Zvjezdani šapat Duše

srijeda, 30.11.2005.

Čarobnjak

Image Hosted by ImageShack.us

Riječima čaroliju stvaraš
misli tvoje teku poput meda
doživljaje svoje u bajke pretvaraš
uvijek uz ritam prelijepoga reda.

Da mi je Tebi prići bliže
da osjetim toplinu te prelijepe Duše
u snovima misao slike mi niže
ali lik tvoj vjetar pred jutro raspuše.

Danje svijetlo donosi mi nadu
i želju da snovi nanovo poteku
možda uhvatim dio tvoga srca
ili neuhvatljivu čaroliju neku.

I tako.. iz dana u dan
živim ovaj nedosanjani san
što jednom postati će java
do tada... probudi me....
jer Duša moja već predugo spava.
- 19:55 - Komentari (12) - Isprintaj - #

Zvjezdano Dijete

Image Hosted by ImageShack.us

Lutam svemirskim prostranstvom
od planete do planete
ne znam s kojega sam svijeta
znam da zvjezdano sam dijete.

Galaksijom se rado krećem
Mliječnom stazom hodim
pri tom nove Duše srećem
Razgovore rado vodim.

Zvjezdane su staze
popločile mi puta
krijesnica sjaj me vodi
da mi Duša ne zaluta.

Na tom hodočašću slatki nektar
mirisom me svojim mami
planet jedan znan ko' Zemlja
trenutno mi tijelo hrani.

Svemirom se glas pronosi
da je Zemlja planet čuda
i da nju ne izabereš
Duša bi ti bila luda.

I tako... dalje lutam...
Zvjezdano sam dijete...
al' u Svemiru nema slične
poput Zemlje planete.
- 00:13 - Komentari (9) - Isprintaj - #

utorak, 29.11.2005.

Buntovnica s Razlogom

Image Hosted by ImageShack.us

Buntovna je moja Duša
Mnogi kažu; Šuti !
Pusti stvari da teku svojim tokom
Iako će to Rijeku Istine da zamuti.
Tad u meni uzavrije
moja krv usplamtjela, vruća,
Razlog svemu želim znati...
Zar je Duša tek kućica od pruća,
koju može vjetar straha
da poruši tako lako...
Zar da Tuga družica mi bude
u trenutku kad se čini da prijatelj je svatko.
Kako da okrenem glavu
od nepravde i laži...
Zar da kradem dio Svjetla
i da stid mi bude pratitelj najdraži...
Zašto da zašutim u trenutku
kada kriknula bih najjače što mogu
i da šutnjom ja pozovem mračne sile
a udaljena budem Bogu.
Znam
Buntovnica s Razlogom sam..
Razumiju me Rijetki Ljudi
Ali jednom.... barem jednom...
Razlog...možda isti...
Sličnu Dušu će da razbudi.
- 00:13 - Komentari (11) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 28.11.2005.

Budi Moja Voda

Image Hosted by ImageShack.us

Budi moja voda
ispuni me nemirom
jer dovoljna je jedna kap
dodir nježan
da bonacu poljulja
i ispuni me unutarnjim Svemirom.

Budi ona mala kap
što nekome život će da spasi
ili možda vjedro vode
koje požar moga tijela
moći će da ugasi.

Odaberi jedan oblak
pa se spusti u kapima kiše
po obrazu me pomiluj
a ja gorijeti ću još više.

Budi moja voda
što vatru mog života ne gasi,
ili rosna kap na žednoj usni
Moreplovac moje Duše
Što Ljubav došao je da spasi.

I u oblak pare kad odlučiš prijeći
Moja Duša zavapit će ove iste riječi.
Budi moja voda
ja pustinja sam žedna
svaka kap Ljubavi tvoje
Beskrajno je vrijedna.
- 00:13 - Komentari (10) - Isprintaj - #

nedjelja, 27.11.2005.

Zagledana u daljinu

Image Hosted by ImageShack.us


Razmišljam o svemu
o Duši, o čovjeku, o životu
tražim u mislima svojim
od očiju skrivenu ljepotu.

Zagledana u daljinu
pitam se ...
što razmišlja ptica u letu,
što je bilo mojoj Duši
kad odabrala je da sleti
baš na ovu planetu.

Pa ponovno pogled svoj
upućujem u daljinu...
Oblaci čuvaju mi stražu
a kišne kapi miluju mi grudi
Gledam nebo....ptica let....
I znam
Zemlja ova stvorena je da
Dušu mi probudi.
- 12:00 - Komentari (11) - Isprintaj - #

subota, 26.11.2005.

