Zvjezdani šapat Duše

utorak, 28.08.2018.

Anđeoska klupica



Autor slike: meni nepoznat


Na drvenoj klupici anđeo sjedi
Prolaznike promatra, pa nešto proslijedi
Nevidljivom tintom ispisuje po zraku
Vjetrom pošalje, zabilješku svaku.
Prema nebu, prema gore
Strpljivo on grije guzu, cijele noći sve do zore.
Baš je danas sjeo
I poduže čeka
Klupa je stara i nije baš meka
Kao oblak plavi na kojem on spava
Od čekanja ga već zaboljela i glava.
Malene je nogice prekrižio lako
Da krilca su otežala, ne vidi svatko
Samo šumske vile što kriomice vire
Dok su ljudi kao slijepi, hodajući žmire.
Tu i tamo malo dijete na klupicu sjedne
I bakice stare, umorne i žedne
Popričaju s anđelom jer ga srcem vide
Drugi kad ga ugledaju, kao da se stide
Na glas reći cijelom svijetu da anđeli postoje
Izabrali su živjet šutke, glasnosti se boje.

Na drvenoj klupici anđeo još uvijek sjedi
Prolaznike promatra, pa ljubav proslijedi
Onu koju dobio je od djeteta i bake stare
Pošalje ih onima što za njega ne mare
Možda će i oni jednom pored njega sjesti
Strpljivo on čeka
Zna da će ih sresti!
Malene je nogice prekrižio lako
Ugledati ga može apsolutno svatko!



- 13:20 - Komentari (3) - #

ponedjeljak, 27.08.2018.

Dvije lutke





Autor slike: meni nepoznat



U kanti za smeće dvije su lutke
Prolaznici ne primjećuju
Prolaze šutke
Nalik su na ljude današnjih vremena
Zaleđen prizor
Priljubljenih ramena
Bez ruku, dlanova, dodir im je stran
I obje su stale u taj neobičan „stan“
Plastičnu kantu za odbačeno smeće
Ukopane u njoj
U svom trenutku sreće.

Možda su ostavljene, onako, na brzaka
Možda ih je umjetnik pažljivo odložio
Djeluju kao ljudi na okončanju braka
Čiji ispit nijedno od njih, nije položilo
Priljubljenih lica
Napućenih usnica
A poljubac nikako da pretoči se u djelo
Tek donji dio obje lutke, na mjesto je sjeo.

Pored njih iz drugih kanti, višak smeća viri
Oni ne primjećuju, jer oboje žmiri
Pa se pitam što je višak u njihovoj priči
Nevidljivi dio tijela
Ili vidljiv,
Koji na nas, ljude današnjice
Uistinu sliči?

U kanti za smeće dvije su lutke
Prolaznici ne primjećuju
Prolaze šutke
Tu i tamo nekome su zanimljiv prizor
Sadašnjosti?
Budućnosti?
Tren prošlosti uhvaćen kroz unutarnji retrovizor?



- 12:50 - Komentari (2) - #

petak, 24.08.2018.

Pod anđeoskim krilom



Autor slike: meni nepoznat


Sjedim na balkonu
Pod anđeoskim krilom
Pijuckam sok od cikle
Ležerno, sa stilom
Svijet se oko mene budi
Tišina se pretvara u zvukove kotača
Moje tijelo istog trena
Za slatkišem žudi
Pojela bih sada barem dva
Rum čoko kolača

Na dijeti sam
Ali danas je petak!
A za nju je najbolji ponedjeljak dan
Ja dižem se kao metak
Da ostvarim svoj san
Hmhhh....
Ormar je prazan, nema slatkiša
A u frižideru nema niti slaniša
Samo cikla, paradajz i paprike dio
„Dejavu trenutak“ koji se već zbio.

Dijeta se nastavlja
A još započela nije
Na balkonu čudan zvuk, netko mi se smije
Čistina, praznina, niti žive duše
Tihi povjetarac počinje da puše
Sok od cikle na stoliću
Iz čaše me gleda
Kažu ako voliš ciklu
Kosa nije sijeda
Niti šlaufić oko pasa ti imati nećeš
Još ako i usput psića svojega prošećeš.

