Čuvar Svjetlosti

Ova pjesmica dobivena je davno... u jednom obliku meditacije...u trenutku dubokoga zarona u svoju nutrinu...
Da l' postoji nešto ljepše
Od Ljubavi koju On nam daje,
Da l' postoji nešto ljepše
Od topline koja traje?
Da l' postoje ljepša mora
Od Njegovoga Oceana,
Da l' postoji divnije Duše
Od Svjetlosti koju daruje On nama?
Tko je Čuvar Svjetlosnoga Sjaja,
Tko te dočekuje u Zagrljaju svome
Na Vratima Raja,
Tko te čuva u Ljubavi svojoj,
Tko te brani, štiti, ljubi
Kad posrnuo ti si na prepreci novoj?
Gdje On živi, da li diše,
Da li plače, da l' se smije,
Da li suze briše?
Je li beskonačan, je l' se kraj mu vidi,
Da li svakog..al' baš svakog voli,
Da l' se i On svom Čuvaru Svjetlosti
Svako veče moli?
Zar Ga nikad upoznati neću,
Kad u Njegovo Ime blagoslivljam svoju sreću?
Zar On ne vidi kakva tuga ovdje vlada,
Zašto onda svi govore
Da je ovdje On...
Oduvijek, zauvijek, baš kao i sada?
Da l' su Njegova Imena
Buda, Alah ili Isusu Krist?
Da l' je Duša samo vjetrom nošen list?
Da l' ću ikada Njegovoga Svijetla naći,
Zašto kažu da je Ljubav - Ime Njegovo,
Što to meni znači?
Da l' je Čuvar... Biće svako,
Koje Ljubav svoju daruje nesebično, lako?
Da l' je Čuvar Svjetlosti
Svako Biće što u miru ide,
Da l' je Čuvar Svjetlosti , Biće,
Pred Kojim korake ja brojim,
Dok se do prijestolja ne prigibnem?
Da l' je Čuvar Svjetlosti, Onaj,
Do kojega na koljenima
S molitvom u srcu stignem?
Gdje se Svjetlost Njegova nalazi,
Da li među ljudima...
Da li na duhovnoj stazi...
Da l' u srcu mome koje s ljubavlju bije,
Da li se od očiju i od Duše moje
Negdje daleko On krije?
Sve što rečeno je
Već odavno poznato je svima,
Bog je u Duši Tvojoj,
Tvojoj Duši Svjetlost darovana je
Da je daruješ svima.
Samo tako...
Čuvarom Svjetlosti...
Svako ljudsko biće postaje baš lako,
Jer u svakoj Duši, Duša Božja,
Poslanika svoga ima.
Da li ćeš otvorit' Vrata Raja,
il' ćeš se osjećati izgnanima,
To ovisi dijete moje
Baš samo o tebi...
Duša Božja... Zauvijek...
Baš kao i sada
Raduje se
Živi
I
Govori u tebi!
|