Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih
31.03.2011., četvrtak
eh, da mi je ...
 photo by rU Eh, da mi je dotaći Te ... pomisliše Magnolija i Oblak u isti čas ... |
- 19:57 - Komentari (8) - Isprintaj - #
29.03.2011., utorak
kao osmijeh kroz suze ...
 photo by rU |
- 11:01 - Komentari (11) - Isprintaj - #
27.03.2011., nedjelja
Younger Than Springtime ...
 photo by rU Noćas si mi opet rekao: Ti si Proljeće moje Jeseni ... Jutros ja rekoh tebi: S Tobom sam mlađa od Proljeća ...    |
- 11:50 - Komentari (5) - Isprintaj - #
26.03.2011., subota
To everything there is a season ...
 photo by rU To everything, turn, turn, turn There is a season, turn, turn, turn And a time for every purpose under heaven A time to be born, a time to die A time to plant, a time to reap A time to kill, a time to heal A time to laugh, a time to weep A time to build up, a time to break down A time to dance, a time to mourn A time to cast away stones A time to gather stones together A time of love, a time of hate A time of war, a time of peace A time you may embrace A time to refrain from embracing ... |
- 09:22 - Komentari (7) - Isprintaj - #
24.03.2011., četvrtak
uzvodno i nizvodno ...
|
Uzvodno i nizvodno, sve moje obale su Tvoje ....    Niko ne može dvaput zakoračiti u istu rijeku, jer drugi put to nije ista rijeka, a ni on nije isti čovjek. (Heraklit) Usne koje si dvaput poljubio nisu iste usne. U drugom poljupcu još je uvijek živo sjećanje na prvi poljubac. (Zvonimir Golob) |
- 05:41 - Komentari (9) - Isprintaj - #
21.03.2011., ponedjeljak
kraj i početak ...
|
... razlikuju se ponekad jedino brojem slogova. (Zvonimir Golob)  photo by rU |
- 06:25 - Komentari (14) - Isprintaj - #
20.03.2011., nedjelja
probudimo se zajedno ...
... zagrljeni ... photo by rU update - 13 : 31 Proljetna kiša iz prošlog posta i dalje pada. Sipi sumorno, jesenski i da nemam pred sobom kalendar, mogla bih se zakleti - to je kiša jesenja, a ne proljetna. ... Ako u mislima morate vrijeme mjeriti godišnjim dobima, neka svako godišnje doba obuhvati sva druga godišnja doba i neka današnjica zagrli prošlost sjećanjem, a budućnost čežnjom ... preporuča Halil Gibran. Hvala na savjetu, draqi pjesniče. No,bojim se da će od čvrstoće toga zagrljaja mojoj današnjici popucati rebra.    |
- 10:35 - Komentari (10) - Isprintaj - #
19.03.2011., subota
proljetna kiša ...
 photo by rU proljetna kiša nije kao druge proljetna kiša rastapa tuge (Cesarić) ... update - 09 : 26 U otopinama valja razlikovati otapalo i otopljenu tvar ... pročitah na wikipedii. U Cesarićevu bi stihu, dakle, otapalo bila kiša i to ne bilo koja već proljetna. No, je li proljetna kišica otapalo dovoljno snažno da otopi pomenutu tvar - tugu? zapitah se jutros ugledavši kišne kapi na prozoru. Pošto mi je odgovor bio hitno potreban, izađoh na proljetnu kišu, bez kišobrana, kako bih otapalu izložila sve svoje tuge. Prilično sam skeptična u ishod ove svoje empirijske provjere Cesarićeve poetske čarolije. I eto, dok 'raindrops are falling on my head', ja iščekujem osjećaj 'I'm singing and dancing in the rain' obećan u Cesarićevoj pjesmi. Ako stvar bude funkcionirala, preostat će mi jedino da smislim - što s dobivenom otopinom? |
- 08:27 - Komentari (17) - Isprintaj - #
17.03.2011., četvrtak
budi moja topla zavjetrina ...
