...šok za sistem...

...Svjesno, nesvjesno ili možda podsvjesno, cijeli naš život se natječemo. Čak i naizgled banalne stvari kao što je npr. kuhanje ručka ima elemente natjecanja, pa trudimo se valjda da bude ukusniji nego što je bio zadnji put, pokušavamo ga napraviti brže nego što smo ga napravili zadnji put, nastojimo ga servirati ljepše nego što je to bilo prije. Ako malo bolje promislimo, možda je neprestano natjecanje i smisao našeg postojanja, naš drajv i način da napredujemo kao osobe i društvo u cjelini...

...Natjecatelje možemo surovo podjeliti na pobjednike i sudionike. Pobjednike znaju svi, oni su uglavnom uvijek isti, njihova se lica nalaze na naslovnicama, TV ekranima, njihovo je ime sastavni dio radijskih lamentacija i o njima znamo sve. No, oni nisu tema ovog posta, mi nismo oni, mi nismo mala superelitna manjina niti ćemo to ikada postati. Mi smo ostali, autsajderi, oni ispod njih, oni koji su sastavni dio tablica i stupaca koje ispod prvog imena nitko i ne čita. Pa ipak, mi i nismo baš tako nevažni ili samo topovsko meso, mi smo i te kako važni jer bez nas oni ne bi bili istaknuti, ne bi bili posebni. Za boga miloga, pa ne može se stajati sam u redu !

...No, kaže poslovica da svaki pas ima svoj dan, a život je pizdarija i to se uvijek dogodi. Dogodi se da naivac sudjeluje sa bokserom u natjecanju pasa tragača usprkos tome što sa kratkonjuškom životinjom nema nikakve objektivne šanse među njemačkim ovčarima i malinoima. I dogodi se da u nemogućim vremenskim uvjetima ipak pomete elitu na kolu državnog prvenstva. Dogodi se da sredovječni entuzijast zaluta na regaticu jedrilica klase laser koja je, usput budi rečeno, građena za vitke šmrkavce do 175 i težine do 75Kg a entuzijast ima malo manje od dva metra i preko 100Kg i da vjetar pirka samo tamo gdje je njegova jedrilica i da ostavi zaprepaštenu, furioznu elitu za dužinu regatnog polja. Dogodi se da autsajder u pravom momentu, na pravom mjestu izgovori prave riječi ili postupi na pravi način i odvede najintrigantnijeg komada sa tuluma čiji sudionici ostaju šokirani, utopljeni u vlastitom jalu. Tada, pobjeda nije samo pobjeda, tada je to " šok za sistem " i ništa se sa tim osjećajem ne može usporediti...

...Mi obični, sudionici, autsajderi, baš i nismo tako obični. Spoznaja da usprkos objektivnih limita ili hendikepa i dalje sudjelujemo u raznim životnim natjecanjima, da uporno i iznova pomičemo svoje granice na viši nivo, da se u stvari natječemo jedino sami sa sobom, za svoj gušt, čini nas pravim, plemenitim, istinskim sportašima, herojima. A " šok za sistem ", je ipak samo neočekivani preslatki bonus koji nikad nećemo zaboraviti, koji će nam dati snagu i motiv kada nam u životu zaista bude teško...