Sad odmori malo
Na balkonu pod anđeoskim krilom
Sok od cikle pijuckaj
Ležerno, sa stilom
Kao da je panaceum ovoga života
Pod anđeoskim krilom, znaj,
Čista si ljepota


- 12:27 - Komentari (2) - #

Radosna vrba



Autor slike: meni nepoznat


Rasplela je svoje smaragdne kose
Sunčevim sjajem okitila grane
Kao maleni dragulji, kapljice su rose,
Na svakom listiću bar po jedan stane.

Vjetar kad zapuše kroz lelujavu kosu
Nakit zatreperi svjetlošću obasjan
Lahorastim dahom on poljubi rosu
Izađe iz krošnje strastven i glasan.

A granje se njiše, radosno poje
Doziva u krošnju dvije ptice male
Koje će na njima sviti, sad gnjezdašce svoje,
I veselim cvrkutom svemu se zahvale.

Vjeverica baršunasta skakuće po travi
I ona je u krošnji učestali gost
Plodnost šumskog drveća na ovom mjestu slavi,
A grančice joj služe k'o čovjeku most.

Leptiri i bubamare lepršaju sneno
Na vrbinoj su kosi ukras svakog dana,
Povremeno zaluta i plavetno vreteno
Često smiraj ovdje potražim i sama.

Zašto joj je čovjek tužno ime dao?
Kad su kose njene radosti sjaj,
Kao da ljepotu ovu prepoznati nije znao,
Kad ugledaš vrbu, prolazniče znaj!
To radosno je biće
Treperavo zrači
Podno krošnje stani
Osjeti je na tren
Dok upijaš snagu, spoznaj što to znači
Dobiti kroz žamor granja blagoslov njen.
Nećeš je više nazivati tužnom
Jer je tuga duši njenoj nepoznati pojam,
Niti ćeš je ikad više doživljavati ružnom
Ispunit će tebe sasvim drugi dojam.

Rasplela je svoje smaragdne kose
Sunčevim sjajem ispunila grane
Ko maleni dragulji, kapljice su rose,
Koje duši mojoj uzdah uvijek izmame.


- 10:23 - Komentari (1) - #

četvrtak, 23.08.2018.

Neznalica




Autor slike : meni nepoznat



Neznalica sam,
Novčanik pun novčića materija mi je strana
Kao da uronim prste u vruć pijesak
Otvori se neka stara rana
A vrelina pijeska sve jače me žari
Začujem tad riječi:“ Za ovakvo blago ti ne mari,
Jer jednog ćeš dana odšetati bez njega,
Ono ostati će iza tebe
Kao vidljiv dio pješčanoga brijega
Sve ono što vrijedi, što duši je drago
Skriveno od očiju je
Kao najčuvanije tvoje blago“

Neznalica sam,
Kad zašutim jer tišina mi je draža
Od govora, buke, ispraznih riječi
Začujem tad šapat:“ Riječi su teške
Izgovorene britko bez gramatičke greške,
A mogu biti mekše od najmekanije vune
Milovati nutrinu nježno, poput strune,
Vrijednost je ova tvojoj duši draga,
Kad jednom odšetaš van tijela
Bit će dio sakrivenog blaga
Koje će za tobom u vječnosti teći,
Zato uvijek pripazi kako biraš svoje riječi“

Neznalica sam,
Uvijek kad podignem pogled prema gore
Zaslijepi me Svjetlost nebeske zore,
Kao osoba bez vida u nepoznato kročim,
Zaogrnuta plamenom u njemu se smočim,
Začujem tad šapat koji dušu liječi:
„ Zaslijepljenost tvoju mi skupa ćemo preći
Jer kada ne vidiš sjaj izvanjskog svijeta
Iznutra progledaš, svaka čestica je sveta
I sva Znanja stopljena u Jednom
Ono su što dušu tvoju čine toliko vrijednom.
Jer jednog će dana svi odšetat iz tijela,
Sad pravi je čas da budeš ono, što oduvijek si htjela,
Čovjek, žena, duša… svjetlost Božjeg dlana
Čiji zagrljaj poželjet će i najtamnija tama“

Neznalica sam
Kad god pomislim koliko malo znam o svemu
Naiđe taj šapat, nalik je na sjenu
Čas ga ima,
Pa se čini kako trag se njegov u dubini gubi
Odjekuje kroz dušu:“ Ljubav daruj, sama ljubav budi…“





- 12:10 - Komentari (2) - #

srijeda, 22.08.2018.