Astralno Izlječilište

Image Hosted by ImageShack.us

Nakon svakidašnjeg zamornoga puta
bolesti, ljutnje, bijesa
tuge ili stresa
utonem u divne snove
susrećem Duše razne...
dimenzije neke nove....
svemirske prostore zrakoprazne.
Putujem do jednog Hrama
gdje lijek za svoj umor ja nalazim
na tom dijelu staze
otvorenog srca...uma...
čudnovate poruke pronalazim.

Kaže jedna; zašto patiš, radi ljudi
ili radi sebe...
zašto nikako ne shvatiš
vodili smo i vodit ćemo tebe.

Dozvoli si slobodu...
druga poruka veli,
jer jedino tako
Duša znat će da se razveseli.

Netko treći opet će mi reći;
Na Izvor kad god želiš...dođi
sklopi oči, putevima snova prođi...
okupaj se ovdje na Izvoru Snage
pratit će te sve Duše drage....
Skini umor sa svojega tijela
kao što odjeću odložila si staru
uroni u plavetnilo... i uživaj u ovom Daru.
Isprat ćemo stare boli...
ukloniti iz tvog srca ranu ...
odavna prepunu trnja...soli...
ispuniti Dušu s Mirom,
poljupcem ti reći koliko te Nebo voli...

Anđeli će pjevat' tiho...
Uspavanku tebi znanu...
Svake noći... nađi Prolaz...
koji dovest će te na Ovu Stranu...
Uvijek možeš poći sama...
il' povesti Dušu dragu...
Prijatelja... Prolaznika... ili Stranca neka...
Izlječilište Duše vaše
Oduvijek na sve vas spremno čeka....
- 19:34 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 25.11.2005.

Kristalna Duša

Image Hosted by ImageShack.us


Kristalna Duša
Putuje, luta, pleše
Zvjezdana joj haljina leprša u Svemiru
Uživa u miru ili olujnom nemiru
Srodnu Dušu povremeno susreće
Sjedinjeni plešu svjetlosni valcer
Pa opet usamljeno
Na svoj put svatko kreće.
Svjetlost svoju daruje
Poput dijamanta ili gorskoga kristala
Koji možda još nitko pronašao nije,
Ali vjeruje, još se nada
Vratit će se vrijeme Ljubavi
Bit će kao nekad davno,
Uistinu davno prije.
Kada zajedništvo krasilo je svaki dom
Osmijeh blistao je na djetinjem licu
Sunčev trag pratio je nebesku pticu
Planina čuvala je blago skriveno u sebi
Oceani bili dupinima drug, a kako i ne bi
Kada sve je spajala ta Ljubavna Nit
Misao je bila Jedno sa Dušom
a Duša sa Tijelom
U Vremenu Drevnom ,uistinu drevnom
Sjedinjeni kad bili su svi
Sa Ljubavi cijelom.
- 19:55 - Komentari (8) - Isprintaj - #

četvrtak, 24.11.2005.

Riječ za svaku Dušu

Image Hosted by ImageShack.us

Za svaku Dušu koju srce voli
Za svako Biće koje za Ljubav moli
Za svako Dijete koje za Ljubavlju vapi
Stihovi su ovi, kao osušenom stablu
Tek rosne kapi.

Za svakoga koga tijelo ne sluša
Za onoga tko ne zna gdje nalazi se Duša
Za svaku laž što u srcu se nečijem skriva
Ove riječi možda i nemaju draž
Jer Duša ne prepoznaje, da je ovo
Istinitost živa.

Za svaku Ljubav što drugom Ljubav dijeli
Za svaku Radost što drugoj se Radosti veseli
Za svaku Svjetlost koja svjetli, poput,
Svjetionika nasred mora,
Za svaki Mir što dijeli Nadu, Vjeru i Istinu
Darujemo Mir svi Mi Odozgora.

Anđeli ili Svjetlosne Duše
Duhovna Bića ili Lahor koji puše
Sunčana zraka ili pjev ptica
Žubor rijeke, mjesečeva sjena
Duga ili morska pjena
Školjka što na pijesku odbačeno leži
Ili Duša koja prema Svjetlosnom tunelu bježi?

Ove riječi znače samo
Gdje je Ljubav, moja Duša kreće tamo.

Gdje je mjesto što Ljubav se zove,
Shvatit ćeš, kad proživiš
Zapisane riječi ove!
- 19:54 - Komentari (8) - Isprintaj - #

srijeda, 23.11.2005.

