Želim vam priznati nešto o meni. Vjerojatno će se neki smijati, poneki će se zgražati a neki će me možda i shvatiti. Nema veze, bilo što da bude u pitanju ja ću vam skrušeno priznati da sam ovisnica o istiskivanju prištića. Uh, pao mi je kamen sa srca hehehehe.
Eeeee, sad vam moram obrazložiti probleme na koje nailazim zbog te svoje strasti. Kao prvo, ja nemam prišteva i nikad ih prije nisam imala čak ni u pubertetu. Poneki se pojavi ali vrlo rijetko. Oni koji me poznaju ne daju mi ni blizu kad im se pojavi prišt a naravno, tuđem čovjeku pak ne mogu samo tako prići i istisnuti mu prišt, jel' tako?
Jedan jedini koji mi to dopušta je moj dragi Morski. To je već naša rutina, čim smo zajedno on legne u moje krilo a ja se bacam na posao hehehehhe. Problem je u tome što ih on ima sve manje i uglavnom su to neki jadni mali prištevi!
Znate li kako ispražnjavam tu svoju strast? Sjednem za komp i pregledam bar desetak videa na kojima se jasno vide ogromni prištevi koji polako nestaju pod prstima neke osobe. Aaaaah, koja uživancijaaaaaaaaa!