... danas ... photo by rU Bit ću danas sve što poželiš ... prošaptao si. A sutra? upitah Te. Sutra ću biti Tvoj vihor, ako to poželiš ... |
- 08:23 - Komentari (13) - Isprintaj - #
13.03.2011., nedjelja
istočno od Raja ...
|
... zapadno od Sunca ... ... na našem starom mjestu, Ljubljeni ...  photo by rU Duša nije jabuka: ne možeš je razdijeliti. (Ivan Sergejevič Turgenjev) Miris ruže uvijek ostaje i na ruci koja daruje. (Heda Bejar) |
- 22:35 - Komentari (15) - Isprintaj - #
09.03.2011., srijeda
zlaćani trenutak ...
 photo by rU reći ćeš da kosa mi je puna zlatnog polenova praha ... šapnut ćeš da Proljeće sam Tvoje jeseni ... i ljubit ćeš me, ljubit', ljubit' ljubit' ljubit' ljubit' ljubit' ljubit' ljubit' ljubit' ljubit' ljubit' ljubit' ljubit' ljubit' ljubit' ljubit' … ... dok ne ostanem bez daha ... |
- 07:42 - Komentari (10) - Isprintaj - #
07.03.2011., ponedjeljak
Melancholia Generosa ...
 photo by rU Ona je andjeo bila, sa greškom bez krila ... "Melankolija, koja se u srednjem vijeku smatrala varijantom acedia (lijenost), doduše već odavno ne spada u smrtne grijehe ali se protivi devizi „positive thinking“ našeg ekonomiziranog globalizacijskog društva. (...) Melankolija ne samo da nije bolest, ona ima i svoje prednosti. Kao na primjer tu da mi osvještava težinu egzistencije. (...) Činjenica je da smo krhka bića koja svoje težnje ka visinama često plaćaju padovima. Dobro postupamo ukoliko sjedimo na čvrstom. U malom i konkretnom, to može značiti da vječitom nemiru (putovanja, posla, virtualnog surfanja) suprotstavimo trenutke svjesnog prekida: sjedim u fotelji, ne radim ništa, ja sam. Osjećam svoju težinu, težinu svojih udova, tišinu oko sebe. (...) Sada je. Stvarno vrijeme neposrednog bitka, a ne stvarno vrijeme neke medijalne interaktivnosti negdje i nigdje na ovome svijetu. (...) Nema, dakle, potrebe buniti se protiv melankolije. Najbolje je sprijateljiti se s njom. Tražiti joj imena odmila pošto nježnosti prijaju svakoj vezi." (iz eseja 'Druga moja melankolija' autorice Ilme Rakuse) Melankolija - bezrazložna tuga, neodređena, mračna no prijatna žalost. Pojam melankolija prvi put susrećemo u spisima"Corpus hippocraticum", nastalima u posljednjoj trećini petog stoljeća prije Krista. "Humor melancholicus" ili "žučni tip" psihosomatska je konstitucija koju obilježavaju simptomi straha, mizantropije i depresije, osjećanje praznine, spleena. Oni koje često obuzima melankolija tješe se tvrdnjama kako su izuzetni ljudi u oblasti filozofije, politike, pjesništva i umjetnosti najčešće upravo - melankolici. Melankolia je, dakle, generosa. Oboji život u plavo no za uzvrat darežljivo pojačava melankolikovu svijest o sebi. Melankolik ustvari uživa u "tužnoj raskoši" i "žalobitoj radosti" svoga melankoličnog postojanja. (V. Hugo melankoliju definira kao "uživanje u tuzi".) Ustvari, većina melankolika pretjerano se bavi vlastitim egom i besplodnom 'kontemplacijom' a tek rijetki nadareni melankolici uspijevaju svoja 'blue raspoloženja' pretočiti u umjetničke kreacije. Melankolik, bio on vrhunski kreativac ili obični smrtnik koji pati od neorginalne, nekreativne melankolije, u biti je osoba koja ne uspijeva odrasti i riješiti se ostataka mračnih pubertetskih raspoloženja. I, dok se ostali 'tipovi' odrastajući pomire s činjenicom da je