Tišina

Image Hosted by ImageShack.us

U tišini tvoje sobe
Dušom tvojom smiraj teče,
Jednom davno Netko reče;
Zagledaj se sada u nutrinu svoju
Poslušaj i ćut' ćeš
Umirujuću Riječ Moju.
Jer u trenutku samotnoga plača
Kada Duša tihim hodnikom korača
I kad misliš, kako usamljeno biće ti si,
Pogledaj u Nebeski Svod
Gore, više
Gdje Mojega se Imena piše
Gdje u olujnome nebu nazire se duga
Sunčev trag tad doprijet će do tebe
Izbrisana bit' će i najmanja tuga.
Tad poslušaj milog zvuka
Jer u tome trenu, dodiruje te Moja Ruka,
I u Zagrljaju tad si Mome
Poljupce i svoje misli, darujem ja srcu tvome.
U tišini tvoje sobe
Razgovaramo tad s Ljubavlju nas dvoje.
U tišini srca tvoga
Milostivom livadom potok teče,
U žuboru njegovome Odsjaja je Moga
I u osvit zore i u kasno veče.
U tišini tvoje Duše
Tiho, tiho, snivam Ja
Probudi Me kad sunčano je
Il' oluja puše
Tad Mir svoj tebi darovati ću Ja.
Tiho, tiho
Kap, po kap
Moja Ljubav postaje sunčani slap.
U Tišini Duše tvoje
Zauvijek sam Ja uz tebe
Milo dijete Moje!

Ove riječi začula sam jednom ne tako davno, u trenutku najdublje tuge, zapisala.....i spoznala da nikada nisam sama.
- 19:40 - Komentari (10) - Isprintaj - #

utorak, 22.11.2005.

Dar Života

Image Hosted by ImageShack.us

Žuto lišće pada. Jesen je došla.
Kako li je godina ova brzo prošla.
Što je vrijeme - minuta, godina, dan?
Što je život - minut šutnje ili trenutak radostan?
Što se zbilo...
da l' se to u trenutku ovome
još uvijek događa?
Da li čovjek susret radostan namjerno odgađa,
jer ne znade što ga onkraj duge čeka,
livada...cvijet...mirisno lišće... ili uzburkana rijeka?
Tko su ljudi?
Slučajni Prolaznici ili dio Duše moje?
Zašto se u trenutku nevolje prići bliže boje?
Što je strah?
Da li to i na Nebu postoji,
kakav li sam bio...
da li Netko Veći grijehove mi broji?
Što je grijeh?
Da li suza... kamen... ili oružje moćno,
s kojime se postiže slava?
Zašto Dušom ljudskom, ne upravlja srce
već usijana glava?
Kakvo srce imali su Učitelji neki
kada tješit' su me znali,
kada s Ljubavlju su svojom
ovijali me kao oblačići meki
i uz Dušu moju Svjetlošću su sjali?
Kako da prepoznam Učitelja svoga,
hoće li mi doći u obliku ljudskom
il' će uzet' obličje Svevišnjega Boga?
Pa zar Učitelj nije, oduvijek uz mene bio
u obličju moje majke...
zašto ljudskoj Duši potrebne su bajke,
kad ne prepoznaju
da Božanstvo u svakom čovjeku postoji,
zar bi se preplašio priznati si to,
zar se toga svak toliko boji?
Jer Učitelj je svatko ,s kime Ljubav tvoja
u dodir dođe,
kada to prepoznaš
nemoj pustit' taj Trenutak Sveti da prebrzo prođe!
Nego ga zadrži vječno
u srcu svome,
jer je to Dar Duše Božje
Sjajnom Svijetlu Tvome!
Kad bi tako ljudi razmišljati htjeli,
uvidjeli bi da od Boga ništa ih ne dijeli,
jer je Božja Duša oduvijek u ljudskom tijelu
Daruje nam svakog dana
Istinu
i Svjetlost Bijelu!
- 19:31 - Komentari (8) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 21.11.2005.

Znam

Image Hosted by ImageShack.us


Tiha je noć.Samo zvijezde sjaje.
Tamno je.
Gdje se skriva Onaj
Što Svjetlo nam daje?
Kada tmina pokriva svaki dio
Nebeskoga svoda,
kako prepoznati, što je šuma
a što bistra voda?
Ako tama dopre i do ljudske Duše,
kako se zaštit' od vjetra koji puše
i prolazi sve do onog dijela,
gdje se Duša skriva u nutrini tijela?

