Marketing
moja ( i Tvoja) polovica jabuke ...
photo by rU
Branka Sömen*: Moja polovica jabuke, ljubavna kuharica s predumišljajem za sve žene i jake muškarce, Školska knjiga, Zagreb, 2007.
...
Iako sam kuhati naučila kasno i iako se ne smatram bogznakako vještom kuharicom, ipak ne mogu odoljeti knjigama koje se bave kuhanjem. Stoga sam, ugledavši Kuharicu pomenute autorice na polici knjižare, znala da ću je kupiti i prije no što sam je prolistala.
Za sve Eve ... i samo za jake Adame? upitala sam se, čitajući naslov.
Hm? Pa, ima smisla ...
Snaga 'slabijeg spola' je neupitna upravo stoga što žene, za razliku od muškaraca, i onih jakih i onih slabih, nemaju potrebu snagu demonstrirati, barem ne na način na koji to čine muškarci ...
I, dok sam razmišljala o naslovu knjige, otvorih prvu stranicu i pročitah 'dopunu' posvete:
... za one koji misle da znaju sve ...
... a još više ...
za one koji ne znaju ništa, čak toga nisu ni svjesni
za velike igrače i sitne ribe
za strastvene kuhare i mlake žderače
za glupane koji pametuju i pametne koji slušaju
za one koji vole i kad nemaju koga, i one koji mrze bez obzira na ikoga
za sve prošle, sadašnje i buduće kuhinje i kuhare bez kojih bi bilo dosadno i(li) drugačije jer bi napokon prestali misliti na sebe i počeli živjeti zdravije
….
Izvrsno ... rekoh.
Konačno jedna kuharica koja je namijenjena svima.
A kad sam kupljenu Kuharicu kod kuće natenane prolistala, odlučih je preporučiti i vama:
Slažući recepte i savjete, mudre misli mudrih ljudi i vlastitu životnu mudrost, autorica uspijeva ujediniti dva suštinska ljudska poriva - dati i primiti. I, uspjeva učiniti i jedno i drugo s iskrenom radošću življenja. A 'recept' je savršeno jednostavan - krenuti ususret drugome i na tome putu pronaći sebe. Stoga 'recepte' u kuharici Branke Sömen, kuharske i one životne, ne možete primijeniti doslovno. Uostalom, svi su veliki kuhari i kuharice stare i općepoznate recepte varirali, mijenjali i nadopunjavali onim dragocjenim sastojkom koji svako jelo čini neponovljivim - svojom osobnošću.
Dok sam listala stranice Brankine kuharice, zapahnuše su me mirisi i sjećanja. Pa to je rukopis moje mame! uzviknula sam naglas otvorivši 42-u stranicu. Isti nagib i zavijutci slova ispisanih tintom, iste 'kvačice' iznad slova č š ž, kvačice koje se pretvaraju u vodoravnu crticu, isti vremenom patinirani papir kao u kuharici-bilježnici moje Magdice. Čak su i mrlje koje su ostavili zamašćeni prsti na istim mjestima. Zamirisa mi mamina kuhinja - cimet, klinčići i vanilija.
Zastadoh na trenutak pa okrenuh novi list i - eto novih mirisa i okusa:
Za sve nevješte kuharice i izgladnjele zavodnice ...
Kuhar vašeg života ...
Trajnost zimnice osjećaja ...
Kada jesti, a kada biti pojeden ...
Sam svoj majstor vlastitih užitaka ...
Hrana za svadbe i pogrebe ...
Čitajući podnaslove i zavirujući u tekst, sjetih se jela koja sam kušala u maminoj kuhinji, u krčmama i restoranima, na domjencima, slavama i proslavama, na svadbama, kristikama i karminama ... Sjetih se i jela koje sam sama kuhala za obiteljske okupljanja, za susrete s prijateljima, za sve one koji su mi dragi ... i za Onog koji mi je drag ...
Sjetih se svih tih okusa i mirisa i zapitah se - koliko sam od tih jela skuhala i pojela bez prenemaganja i pomodnosti, bez straha od kritike, bez grižnje savjesti zbog onog zalogaja više, jednostavno uživajući u okusu života?
...
No, vratimo se Kuharici Branke Sömen, toj duhovitoj, mudroj i razigranoj, izvanredno vizualno opremljenoj knjizi koju vam odsrca preporučujem. Ne sumnjam da ćete uživati čitajući je. A možda nešto i skuhate nakon čitanja, sljedeći Brankina pravila - kako ne skuhati sami sebe, kako predjelu dati okus predigre, kako zadržati okus bez obzira na okolnosti, čime kuhara/kuharicu svog života ponuditi večer prije i jutro poslije ....
Stoga svakako nabavite Kuharicu Branke Sömen, bez obzira jeste li slaba žena i nevješta kuharica ili jak muškarac i vješt kuhar. Jer svi mi, i žene i muškarci, i slabi i jaki, i vješti i nevješti, ponekad zbog straha ili umora odustajemo od kuhanja pa sebi i svojim voljenima serviramo život kao bezukusni sendvič zamotan u celofan umjesto da, kako kaže Branka, skuhamo nešto od onoga što imamo pri ruci, s umijećima koje posjedujemo ... A potom jelo poslužimo otvorena srca i pojedemo ga s užitkom, dijeleći zalogaje s onima koje volimo.
I, za kraj, nešto iz post scriptuma:
Da ne bi bilo zabune, 'recepti' su namijenjeni:
- ženama i muškarcima
- starima i mladima
- siromašnima i bogatima
- mršavima i debelima
- glupima i pametnima
- veselima i tužnima
- domaćima i stranima.
Jer jedu svi, vole mnogi, a uživaju neki.
*Branka Sömen bivša je Vjesnikova filmska kritičarka a sada ataše za kulturu u konzulatu RH u Los Angelesu.
Ova osječanka o sebi kaže: (…) škorpionka u svim podznacima, zlopamtilo ali i dobropamtilo također, ženskog roda ali s određenim stavom u stilu 'ponašam se kao dama, mislim kao muškarac.
Post je objavljen 06.03.2011. u 08:00 sati.