čovjek smrtan a sreća samo rijetka i usputna pojava u čovjekovu životu, melankoliku to ne polazi za rukom. ... Dok u ovo sumorno melankolično jutro čitam traktate o melankoliji, sjetih se svoje pokojne bake Aurele koja bi na sve to rekla da je melankolija ipak - utočište lijenčina. Ništa ne liječi melankoliju bolje od obične, svakodnevne rabote. Primi se metle i kuhače, pegle, ašova ili krpe za prašinu i od melankolije neće ostati ni traga... kazala bi moja draga Aurela kad bi na meni zamijetila znakove bezrazložne ili razložne tuge. Moja Aurela naime nije bila osoba koja svojoj melankoliji smišlja imena odmila. I stoga ću, dok se sumorno melankolično jutro začas ne prometne u sumorno melankolično podne, odložiti traktate o melankoliji i prihvatiti se kuhače, metle i krpe za prašinu. Radije bih se primila ašova, jer kad u vrtu nešto posadiš barem vidiš da niče i raste, dok kad mašeš krpom za prašinu znaš da će se prašina ponovo slegnuti. No, zemlja u mome vrtu još je suviše hladna za sijanje i sađenje. Dakle, moram se mašiti krpe za prašinu ... ... ili da možda ipak nastavim pisati jučer započetu genijalnu priču?  photo by rU |
- 07:44 - Komentari (15) - Isprintaj - #
06.03.2011., nedjelja
moja ( i Tvoja) polovica jabuke ...
 photo by rU Branka Sömen*: Moja polovica jabuke, ljubavna kuharica s predumišljajem za sve žene i jake muškarce, Školska knjiga, Zagreb, 2007. ... Iako sam kuhati naučila kasno i iako se ne smatram bogznakako vještom kuharicom, ipak ne mogu odoljeti knjigama koje se bave kuhanjem. Stoga sam, ugledavši Kuharicu pomenute autorice na polici knjižare, znala da ću je kupiti i prije no što sam je prolistala. Za sve Eve ... i samo za jake Adame? upitala sam se, čitajući naslov. Hm? Pa, ima smisla ... Snaga 'slabijeg spola' je neupitna upravo stoga što žene, za razliku od muškaraca, i onih jakih i onih slabih, nemaju potrebu snagu demonstrirati, barem ne na način na koji to čine muškarci ... I, dok sam razmišljala o naslovu knjige, otvorih prvu stranicu i pročitah 'dopunu' posvete: ... za one koji misle da znaju sve ... ... a još više ... za one koji ne znaju ništa, čak toga nisu ni svjesni za velike igrače i sitne ribe za strastvene kuhare i mlake žderače za glupane koji pametuju i pametne koji slušaju za one koji vole i kad nemaju koga, i one koji mrze bez obzira na ikoga za sve prošle, sadašnje i buduće kuhinje i kuhare bez kojih bi bilo dosadno i(li) drugačije jer bi napokon prestali misliti na sebe i počeli živjeti zdravije …. Izvrsno ... rekoh. Konačno jedna kuharica koja je namijenjena svima. A kad sam kupljenu Kuharicu kod kuće natenane prolistala, odlučih je preporučiti i vama: Slažući recepte i savjete, mudre misli mudrih ljudi i vlastitu životnu mudrost, autorica uspijeva ujediniti dva suštinska ljudska poriva - dati i primiti. I, uspjeva učiniti i jedno i drugo s iskrenom radošću življenja. A 'recept' je savršeno jednostavan - krenuti ususret drugome i na tome putu pronaći sebe. Stoga 'recepte' u kuharici Branke Sömen, kuharske i one životne, ne možete primijeniti doslovno. Uostalom, svi su veliki kuhari i kuharice stare i općepoznate recepte varirali, mijenjali i nadopunjavali onim dragocjenim sastojkom koji svako jelo čini neponovljivim - svojom osobnošću. Dok sam listala stranice Brankine