Hoće li mi tada, zvjezdano nebo
od pomoći biti,
hoće li se mjesec pokazati
i tamu otkloniti?
Hoće li mi svjetlost nebeskih tijela
darovati mir u Duši, koji odavno sam htjela?
Kuda tada da koračam, tuđe Svjetlo da ne kradem,
drugu Dušu da ne gazim?
Hoće li mi tada jedna luč
Što Duša je moja skriva, dovoljna biti
da osvjetli puteve moje,
hoću li zalutati,
hoće li mi tko pomoći
I dočekati me na kraju Puta?
Hoću li tad upoznati
što je mržnja, strah
i hoću li biti ljuta?

Znam
da dovoljno je i najmanje Svjetlo u tami.

Znam
da i ta mala luč Dušu mi s Ljubavlju hrani.

Znam
da i kad najcrnija noć ovije tijelo moje,
Svjetlost jednom mora doć',
jer Svjetlost je Ljubav,
gdje postoje sve dugine boje.

Znam
da na Putu svome
ponekad se kroz tunel mora proći.

Znam
da Svjetlost se pojavi, onda kada Duša nauči
pronaći Ljubav i usred najcrnije noći.

Znam
da Dušu moju ovija Ljubav Tvoja.

Znam
da pratiš me na mom Putu Svjetlosti moja.

Znam
da Ljubav otvara i najteža vrata.

Znam

da Svjetlost se rukama ne hvata.
Nego u dubini srca moga
postoji onaj dio, darovan od samog Boga.
Dok taj dio sjaji poput zvijezde u noći

Znam

da uz Božju pomoć
svaku stazu moći ću proći.
A ako ponekad Duša zaluta ili skrene,

Znam

postoji Svjetlost koja voditi će mene,
sve dok jednog dana
Čisto Svjetlo ne postanem i sama!
- 19:31 - Komentari (7) - Isprintaj - #

nedjelja, 20.11.2005.

Za Ratnicu u Mojoj Duši

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Možda su mi misli poput
anđeoskog daha
Možda su mi riječi poput
zvjezdanoga praha
Možda mi je duša kao list papira,
možda poput trna,
il' neuhvatljivog leptira.
Ali ova pjesma nek' ne govori o tome
već o onom djelu mene
kojim prepreke se lome.
Jer Duša mi je ratničkoga kova
rušim, zidam, gradim
sjemenke ja sadim
preko staroga do saznanja nova.

Na tom djelu puta,
ne cvjetaju ruže
niti šapat romori,
već oluja grmljavinu šalje,
rijeka prestaje da žubori.
Mač Svjetlosti ja tad vadim,
i vitlam sa njime,
kule straha da porušim
proljeću prokrčim puta
nakon hladne, usamljene zime.

Na tom djelu puta,
rijetke duše društvo mi prave,
jer većina ljudi hoda u tom trenu pognute glave
kao da je neka tama oduzela im dar govora,
pa im je lice okrunjeno trnjem
umjesto krunom od lovora.
Istina je u tom trenu nešto nepostojeće
Hrabrost... nekad davno poznato proljeće
Ljubav... nedostižan osjećaj, tek kula od pijeska
Al' u malom kutu oka,
ipak... možda jedna suza ljeska,
poručuje da ima nade,
i u ljudskom srcu još uvijek
Zrnca Svjetlosti mogu da se sade.

Ja ponovno uzimam taj Mač sačinjen
od Anđeoskog sjaja
što još prije ovoga rođenja
poklonjen mi je bio u danima Raja.
Kada nije bilo prevare ni laži
kad čovjek čovjeku nije bio vuk,
već prijatelj najdraži.
I znam da nisam sama, jer nevidljiva me ruka vodi,
da je ispred mene Svjetlosti Vojska
što Ljubavlju se predvodi.

Nije lako, u danima tuge,
i mračnoga svijeta
dopustiti Ratnici u mojoj duši da slobodno šeta.
Zato otvaram srce svoje,
sve više i više
neka Mačem Svjetlosti
o Ljubavi piše.
- 15:45 - Komentari (14) - Isprintaj - #

subota, 19.11.2005.

Tajna

Image Hosted by ImageShack.us


Kad sam bila dijete
pitala sam mamu i u vrtiću tete;
Što je bilo,kada ničeg bilo nije?
Mislila sam odgovor ću dobit
a on dugo stigao nije.

Znači li to ništa,
ili je to tajna
što je udaljena od mene
kao Sjevernjača sjajna?

Da l' po tajnu moram
u dubinu mora ići
gdje nalazi se u školjci
i na biser bijeli sliči?

