...šok za sistem...

...Konačno, državna dalekovidnica je odlučila opravdat pretplatu i večeras, odmah nakon ponoći, u udarnom terminu za pornjavu i kurve, počinje se na drugom programu emitirati ni manje ni više nego obrazovni program za svekoliko članstvo najznačajnije partije u hrvata! Nema više majci slinjenja na trećerazrednu pornjavu lokalnih dalekovidnica. Programsko vijeće državne dalekovidnice, apsolutna kulturna vertikala svekolikog hrvatskog naroda, djeluje radikalno pred nastupajuće lokalne izbore. Članstvo najznačajnije partije treba maksimalno obrazovati i motivirati. Uostalom, ako su si komunjare mogle puštat isto tako kultnu seriju " Da Ministre", ova koja počinje danas, je imala daleko dubolji utjecaj na sve državotvorne političare otkad postoji Hrvatska. Svaki hrvatski državotvorni političar, koji imalo drži do sebe, kroz sve ove godine, nastojao se je makar malo približiti liku i djelu mr. B'Starda sa manje ili više evidentiranog uspjeha. "Državnik novog kova" je svakako biblija u privatnoj videoteci svakog člana ili simpatizera najznačajnije partije u hrvata i večeras se svakako očekuje osjetno povećanje potrošnje električne energije zbog uključenih 2 000 000 svekolikih snimalica teve programa. Jebo krizu i recesiju, uostalom, obrazovanje se uvijek moralo platit. Nema veze da li se plaća tuđim novcima ili tuđim životima, novci su ipak novci a životi su samo zvjezdice na nebu. Ugasi li ih se jedna, desetak ili tisuću, toliko ih je preostalo da nitko neće primjetiti razliku...

...Ak nekaj ne volim, onda je to prevrtljivost...
...Idemo ovak, hipotetski...
...Zločesti dečki mi npr. otmu ženu...
...Jave se telefonom i kažu: " Ak hoćeš ženu natrag, spremi milju kuna ili ćemo ju ubit. Nazvat ćemo za 7 dana da dogovorimo primopredaju"...
...Nakon sedam dana se javljaju po dogovoru: " Si skupil lovu?"...
...Odgovaram: " Nisam i nebum, fuck you!", te spustim slušalicu...
...Nakon pol sata zovu opet: " Dobro, mi smo razumni ljudi, znamo da je recesija, dobite ju natrag za pol milje kuna"...
...Sad već lagano uzrujan, odgovaram: " Slušaj kretenu! Kaj si ti retardiran? Obećal si da buš ju ubil ak ne platim! E pa neću platit majmune, ni lipe, a ti sad napravi što si zaprijetio! Kakvo sad cjenjkanje, imaš li ti uopće imalo lupeškog samopoštovanja? Kakav si ti to kurac od čovjeka! I nemoj me više nazivat, budalo!"...

...A sad, ista stvar je i sa slovencima. Rekli su da nas nebuju pustili u NATO i EU ak im ne prepustimo more. Pa nedamo vam more papci, ništa, fuck you. E pa kaj sad petljate s tim referendumima i pizdarijama. Ispunite to kaj ste obećali, stavite taj jebeni veto i držite se toga, nemojte bit pizde, imajte bar malo lupeškog samopoštovanja...

...Kao što kaže dobri stari Clint, u jednoj od svojih reinkarnacija Dirty Harry-a," mišljenje je kao šupak, svi imaju jedan ". I sad, imali smo prilike u svim sredstvima javnog priopćavanja svekolika mišljenja o zabrani rada nedjeljom, kao i osvjedočiti se o rezultatima tih mjera u praksi. Jedino što nismo imali prilike čuti, osim usamljenih slučajeva, je što o tome misli povelika grupacija onih na koje se to odnosi, vlasnika svih onih silnih malih obiteljskih obrta na kojima će država nemilosrdno, kao i uvijek, "trenirati strogoću", do njihovog zadnjeg, preteško zarađenog novčića...

...U svakoj državi, pa tako i u ovoj, postoje dvije grupe građana, oni koji dobivaju plaću i oni koji moraju zaraditi plaću. Zaposlenici u službi države, sindikalisti, pripadnici kojekakvih angažiranih udruga, sve je to ekipa koja obješena na nekakve jasle, muze lovu od svih onih koji plaću moraju zaraditi iz dana u dan, na surovom slobodnom tržištu. Ako ćemo rezonirat normalno, to u nekim granicama i ima smisla, svi oni bi trebali dati svoj obol u nastojanju da globalno živimo u nekakvom uljuđenom, civiliziranom društvu. Drugi je par cipela, ako počnemo razgovarat o njihovom nesmrazmjernom broju u odnosu na one druge, dohodovne, koji zbiljski moraju zaradit svoju plaću. No, najveći problem nastaje onog momenta kad si takvi počnu prisvajati prava koja im po nikakvoj zdravoj logici ne bi smjela pripadati...

...Ajmo sasvim konkretno. Statistika kaže da otvaranje jednog radnog mjesta košta npr. 20000 eura. U mojoj radnji postoje tri takva radna mjesta. Radnja i sve što se u njoj nalazi, oprema, instrumenti, alati, rezervni dijelovi i još stotine raznih sitnica, sve sam to JA SAM zaradio svojim radom, znanjem, velikim odricanjem mene i moje porodice. Nitko mi nije pomogao, nikad nisam primio nikakvu dotaciju niti ikakav povlašteni kredit. Do toga se došlo osobnim radom, po 12 sati, petkom i svetkom, dugi niz godina. Važno je napomenuti da "sam svoj gazda" nisam postao svojevoljno. Kad sam se 95. vratio iz "rova" na radno mjesto, nekad elitne tvrtke, dočekala me direktorova: "znaš, nema više plaće do daljnjeg". Fino, rekao sam, kad je tako, nema više ni mene i za 15 dana sam imao obrtnicu u rukama i ništa više, skromna ušteđevina se istopila dok je "tata" ratovao. Nije mi palo na pamet da i dana idem na posao za koji neću primiti plaću...