kuharice, zapahnuše su me mirisi i sjećanja. Pa to je rukopis moje mame! uzviknula sam naglas otvorivši 42-u stranicu. Isti nagib i zavijutci slova ispisanih tintom, iste 'kvačice' iznad slova č š ž, kvačice koje se pretvaraju u vodoravnu crticu, isti vremenom patinirani papir kao u kuharici-bilježnici moje Magdice. Čak su i mrlje koje su ostavili zamašćeni prsti na istim mjestima. Zamirisa mi mamina kuhinja - cimet, klinčići i vanilija. Zastadoh na trenutak pa okrenuh novi list i - eto novih mirisa i okusa: Za sve nevješte kuharice i izgladnjele zavodnice ... Kuhar vašeg života ... Trajnost zimnice osjećaja ... Kada jesti, a kada biti pojeden ... Sam svoj majstor vlastitih užitaka ... Hrana za svadbe i pogrebe ... Čitajući podnaslove i zavirujući u tekst, sjetih se jela koja sam kušala u maminoj kuhinji, u krčmama i restoranima, na domjencima, slavama i proslavama, na svadbama, kristikama i karminama ... Sjetih se i jela koje sam sama kuhala za obiteljske okupljanja, za susrete s prijateljima, za sve one koji su mi dragi ... i za Onog koji mi je drag ... Sjetih se svih tih okusa i mirisa i zapitah se - koliko sam od tih jela skuhala i pojela bez prenemaganja i pomodnosti, bez straha od kritike, bez grižnje savjesti zbog onog zalogaja više, jednostavno uživajući u okusu života? ... No, vratimo se Kuharici Branke Sömen, toj duhovitoj, mudroj i razigranoj, izvanredno vizualno opremljenoj knjizi koju vam odsrca preporučujem. Ne sumnjam da ćete uživati čitajući je. A možda nešto i skuhate nakon čitanja, sljedeći Brankina pravila - kako ne skuhati sami sebe, kako predjelu dati okus predigre, kako zadržati okus bez obzira na okolnosti, čime kuhara/kuharicu svog života ponuditi večer prije i jutro poslije .... Stoga svakako nabavite Kuharicu Branke Sömen, bez obzira jeste li slaba žena i nevješta kuharica ili jak muškarac i vješt kuhar. Jer svi mi, i žene i muškarci, i slabi i jaki, i vješti i nevješti, ponekad zbog straha ili umora odustajemo od kuhanja pa sebi i svojim voljenima serviramo život kao bezukusni sendvič zamotan u celofan umjesto da, kako kaže Branka, skuhamo nešto od onoga što imamo pri ruci, s umijećima koje posjedujemo ... A potom jelo poslužimo otvorena srca i pojedemo ga s užitkom, dijeleći zalogaje s onima koje volimo. I, za kraj, nešto iz post scriptuma: Da ne bi bilo zabune, 'recepti' su namijenjeni: - ženama i muškarcima - starima i mladima - siromašnima i bogatima - mršavima i debelima - glupima i pametnima - veselima i tužnima - domaćima i stranima. Jer jedu svi, vole mnogi, a uživaju neki.    *Branka Sömen bivša je Vjesnikova filmska kritičarka a sada ataše za kulturu u konzulatu RH u Los Angelesu. Ova osječanka o sebi kaže: (…) škorpionka u svim podznacima, zlopamtilo ali i dobropamtilo također, ženskog roda ali s određenim stavom u stilu 'ponašam se kao dama, mislim kao muškarac. |
- 08:00 - Komentari (18) - Isprintaj - #
05.03.2011., subota
oglas ...
 photo by rU |
- 05:56 - Komentari (26) - Isprintaj - #
02.03.2011., srijeda
only You ....
 photo by rU |
- 11:03 - Komentari (10) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
tempus fugit! carpe diem. 2006 - 2018. by Rusalka. zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. RUSALKA PUZZLE SCORPIO |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