Ili sve do Himalaja
da bi bliže nebu bila
gdje se poput runolista
ispod kristalnoga leda skrila?

Možda piramide što na
pustinjskom se pijesku sjaje
ispod svojih zidina
Tajnu života taje?

A da ipak ja potražim
Učitelja svoga u Indiji ili Rimu
možda odgovor ću naći
tamo gdje je Božanski sjaj najjači?

I tada, iznenada
sklopila sam oči
umirila misli svoje,
iz daljine šapatom stigao je
odgovor na pitanje moje.

Što je bilo kada ničeg bilo nije?
Davno prije ničeg
Mnogo davno prije
Desila se Ljubav
Jer u Ljubavi se Tajna
Svjetlosti, Istine I Mira krije!
- 19:35 - Komentari (10) - Isprintaj - #

petak, 18.11.2005.

Rosna kap

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Jutarnja me svjetlost
obasjala svojim sjajem,
prožela svojim slapom
što miluje, ljubi,draži...
Osjećam da postojiš
pod Nebeskom Kapom,
da me tvoja nježna Duša
iščekuje, traži....
Poput male rosne kapi
blistaš negdje...
u svom kutu...
Osluškuješ šapat Duše
sličnog Prolaznika
na istome Putu....
- 18:39 - Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 16.11.2005.

Tiha je noć

Image Hosted by ImageShack.us

Tiha je ova noć
pun je mjesec obasjava
šapat čujem,
ne znam da li sve je san
ili možda zbilja, java.

Mjesečina , put si pravi
pokušava doprijeti do mene
ali oblak sjenku čini
i štiti me poput stijene.

Čija se to duša skita
dahom svojim miluje po kosi
da li neko anđeosko biće
ili jedan dio tame
što u sebi nemir nosi.

Oči nježne, poput srne
plahe, nemirne,crne
odgovor od mene žele čuti
ali kako, noć je, tijelo sniva
duša još ništa ne sluti.

Da li anđeo si, svjetlost mila
ili demon
duše hladne kao svila,
teško mi je reći
u noći , poput ove
u postelju ću sama leći.

I sanjati bajne snove
koje šapat obavija
iščekivat dodir nježan
što samoću savija.
- 22:13 - Komentari (13) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.11.2005.

Tamo Gdje Duša Prebiva

Image Hosted by ImageShack.us

Kada bi te pitali;
Što je Duša?
Kako li izgleda?
Gdje Prebivalište sad je njeno,
Da li ispunjena ljubavlju negdje sniva
Ili putuje u bespuću,
Usamljeno?

Odgovora da l' bi znala,
Od radosti ili tuge
Da li bi zaplakala?

U trenutku tome
Kada misli svoje uputiti ćeš k Meni,
Znat' ćeš da te volim
I darovat' ću ljubav tebi
Kao najmilijem čedu svome.

U tenutku tome
Kada Duša k Duši pružiti će ruke,
Kada Duša k Duši u zagrljaj leti
Iz dubine ćut' ćeš Glas Moj
Koji će da te sjeti.

Što je Duša?
Kako li izgleda,
I sva pitanja ljudima čudna
Dobiti će odgovora,
Dušo moja bit ćeš budna.
Ispuniti ću Svjetlom
Cijelo biće tvoje
Najljepši valcer plesat ćemo
Kao Jedno
Ali u dvoje.
Svatko svojim putem
Do istoga cilja,
U minuti što je kao Vječnost duga,
U koraku od tisuću milja.
Svaki dio bića tvoga
Zatitrat će nježno
Kao struna harfe, što nalazi se
Pod prstima Presvjetloga Boga.

Slavuj što na grani pjeva,
Bljesak munje što u gorju sjeva,
Vlati trave što ispod snijega niću,
Jutra zlaćana što radosno sviću,
Potok što prema ušću rijeke bježi,
Pahulja koja s nebeskih visina snježi,
Otkriti će nešto
Što odavno več znaš,
Što pred ljudima tako vješto skrivaš.

Otkriti će Dušu
Što pod srcem je nosiš,
Dušu što uspavana čeka
Da probudi je Svjetlost,
Ili možda
Slična Duša neka,
Koja uspavana sniva
I ne znade
Da je ovdje, da je živa.

