Laku noć, srećice mamina...
Autor slike: meni nepoznat
Dušni je dan
Sjećanja naviru kao bujica riječna
U svijećnjaku treperi zaigrani plam
Stihovi prolaze kao galaksija mliječna
Sinoć mi je majčin glas potiho šaputao
Neke naše misli ljubavlju tkane
I tko zna kojim je sve stazama lutao
Da bi dijete dobilo poruku od mame.
Kako smo si nježno tepati znale
Pričati priče, smijati se često
Iza takvog smijeha, duše bi zasjale
A ljubav bi zasjela baš na pravo mjesto.
Pred svaku bismo noć, izrekle jednu misao
S kojom bi obje utonule u san
I nitko je nikada ne bi obrisao
Jer u dušama je zapisan ovaj divan plan.
„Laku noć, srećice mamina.“
Zaiskrile su riječi na jastuku mom
Kao da sam sklupčana pored kamina
Toplina je ispunila naš prekrasan dom.
I još sad me griju šaputave riječi
Jer ove su misli ljubavlju tkane
I tko zna koje dimenzije, glas morao je priječi
Da bi dijete dobilo poruku od mame.
Dušni je dan
Sjećanja naviru, kao riječni slap
U mojoj duši treperi zaigrani plam
Jer ljubav je pristigla k'o svjetlosti kap.
|