Pjesma nenapisana



Autor slike: meni nepoznat


Jednom davno
Bila sam pjesma nenapisana
A riječi su ipak kroz mene plovile
Sve dok rukom Tvojom ne postadoh ispisana
Na svjetlosnu udicu one su se ulovile,
Pa od toga trena
U mrežu Tvoje ljubavi,
Ljubav je moja zapletena
Dok noću zaranjam dubinama svojim
U potrazi za biserom nutrine
Udahe i urone nevješto brojim

Svakim je udahom sve više pitanja
Izdahom putujem,
Sve više je skitanja
Kojima pratim nevidljive stope
Sjetim se na Te, kad kazaljke se preklope
Sjećanja naviru kao bujica riječna
I na tren osjetih da znam, Ljubav je ova vječna…

Jednom davno
Bili smo pjesma, Ti i ja kao Jedno
Onda sam ja zaboravila što duši je vrijedno
Odletjela sam iz te pjesme samo na tren
I nečemu nepoznatom do tada,
Postala isuviše lak plijen
Duša je ušla u ulogu žrtve
Postavila granice, iscrtala crte
Vječnost je pretvorila u kratak hod po žici
Na krilima zavidjela leptiru i ptici
Sve dok nije utihnula u sebi
Tog trena započela povratak ka Tebi,
Jedinoj Svjetlosti, jedinoj rimi
I postala pjesma u vlastitoj Tišini
Sad riječi ponovno kroz mene teku
A Ti, Oceane moj,
Iz oduvijek u zauvijek, grliš ovu rijeku.


- 10:57 - Komentari (4) - #

četvrtak, 21.06.2018.

Lovac na oblake



Autor slike : meni nepoznat


On putuje svjetovima, oblake lovi

A oblaci su nestašni kao i snovi
Čim jednog sustigne, drugi utekne
Negdje na nebu novog prijatelja stekne
Pa udruženo bježe pred usamljenim lovcem
Kojem plaća ne pristiže uplatom ni novcem
Nego od svakog uhvaćenog oblačka
On na dar dobije dio sunčanog tračka,
Koji je ulovljen bio međ' pahuljastim svijetom
Kad oblak je odlučio zatamniti dan
Prosuti se kišom, travnjakom i cvijetom,
Pokloniti sebe kao oblačasti san.

On putuje dalje, oblake lovi...

Pokušava zatočiti slobodan let
Pa oblak plavičasti krletkom sad plovi
Kao u vazi otkinut' cvijet,
Koji je sa nebom dodir izgubio
Ne sjeća se više što svrha mu je bila
Kad svojim je kapljicama svod nebeski ljubio
Putovao njime bez perja i krila,
Samo ga je vjetar u daljine tjerao
Poljupcima snažnim uzdrmao nutrinu
Ne znajući što je tim dodirom smjerao
Kapima poželio zemaljsku blizinu.

Oblaci namreškani zatočeni stoje
Prepušteni lovcu, jer ga se ne boje!
Pušteni će biti u nečiji san
Zaboravljeni opet kad osvanut će dan,
Kako bi se iznova već stvorili sutra
U nekim drugim snovima,
Putovali do jutra
Na maštovitom platnu unutarnjeg neba.

Lovac na oblake
Baš on nam sada treba!


- 08:05 - Komentari (4) - #

srijeda, 20.06.2018.

Ništa, baš ništa...



Autor slike: meni nepoznat


Pitala sam anđela svog:
„Što anđele tražiš od mene?“

U duši odjek je šapata tvog:
„Ništa, baš ništa…
Osim ispuniti svo tvoje vrijeme,
Poljupcima svjetlosnim što preci ti ih šalju,
Kad bezvremenim stazama putuju do tebe
Ne bi li kroz dimenzije preletjeli udaljenost najdalju
I kao dar, poklonili ti, taj mrvičasti dio sebe.

Ništa, baš ništa…
Osim molitve kojom zahvalu izustiš
Pa njome zaogrneš nevidljive svjetove
I pri tome tugu s duše otpustiš
Kao tek procvale trešnjine cvjetove.