A dovoljan je jedan
Tek, otkucaj srca mali,
Koji pokrenuti će ljubav
Svjetlost da upali.
Kada luč ta jednom upaljena bude,
Mirisom će svojim da probudi
I ostale ljude,
Što uspavani Zemljom hode
I
Pitaju se;
Što je Duša?
Kako li izgleda?
Gdje prebivalište sad je njeno?
Da li ispunjena ljubavlju negdje sniva
Ili putuje
U bespuću
Usamljeno?
- 16:56 - Komentari (17) - Isprintaj - #

petak, 11.11.2005.

Nebeski Cvijet

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Dok su ruke masera nježno prelazile preko njezina tijela, a meki zvuci ambijentalne melodije ispunjavali prostor, misli su joj laganim tokom kružile po umu.Pokušavala se opustiti, tjerala je samu sebe na zaborav, ali razmišljanja su bila jača od svega.Današnji događaji, jučerašnji, od cijelog tjedna...sve se vrtilo i izmjenjivalo velikom brzinom.

Osjetila je mekani dodir na svojim leđima.Kružnim pokretima ruke su se kretale uzlazno duž kralježnice, sve do vrata.Toplina i miris izmjenjivali su svoj ritam i u jednome trenutku, nešto se desilo.Kao da su se otvorila vremenska vrata, sjećanja su se probudila. Ali ne ona svježijeg datuma, nego neka stara, neprepoznatljiva, a opet toliko poznata.

Mjesto sjećanja nije sličilo ničemu zemaljskome. Boje i oblici, magličasto pastelnih boja, treperave svjetlosti i nježnih mirisa... sve je to obitavalo u jedinstvenoj harmoniji.Osjećala je gibanje samog prostora, tihe zvukove koji opijaju samu nutrinu,sve izvan nje a ujedno i unutar nje same.Cvijeće šarolikog oblika, različitih veličina i boja, međusobno je komuniciralo ,kako mirisom tako i promjenom obličja i boja.Imala je osjećaj da se nalazi unutar jednog cvijeta.Ili ne... ona sama bila je cvijet.Istog trena osjetila je vrtlog radosti koji je prošao cijelom cvjetnom livadom.Sve latice i listići, kao da su narasli i mirisni tepih postao je još mirisniji, boje su se bljeskale jačim intenzitetom, a melodija koja se začula, kao da je izlazila iz anđeoskih glasova.Da, sjetila se tog davnog života, kada je duša bila smještena u Nebeskome Cvijetu. Bezbrižna, ispunjena svjetlošću, ljubavlju i srećom.

Rajski vrt, mitsko mjesto .... ili stvarnost neke druge dimenzije? Iz tih sjećanja naglo ju je dozvao u sadašnjost dodir maserovih ruku, koji je lagano prelazio od vrha tjemena ,preko kralježnice, do samih stopala.Prvo je osjetila umirujuću toplinu koja kruži po cijelome tijelu, koja je polako prelazila u hladnoću.Hladnoću buđenja u ovome materijalnome svijetu.Mirisi ,koji su bili uspavani, počeli su drašakati sluznicu nosa.Protegnula se i ostala još nekolko trenutaka u ležećem položaju.Misli su joj bile opijene sjećanjima .

Nebeski Cvijet njezine Duše, tek je počeo pupati. Da bi u potpunosti procvao, treba mu Svjetlost sa samoga Izvora. Zaronila je... duboko, duboko u sebe... Roni i uživa u toj potrazi.
- 20:27 - Komentari (8) - Isprintaj - #

utorak, 08.11.2005.

Hram Iscjelitelja

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Tama je vladala cijelim prostorom.Samo na jednom skrovitom mjestu, udaljenom od ljudskih očiju, malena skupina od dvanaestak ljudi obučenih u bijele tunike, bijaše obasjana mjesečinom. Pun mjesec kao da je sav svoj sjaj odlučio pokloniti ovome času.Kasna je noć, i kroz šumu odjekuje tišina koju povremeno narušava kretanje vjetra među granama.

Ali , vjetar nije jedini koji se kreće toga trenutka. Nečija silueta polako kruži, od jedne osobe, do druge, treće... sve do posljednjeg člana ovog neobičnog skupa.Nešto šapuće svakome ponaosob, a pogledi se susreću poput meteora u noći.Kratak bljesak... pa tama. Tijela se počinju mekano gibati u spiralnome krugu, u ritmu disanja i otkucaja srca. Svatko sam za sebe,a opet skladno , jedinstveno,složno.

Na sredini hrama, pod otvorenim nebom,još nešto je darovalo svoj sjaj.Kamen neobičnog izgleda... gorski kristal. Nebrušeni, tek rođen iz utrobe zemlje.Očišćen je pod slapom planinske rijeke, i u ovoj noći biti će posvećen iscjeljivanju. Koga ili što će iscjeljivati biti će otkriveno upravo sada jer skupina se i sastala sa tom namjerom.

