Prošle godine kad sam bila u Brnu bila sam istinski iznenađena koliko se gradi i preuređuje taj, meni, jako dragi grad. Nikad nije samo crno ili bijelo, najvažnija ona sredina iliti nijansa svih "boja". Želim reći da u svakom dobru ima nečeg lošeg i tako i obrnuto.

Mogu slobodno reći da je bilo situacija kada nisam bila u stanju prepoznati svoj kvart u kojem sam proživjela djetinjstvo. Puno toga je bilo srušeno, niču nove zgrade i sve poprima drugačiji izgled s daškom (vrlo malim daškom!) prošlosti koju ja pamtim.

U svemu tome najviše me obradovalo to da nisu bile srušene moje predivne dvije lipe koje su, slobodno mogu reći, rasle sa mnom (u mom dvorištu) i stare su ohohoooo preko 100 godina.

Koliko znam nitko ih neće moći srušiti jer zbog svoje starosti mora ih se čuvati a to saznanje me jaaaaako obradovalo. Sigurno će preživjeti mene i mnoge druge, rast će i dalje a oko njih će se svako malo nešto mijenjati.

A znate što sam ja napravila vidjevši ih? Došla sam do njih i nježno ih obgrlila kao najbolje prijateljice. Šaptala sam im nježne riječi i suzama ih zalijevala. Imala sam osjećaj kao da mi odgovaraju, kao da su živa bića i tješe me tihim šumom svojih veličanstvenih grana.

Želim vam priznati nešto o meni. Vjerojatno će se neki smijati, poneki će se zgražati a neki će me možda i shvatiti. Nema veze, bilo što da bude u pitanju ja ću vam skrušeno priznati da sam ovisnica o istiskivanju prištića. Uh, pao mi je kamen sa srca hehehehe.

Eeeee, sad vam moram obrazložiti probleme na koje nailazim zbog te svoje strasti. Kao prvo, ja nemam prišteva i nikad ih prije nisam imala čak ni u pubertetu. Poneki se pojavi ali vrlo rijetko. Oni koji me poznaju ne daju mi ni blizu kad im se pojavi prišt a naravno, tuđem čovjeku pak ne mogu samo tako prići i istisnuti mu prišt, jel' tako?

Jedan jedini koji mi to dopušta je moj dragi Morski. To je već naša rutina, čim smo zajedno on legne u moje krilo a ja se bacam na posao hehehehhe. Problem je u tome što ih on ima sve manje i uglavnom su to neki jadni mali prištevi!

Znate li kako ispražnjavam tu svoju strast? Sjednem za komp i pregledam bar desetak videa na kojima se jasno vide ogromni prištevi koji polako nestaju pod prstima neke osobe. Aaaaah, koja uživancijaaaaaaaaa!

Molim vas budite blagi s komentarima i imajte na umu da tko prizna pola mu se prašta!

Nemam pojma kako vi ali ja se ponekad ozbiljno zamislim nad blogom.hr. Što zapravo želim reći. Na blogu sam već skoro 15 godina! To nije mala brojka...sve i svašta se izdogađalo u tom razdoblju. Da nabrajam ne bi imalo smisla ali sigurno vam je jasno na što sve mislim. Mi, koji smo na blogu.hr skoro od samog početka možemo slobodno reći da je baš taj blog dio ne samo našeg imaginarnog života već i stvarnog i to u velikoj mjeri!

Što mi je donio blog? Kako mi je pomogao i obrnuto? Kako je općenito djelovao na moj život? Naravno, nije bilo sve lijepo i bajno, bilo je i ružnih situacija. Možda bi bilo najbolje govoriti o postocima pa recimo ja bih rekla da sam na blogu.hr 80% bila sretna i zadovoljna a onih 20 % negativnosti to je sasvim normalno jer bila bi laž reći da je bilo sve ok.

Iako se nisam srela s mnogim blogerima ipak imam osjećaj da ih sve poznajem i u stvarnosti jer sam stekla neku svoju sliku o njima (o svakom blogeru pojedinačno) i tako ih doživljavam. Jednostavno zamišljam da smo vezani nekom nevidljivom žicom (niti) koja nas sve veže nekada prejako, ponekad i bolno pa i negativno ali uglavnom se radi o pozitivnim vezama.

Na kraju bih zaključila onako na svoj način tj. da skrušeno priznajem da sam ovisnica i užasava me pomisao da će se jednog dana ugasiti blog.hr pa samim time i veliki dio mog stvarnog života koji je čvrsto povezan s blogom i s mojim dragim blog-prijateljima.

Već je Morski probao mnoga češka jela ali nije žemlovku, pa sam odlučila da mu je danas pripremim. Pošto znam što voli (mislim na različite sastojke) u ovom slučaju to su bile jabuke, slatki svježi sir, vanilija, kruh i naravno šećer, pretpostavljala sam da će mu biti ukusna žemlovka.

Možda će biti i vama zato ću vam ostaviti recept:

Sastojci:

- bijeli kruh (može i tvrdi) ili kifle itd.
- 1/2 l mlijeka
- 2 jaja
- šećera prema svom ukusu
- 1/2 Kg svježeg sira
- 1 Kg jabuka
- 4 vanilin šećera
- malo maslaca za podmazivanje

Priprema:

U mlakom mlijeku razmutiti jaja, šećer i vanilin šećer u to umočiti kockice kruha koje malo razmrvite. Pola tako natopljenog kruha rukama pritisnite na dno tepsije koju ste prije premazali maslacem, pa na to dodajte (na ploške narezane) jabuke i zaslađen svježi sir.
S ostatkom umočenog kruha sve prekrijte i lagano pritisnite dlanom pa pecite u pećnici sve dok ne dobije žemlovka lijepo zlatno smeđu koru (cca pola sata na 200 st.). Umjesto jabuka možete koristiti i marelice ili, još bolje, dodati jabukama.

Japan - Zagreb - Opatija - Rijeka - Zagreb...a tko zna što će još biti. Dakle, sad smo u Zagrebu i odlučili smo se drugi dan po dolasku otići navečer na Zrinjevac a bome nismo pogriješili.

Ne samo što smo uživali u predivnom parku, vodoskocima, stablima oko nas, odmaranje na travi, hlađenje u fontani, pa i uz jogu (to samo ja) već smo kasnije, kraj altanka, plesali uz divnu old glazbu, uglavnom uz rock i to od samog početka pa do kraja!

Neizmjerno mi je drago da se napokon Zagreb pretvorio u grad koji je dostojan posjeta a ne samo tranzicije prema našem krasnom moru te drugim destinacijama po Hrvatskoj. A sada slike:

Da, napokon smo stigle, sestra i ja. Moj nas je Morski kraaaaaaaasno i veselo dočekao. Planovi su isplanirani makar to ništa ne mora značiti jer znate kako se kaže..."Čovjek planira a Bog mijenja!". Najbolje će biti ako bude sve spontano.

I da vam pravo kažem meni je najbitnije što ću biti s mojim Morskim, ali neću odbiti...malo kupanja, odlazak u Opatiju, preskakanje konopa, igranje badbintona, plivanje, ležanje noću na plaži i promatrati kišu meteora i naravno - puuuuno strasnog seksa hehehehehe...

Da, da, opet ćemo biti zajedno ali naravno da ću se javljati, pisati itd. Ovaj put idem sa svojom sestrom. Jaaaaako se radujem moru, Opatiji (koju ćemo posjetiti), šetnjama i naravno ponajviše mom Morskom pa i svemu ostalom. Budite mi dobro moji dragi prijatelji, mislit ću na vas.