Ništa, baš ništa…

Što zemaljskim bi novcem kupljeno bilo
U tom Ništa cijeli naš je svijet
U kojem se zbiva, sve što već se zbilo,
A hod po životnoj stazi nalik je na let.

Kojim te pozivamo u kraljevstvo naše
Bez krune i kralja, bez ikakve granice
Gdje piju se kapi iz svjetlosne čaše
A duše su razigrane, plodne oranice.

Na kojima je posijano sjeme života
Iz kojeg se rađa sva Ljubav svijeta
Ništa… u kojem krije se ljepota
Baš ništa…u lotosu koji upravo cvijeta.“



- 11:44 - Komentari (1) - #

petak, 16.03.2018.

Kako reći nekome...



Autor slike: meni nepoznat




Kako da ti objasnim što osjećam
Jer osjećaji su naši poput paučinastog tkanja
Ono što dušom osjetim kao Svjetlost
U duši tvojoj tek prolaznost je neka
Nemir, mašta ili samo sanja

Kako da ti pokažem put kojim moja duša hodi
Jer putovi su naši dva paralelna svijeta
Jednim moja duša kroz osjećaje brodi
Na tvom putu, duša moja možda joj i zasmeta

Kako da ti kažem nešto, što neizrecive je rime
Opjevano po bezbroj puta na svim jezicima svijeta
Ionako ćeš odmahnuti glavom i reći: „Što ja sad imam s time?“
I ne znajući da latice smo jedinstvenog cvijeta

I putujemo tako kroz eone, vjekove i dane
U sudaru dva svijeta možda nastat' će i jedan novi
U trenutku kad stope se sva svjetla i sve tame
Jedrenjak ljubavi počet će da plovi

I kako da ti darujem osjećaj kao kristal čisti,
Kad različitost nas u ovom svijetu dijeli
Ona različitost u kojoj smo sljubljeni a isti
Obojeni tamom… šareni… a opet, svjetlosno bijeli…


- 13:38 - Komentari (2) - #

utorak, 19.12.2017.

Pjesma



Autor slike: meni nepoznat



Svjedok prošlih vremena
Sadašnjeg trenutka
Prepuna tišine
Lakoće
Strasti
Ili teškog bremena,
Koju u budućnosti netko pročitao bude
I prema ritmu riječi prosudio
Neznanog pjesnika…
Događaje…
Ljude…

Pjesma

Leptirica plaha koja preobrazbu nudi
Dok čitaš ove riječi
Sama riječ budi…
Nadoveži se ritmom srca na otkucaj rime
I biti ćeš ponesena
Opijena
Začarana ti njime.
U ritmu je kod, samo duši čitljiv,
Kao bambus na vjetru on je savitljiv
Ukomponiran u slapu oživljenih riječi
Kad stopiš se s njim, počinješ teći,
Kako ponireš sve dublje i dublje
Sad odjednom čuješ zvuk nebeske trublje
Frula si u koju udah je ubačen
Kad stih udahneš, tek onda je shvaćen.

Pjesma

Čujno nečujna šapat svoj ti nudi
Kad pročitaš pjesmu
Sama pjesma budi….


- 13:17 - Komentari (2) - #

srijeda, 15.11.2017.

Prepuštena



Autr slike:Košarić Željka / Safiris; akrilik 50x60cm "Prepuštena"


Bez suvišnih pokreta
Bez suvišnih riječi
Prepuštam se Energiji
I nastavljam s njom teći...

iz zbirke pjesama "Zvjezdani šapat duše"

- 14:34 - Komentari (2) - #

srijeda, 27.09.2017.

Svjetlosna Mreža




Autor slike: Autumn Skye Morrison,
"Light Work" , 61"x38", acrylic on canvas, 2016

Svjetlost tkaju vrijedne ruke
Nevidljivo oku tkanje
Sve iz srca,
I bez muke
Usred Duše grade zdanje...
Od kamena ono nije,
U njem nema niti buke,
Iznutra ga sunce grije
Svjetlosne su ove ruke!

Svaki pokret mrežu tka
Zlaćani je konac spaja,
Pun dobrote i bez zla
Od početka sve do kraja.
A čim tkanje se zgotovi
Mreža mir svoj širi dalje,
Tamom, gdje još hode ratovi
Svjetlost svoju ona šalje...