Prilaze kristalu, jedan po jedan, dodiruju ga rukama, neki ga podižu i kao da nešto očekuju. Sjaj postaje sve jači, pulzira i nešto neobično se dešava sa kamenom. Njegova aura se počinje širiti, prelazi i granice hrama, dodiruje šumski prag i zastaje. Dvoje Iscjelitelja dobiva uviđaj u obliku vizije.... Budućnost....bolest...smrt tijela....neznanje.....iscjeljivanje .

Svoju viziju dijele sa drugima. A unutrašnjost kristala, u skladu sa novom spoznajom sjaji sve jače i jače. Kao da time potvrđuje ono što je upravo obznanjeno.
Polako, kao da u rukama drže tek rođeno dijete, miluju kristal, nježno pjevuše svoju molitvu i zahvalu, ostavljajući ga izloženog na mjesečini.

Tihim korakom napuštaju hram. Za njima ostaje miris tihe unutarnje radosti.
- 20:04 - Komentari (12) - Isprintaj - #

subota, 05.11.2005.

Čuvarica Svjetlosti

Image Hosted by ImageShack.us

Nekada davno, uistinu davno, u vrijeme kada nisu postojale riječi ja i moje, kada je sve bilo dio Jednoga, postojala je Čuvarica Svjetlosti. Mislima, poput najljepše melodije, razgovarala je sa potocima, rijekama i oceanom, sa šaputavim lišćem i dubokim korijenjem drveća, njezina pjesma odzvanjala je kroz visoke šume, lelujeve oblake i padala sa prvim kapima rose na mekanu travu. Gdje god se pojavila, neobična bijela svjetlost pratila ju je u stopu, obasjavši i najtamniji kutak duboke šume ili oceana.Tada bi ptice i delfini, zvijeri i leptiri razumjeli što je život. U tom trenutku, kroz njihovu krv bi prostrujio razlog samoga postojanja.I život je bio svet.
Kako je vrijeme prolazilo, Čuvarica je odlučila svoje znanje podjeliti sa ljudima.U tihim noćnim satima, svi bi se okupljali oko plamteće vatre i znanje se prenašalo, putem pjesme, preko priča, sa koljena na koljeno.Živjelo se u zajedništvu sa svjetlosti. Kišne kapi donosile su blagoslov plodova, sunčani dani donosili su radost i toplinu, zimske noći toplinu ljudskog zagrljaja, a jesenje lišće mirisni šareni tepih prosut po šumskome pragu.I vrijeme je teklo u ritmičkom disanju planete Zemlje.
Čuvarica Svjetlosti, zadovoljna, sklopila je oči.Ali, u jednome trenutku uhvatila je misao budućnosti.Vidjela je kako čovjek diže ruku i glas na drugog čovjeka, kako životinje bježe pred ljudima, kako nestaju šume i bistre rijeke, čula je tihi jecaj ove planete. Ali vidjela je i još nešto....
U jednom gradu, jedne daleke godine, nekolicina ljudi u svojim snovima sanja još o vremenu Svjetlosti. Bude se sa suzama u očima, a ne znaju što je razlog tim suzama. Čuju njezin glas, a ne znaju kome on pripada. Osjećaju neku težinu ali i radost u grudima..... i žele znati što je to? Žele znati, kako da se bore protiv mržnje i zla, da li je borba ono što im sada predstoji, ili da djeluju putem mira? Da li da govore istinu, ma koliko ona povrijedila drugo ljudsko biće, ili da je prešute, sve u ime mira? Da li je to onda uistinu mir? A razlog njihova postojanja? Gdje da traže to znanje i da li takvo znanje uistinu postoji? I tisuću drugih pitanja prolazilo je tim budućim vremenom...............
Nasmješila se.Nije sve tako mračno.Vrijeme je da se pobrine za to buduće doba, jer u njemu čekaju mnoga bića svjetlosti da se prisjete davno zaboravljenog znanja...


- 18:38 - Komentari (15) - Isprintaj - #

četvrtak, 03.11.2005.

Misao za ovaj dan

Image Hosted by ImageShack.us

Postoji samo jedan jezik - jezik srca.

Postoji samo jedna religija - religija ljubavi.

Postoji samo jedna rasa - rasa čovječanstva.

Postoji samo jedan Bog. On je sveprisutan.


