Marketing
Zatočenica
Okovima od snova
zatočena je Duša moja
svaka misao, stara, nova
posuta je akvarelom boja.
Kad bi znale...pobjegle bi
misli moje...moji snovi
prema tvome zagrljaju
jedrenjak bez jedara plovi.
Okovi su misaoni
nevidljivog kova...bez težine
ali korak još me dijeli
od nedostižne mi blizine.
Tako plovim izgubljena
iz daljine tihi glas me traži
lahor miluje mi kosu
dodir nježan kožu draži.
Duboka su snoviđenja
nigdje žive duše sresti
samo svjetlost sad me vuče
prema jednoj strmoj cesti.
Penjem se polako...sporo
korak postaje sve teži
teški lanci još me drže
Duša prema vrhu bježi.
A na samoj strmoj hridi
stojiš ti i gledaš dolje
da pojurim prema tebi
il' se vratim... možda bit' će bolje.
Magla sakrila je tvoga lika
silueta nazire se samo
i još nešto čudnoga oblika
što još jače sad me vuče tamo.
Zadnjom snagom prilazim ti
zagrljaj me tvoj sad čeka
ali................
iznenada probudim se
društvo pravi postelja mi meka.
Već po tisućiti put prolazim
isti prolaz...iste snove...
Zatočenica sam svoje Duše
dalje tražim puteve si nove.
Vjerujem da snovi kazuju mi
način kako doprijeti do tebe
dok ne nađem prolaz pravi
zatočiti ću samu sebe.
Post je objavljen 01.12.2005. u 18:41 sati.