Tkaju svjetlost vrijedne ruke
Srcu vidljivo je ovo tkanje,
U radosti i bez muke
Rođeno je novo zdanje
Kristalni atomi sjaje
Kroz Tišinu poju OM
Duša duši Svjetlost daje
Usred Mreže naš je dom.


- 08:19 - Komentari (2) - #

utorak, 05.09.2017.

"Kapi rose" - nova zbirka poezije u digitalnom izdanju




Izašla je još jedna zajednička knjiga poezije KAPI ROSE, u kojoj se uz moje pjesme nalazi i par mojih slika. Ovim putem se od srca svima zahvaljujem na još jednoj lijepoj suradnji uz svjetlosni zagrljaj Jadranki Varga i dr. Zlatanu Gavrilović Kovač, Anđi Jotanović, Tanji Repinac. Hvala mojoj dragoj prijateljici Maji Laboš na suradnji oko lekture te g. Grbac Nenadu na uređivanju knjige!!!HVALA

RIJEČI AUTORA -ŽELJKA KOŠARIĆ-SAFIRIS

Preko dragih prijatelja Jadranke, Anđe, Tanje i Zlatana, svijet poezije iznova je
otvorio vrata za jedno lijepo zajedništvo te se svima od srca zahvaljujem.
Posebnost ove zbirke je ta, što po prvi puta uz svoje pjesme objavljujem i autorske
slike, nastale u zadnjih godinu dana.

U svakoj kapljici akrilne boje utkana je jedna riječ, a slika kao i pjesma često puta šapuće nećujnim šapatom ili ispisuje poruku nevidljivom tintom.


Samo za Tebe
Čarolija je stvorena barem na čas
otposlana u Svemir kroz dugine boje
i kist, i tinta i riječ, sada moj su glas
kroz njih moje svjetlo, ljubi svjetlo tvoje.

Željka Košarić - Safiris Zagreb, 27.07.2017.






- 11:19 - Komentari (1) - #

srijeda, 19.07.2017.

Rođenje Inspiracije



Autor slike: Ž.K. Safiris


Kistom oslikavam beživotno platno
Duginim bojama pokrećem klatno
Koje zamahom širi čas svjetlost, čas tamu
Ritmičnom kretnjom, s jedne na drugu stranu.
I mogla bih se zakleti da platno sad pjeva
Miris boja odašilje jedva čujan ton
Između dva poteza
Grom odjekuje, munja sijeva
Sve odavno već znano srcu je mom…

Inspiracija je rođena
Bezbroj je puta obasjala moje staze
Nevidljivom rukom, ruka je moja vođena
Samo udomljujem cvijeće nutrine,
Poput davno izrađene kristalne vaze.

Akvarel mojih misli, želja i snova
Iscrtava galaksiju bojama akrilnih kapi
Vječna, neuništiva, rođena će biti
Jedna inspiracija nova
Jer u Oceanu blaženstva
Ni najmanja kap nikada ne hlapi

- 13:24 - Komentari (2) - #

utorak, 24.01.2017.

Ljubav - Različitost istog Neba



Autor slike: Ž.K.Safiris


Jednom riječju kad Nebo bih opisala
Očima dok promatram slobodan ptičji let
Umjesto riječi, dugom bi ispisala
Svo prostranstvo,
Taj beskrajan svijet..

I samo jedna riječ dovoljna bi bila
Da kroz nju provuče se različitost kao suza čista
Ljubav
U sebi sadrži punine značaj
Različitost prevedena jezikom Neba
Svaka je duša različita… a ista!

- 07:54 - Komentari (6) - #

petak, 20.01.2017.

Utočište





Autor slike: Ž.K.Safiris


Samoj sebi Utočište budi
Ne prosuđuj
Ne osuđuj
Oprost si ponudi

Kao barka koju nosi uzavrelo more
I na valima vanjštine iscrtava bore
Koje će bonaca uzdignute svijesti
Mirnoćom svojom zauvijek zamesti
U dubinama će samo učenje cvasti
A duša će tvoja rasti i rasti.