Sri Sathya Sai Baba
- 19:25 - Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 01.11.2005.

Za sve zaboravljene

Image Hosted by ImageShack.us



Na današnji dan naše misli i molitve upućene su svima nama dragim ljudima.

Ne mogu a ne pomisliti na sve one zaboravljene, izgubljene i ostavljene...

Ovaj post posvećujem tim dušama, neka ova predivna pjesma S.S.Kranjčevića bude jedan oblik molitve za sve njih.


O, Gospode, dovodim Ti

Pred patničko Tvoje drvo,

O, sve one, o sve, one,

Što ih teški udes srvo:

Prevarene, zavedene,

i bez nade i bez vjere,

i molim se za nje Tebi:

Miserere, miserere!
- 11:02 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< studeni, 2005 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Opis moga Bloga

Linkovi

Izvorna mudrost



  • Ne možeš taknuti cvijet
    a da ne uznemiriš zvijezdu

    Francis Thomps






    Pogledaj u nebo i pjevaj
    jer sunce i za tebe
    besplatno sja

    Podijeli svoj kruh
    bolje će prijati
    Podijeli svoju sreću
    i postati će veća

    Volim nebo
    u tvojem srcu.
    Hvala za sve za što
    ne nalazim riječi

    I ti si jedan od anđela
    koje Bog šalje u svijet
    da usrećuje ljude
    da posve tiho,
    ali iz dana u dan
    sade cvijeće sreće
    u živote
    zaboravljenih ljudi

    Phil Bosmans




    Ljubav je jedino blago
    koje se umnaža dijeljenjem

    Mi smo anđeli
    samo sa jednim krilom;
    možemo letjeti jedino
    ako se zagrlimo

    Bruno Ferrero





    Ljubav je jedina sloboda na svijetu
    jer tako oplemeni duh
    da ni ljudski
    ni prirodni zakoni
    ne mogu promijeniti
    njegov smjer

    Halil Gibran


    Svatko je savršeno savršen

    Osho





    Baš kao što rosa pomaže
    rastu cvijeta
    tako i unutarnja
    i vanjska ljubaznost
    potiću rast prijateljstva

    Paramahansa Yogananda




    Rekao sam drvu badema
    brate, pričaj mi o Bogu
    i gle, badem je procvjetao

    Sv. Franjo


    " Ne vjeruj zato što je to mudrac rekao,
    Ne vjeruj zato što je to uobičajeno mišljenje,
    Ne vjeruj zato što je to zapisano,
    Ne vjeruj zato što je to prorečeno,
    Ne vjeruj zato što netko drugi to vjeruje,
    Ali vjeruj sam onom što si sam prosudio da je istina."


    Budha




    Tko ne zna, a ne zna da ne zna
    opasan je, izbjegavajte ga!

    Tko ne zna, a zna da ne zna
    dijete je, naučite ga!

    Tko zna, a ne zna da zna
    spava, probudite ga!

    Tko zna i zna da zna
    mudar je i slijedite ga!

    Konfucije



    ZAMISLI




    Zamisli da nema raja
    Lako je ako pokušaš
    Nema ni pakla pod nama,
    Samo nebo je iznad nas,
    Zamisli sve ljude
    kako žive za danas...

    Zamisli granica da nema,
    Učiniti to teško nije,
    Razloga za ubijanje i umiranje nema,
    Nema ni religije,
    Zamisli sve ljude
    u miru kako žive...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini,
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti,
    Kao jedan, svijet će živjeti.

    Zamisli posjeda da nema,
    Ako možeš, to me čudi,
    Potrebe za pohlepom i gladi nema,
    Samo za bratstvom svih ljudi.
    Zamisli sve ljude
    Cijeli svijet kako dijele...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini,
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti,
    Kao jedan, svijet će živjeti.


    Preveo:Vedran

    Autor:John Lennon



    Ne možemo činiti ništa veliko - samo male stvari s velikom ljubavlju

    Majka Tereza





    Stvari ne vidimo onakvima kakve jesu, nego onakvima kakvi smo mi

    Talmud






    Za duhovno putovanje postoji samo jedan kraljevski put...ljubav

    Ljubi sva bića ; to je dovoljno

    Postoji samo jedan jezik - jezik srca

    Postoji samo jedna rasa - rasa čovječanstva

    Postoji samo jedna religija - religija ljubavi

    Postoji samo jedan Bog - On je sveprisutan

    Sri Sathya Sai Baba



    Ljubav je izvor mira
    Bog je izvor ljubavi

    Isus