...A sad sam doživio da mi netko, sa strane, tko nije " nit kruh jeo, nit ga mirisao" , tko nije imao nikakvog udjela u stvaranju svega toga, niti mi na bilo koji način u životu pomogao, pokušava određivati "pravila igre" u MOJOJ radnji preko svake razumne mjere. Pri tome je važno primjetiti da posljedice zabluda i promašaja tih istih, snosimo samo ja i moj novčanik! Pokušava mi se npr. zabranit da zapalim cigaretu ako mi se puši u moja četri zida, za mojim stolom i mojom pepeljarom.Pokušava mi se zabranit da JA OSOBNO radim nedjeljom, ako mi se radi! Ma nemoj! U svojoj radnji, JA sam Bog i nema bogova iznad mene, JA po svojoj savjesti odlučujem o svemu, ali i snosim sasvim konkretne posljedice svojih pogrešaka ili zabluda. S kojim pravom, na temelju čega, si zamišljaju svi oni na početku navedeni da bi mogli limitirati moje radno vrijeme? Kakve veze oni imaju sa rokovima, obavezama, deadline-ima i penalima. Da li se tu radi o njihovim novcima ili mojim? Osjećaju li se oni odgovornima za redovitost plaća uposlenih i egzistencijama njihovih porodica? Uostalom, u svom svom bezobzirnom bahatluku su skrojili i zakonodavstvo po kojem moram prvo sve njih namirit, a meni što ostane. I ne zanimaju ih moje brige i problemi, harač rajo, harač! Al sad su zbilja prevršili svaku mjeru i treba zbilja iznaći načina da im se kaže dosta i postavi ih se na mjesto koje im pripada...

...Parazitima je glavna fora argiment da poslodavci izrabljuju svoje uposlenike neadekvatno plaćenim radnim nedjeljama. A koji su to poslodavci? Da li su to možda onih par sa praktično monopolističkim položajem na tržištu koji se u stvari i teško mogu nazvat poslodavcima ili preostalih stotinjak i nešto tisuća vlasnika malih obiteljskih poduzetničkih radnji nastalih na vlastitom trudu i mukotrpnom radu? Pa da vidimo koji je to moj interes kad su uposlenici u pitanju.
Moj interes je da uposlenik stručno, savjesno, kvalitetno, inventivno i lojalno radi. Osnovni uvjet za sve navedeno u prethodnoj rečenici je da uposlenik bude zadovoljan, a zadovoljan nikako ne može biti ako nema fer plaću. Moj interes sigurno nije da firmu pretvorim u kolodvor u kojoj će se uposlenici izmjenjivati kao na tekućoj vrpci. Moj interes definitivno nije da mi se uposlenih nafureno vuče po radnji, radeći "preko one stvari". Uposlenik mora biti svjestan da mora ZARADITI svoju plaću, pripadajuće troškove i još malo za mene. Ako mi radno mjesto ne donosi nekakav profit, onda ću ga momentalno ukinuti ili reorganizirati. Sorry, moja radnja nije karitas, ako postoji profit, radno mjesto ima smisla, ako ne postoji - nema, valjda nitko ne misli da bih trebao platiti nekom radno mjesto i još raditi za njega! Za porodiljske, bolovanja i slično postoji država, za koji klinac plaćamo tolike namete...

...E tu sad dolazimo i do onog što me je i ponukalo da napišem ovakav raspižđeni post. Pročitao sam tu, nekakav post, blogerice očito skromnijih intelektualno - kreativnih mogućnosti razmišljanja, u kome pizdi što se nekakav vlasnik pekarnice našao na televiziji. Koliko sam razaznao iz medija, dotični je poslije radnog vremena dijelio neprodani kruh, a jedan ( 1 ) je i navodno prodao poslije radnog vremena. Uglavnom, vlasnik pekarnice biva kažnjen sa 30 000Kn! Blogerica smatra da je to sve ok, da je dotični kršio propis i da se nema što pojavljivati na državnoj dalekovidnici.
A ne da se ima ukazati na dalekovidnici nego se sva sredstva javnog priopćavanja trebaju dignut "na zadnje noge". Trebaju zbog toga jer je dotični državni službenik, inspektor, izvrgao ruglu i bacio ljagu na osnove kredibiliteta same države kao takve, koju u krajnjoj liniji i predstavlja. Jer 30 000Kn iznosi u kruhu od po otprilike 7Kn, 4285,7 komada kruha. Još gore, ako preslobodno aproksimiramo profit na jednom kruhu na otprilike 2Kn, tada ispada da kazna po vlasnika, preračunata u kruh, iznosi 15 000 komada kruha! Spomenutog drakona ili drakonicu, bi trebalo zatvorit u pekarnicu i ne pustit na svijetlo dana dok ne umijesi, ispeće i proda tih 15000 komada kruha. To bi se zvala adekvatna mjera, pa da iz prve ruke stekne dojam kako to izgleda zaraditi tih 30 000Kn! Inspekcija se sigurno ne bi smjela poistovjećivati sa drumskim razbojnicima...

...BTW, za usporedbu, čovjek biva kažnjen, zbog pucanja iz pištolja kojeg je ilegalno posjedovao, na parkiralištu usred Zagreba, sa 7500Kn novčane kazne! Pa tko je tu lud !!!!