U nutrini tvojoj Utočište čeka
Odmor koji nudi od života rijeka
Malena pećina, tvoja mirna luka
Uvijek kad osjetiš da zaglušuje te buka
Kormilom svojim taj smjer odaberi
Primiri, utihni, sve misli saberi
I svjetlosnim sidrom ostvari tišinu
Biserom sa dna nagradi nutrinu.

Zahvali se Utočištu, Oceanu cijelom
Mirno zaplovi pučinom bijelom…




- 14:28 - Komentari (1) - #

Sade Sati



Autor slike Ž.K.Safiris



Kada Saturn do natalnog Mjeseca navrati
Duša se uznemiri
Jer nastupa vrijeme Sade Sati

Kolo života neprestano se vrti
Od rođendana do rođendana
I već pristigli smo do praga tjelesne smrti…

Jesmo li išta novoga spoznali
O smislu životnome jesmo li što doznali?
Što je duša i gdje obitava
Znanje da li skuplja, il' kroz život samo spava?

Sade Sati…
Buđenja je vrijeme
Protresi prašinu, razriješi probleme!
I slavi postojanje svake planete
Jer stvorene su s namjerom da te podsjete
Na Dušu tvoje duše
Svjetlost samog Izvora
Jer i iza tamne noći svanuti će zora
Kojom će zaploviti tvoja jedrilica
Razapetih jedara, slobodna k'o ptica…
A kako poletjeti sapletenih krila,
Kada prošlost drži lance
Kojima se oko duše svila?
Kako trnjem koračati, bez rana i boli,
Prihvatiti da je karma melem zamaskiran
Vrećama soli
Koje će kroz vrijeme ovo, ponuditi duši lijek,
Samo dok to duša shvati
Proletjet će još eona vijek…


Kada Saturn do natalnog Mjeseca navrati
S mirom u duši dočekaj ga
I slavi
Jer donosi ti vrijedan dar
Sade Sati…



- 08:24 - Komentari (2) - #

četvrtak, 19.01.2017.

Mjesečina u dvoje



Autor slike: Safiris


Mjesec je prosuo svoju svjetlost sjajnu
U koraljnoj krošnji razotkrio tajnu
Dva paperjasta bića u ponoćnom raju
Cvrkutom se dive njegovom sjaju.

Malena su krila još nespremna za let
A svjetlost ih mami da upoznaju svijet
Mjesec im šapuće:“ Sačekajte dan,
Sunce će vas pozvati na let radostan

Dok ne svane zora, pričat ću vam priče
O vilama šumskim što na ljude sliče
Pegazu kad juri kroz zvjezdanu noć
Puteljcima kojim još morat ćete proć'

I dok Mjesec šapuće stihove u nizu
Pjesma je ova, svome kraju blizu,
Dva paperjasta bića u ponoćnom raju
I dalje se dive mjesečevom sjaju




- 14:02 - Komentari (3) - #

Plameni OM



Autor slike: Ž.K.Safiris



Opisati zvuk Tišine

Naslikati Bezriječja dom

Prepustiti se osjećaju miline

Na platnu već izranja „Plameni Om“.

Negdje u modrim dubinama svijesti

Možda i na sporednoj životnoj cesti

Biser ili kamen…

U Njemu je SveJedno

Samoj sebi darujem Ga kao nešto vrijedno

Stihom opisujem zvuk Tišine

Kistom oslikavam Bezriječja dom

Prepuštena osjećaju miline

Na platnu je izronio „Plameni Om“.

- 11:37 - Komentari (3) - #

srijeda, 18.01.2017.

Kao Jedno



Autor slike: Ž.K.Safiris


Energije slap romori
Šapuće, po tiho zbori:
„Jedno budi ti sa svime,
Kanal si za moje rime
Pjevaj, pleši, slikaj, stvaraj,
I s nutrinom razgovaraj…
U Tišini
U milini
Kao malen slap ti budi
Uzmi sve što rijeka nudi
Pa darove šalji dalje
Bez prijestolja i medalje…

Pjevaj, pleši, slikaj, stvaraj
S Božanskim razgovaraj
Kao Jedno sada budi…

Dlan sam koji svjetlost nudi…



- 07:20 - Komentari (3) - #

<< Arhiva >>

< kolovoz, 2018  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31