smo je mazili, brinuli se o njoj i nježno joj tepali. Nakon određenog vremena svraka se potpuno oporavila i počela je letjeti ali nije nas napustila.
Svaki dan se vraćala nama doma (gdje je ponekad i spavala) po nekoliko puta i donosila nam sve i svašta...stakalca, novčiće, lančiće, ključeve, sjajne papiriće itd. U biti to nismo odmah niti znali sve dok majka slučajno nije pronašla njeno skrovište i to ispod kauča gdje je bila mala hrpetina svega i svačega.
Nije nam to smetalo, bilo nam je to simpatično i dopustili smo joj da ima samo svoju malu hrpicu u kojoj je uživala. Često puta kad god smo nešto izgubili doma pronašli smo u njenom skrovištu kao na pr: majčinu naušnicu, nekoliko dugmadi, neke naše igračke pa čak i moju dudu varalicu jer sam je koristila skoro do svoje šeste godine (sram me bilo hehehehe).
Kad je uginula stavili smo je u kutiju s njenim blagom i pokopali je u dvorištu ispod našeg prozora sa svim počastima kod takvih situacija. I sad se sjećam tuge koju sam osjećala zbog njenog gubitka.
